autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Pogledajte samo vodovod: po svemu smo nedostojni naših predaka

AUTOR: Ante Tomić / 23.12.2017.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Natočio sam u ponedjeljak u čašu iz pipe mutne smećkaste vode neispravne za piće, kakva nam u Splitu posljednjih godina redovito dolazi nakon obilnijih kiša, i razmišljao o povijesti, kako već ovdje u nas, na razvalinama antičke palače, čovjeka gotovo sve može potaknuti na razmišljanje o povijesti.

Splitski je vodovod, kao što znate, star kao i sam Split. Ne možete se ne zadiviti tom činjenicom. Kako su, za početak, Rimljani bez teodolita izmjerili nadmorske visine dvije točke udaljene cijelih devet kilometara, jedne na izvoru rijeke Jadro, a druge u gradu. Pa kako su konstruirali akvedukt između te dvije točke.

Kakav je veličanstven podvig bio primitivnim ručnim alatom napraviti nešto tako skladno.

Vratite se mislima u to vrijeme i pokušajte sebi predstaviti superiorni inženjerski red što je vladao kaosom gradilišta, u kakofoniji glasova, uzvika i jauka, pjesme radnika, njištanja i njakanja i mukanja tegleće marve.

Vratite se mislima u to vrijeme i pokušajte sebi predstaviti superiorni inženjerski red što je vladao kaosom gradilišta, u kakofoniji glasova, uzvika i jauka, pjesme radnika, njištanja i njakanja i mukanja tegleće marve

Kakav je jasni naum otpočetka do kraja upravljao i majstorima klesarima što su macama i špicama po ugljenim oznakama precizno rezali bijeli kamen, i zidarima što su ga slagali u lukove, i tesarima koji su za to vrijeme podizali novu skelu, i užarima što su pleli konoplju, i ilirskim i tračkim robovima što su s nečistim krpama preko usta u jamama gasili vapno.

Mnogi su vjekovi otad prošli, a ja se ne bih okladio da bi ovo društvo i država, u jednakom roku i za jednake pare, to umjeli ponoviti.

Akvedukt, istina, nije dugo trajao. Oštećen je u provali Gota u šestom stoljeću i zatim sve do 1877. ležao zaboravljen i zarastao u kupinu i draču, kad ga je dao obnoviti Antonio Bajamonti.

Veliki je gradonačelnik ponovno doveo čistu tekuću vodu u grad u kojemu se prije toga pilo iz blatnjavih bunara i sezonski obolijevalo, čas od trbušnog tifusa, čas od malarije, čas od kolere.

U spomen toga civilizacijskog trijumfa na Rivi je podignuta monumentalna mramorna fontana koju su Splićani kratko nakon Drugog svjetskog rata, u dirljivoj i dražesnoj, nama osobenoj gesti zahvalnosti, dinamitom srušili.

Kako bilo, unatoč mržnji i nasilju, mi ovdje imamo veliku, tisuću i sedam stotina godina dugu tradiciju vodovoda.

Bezbrojnim je naraštajima Rimljana, Hrvata, Srba, Talijana, Austrijanaca, autonomaša, narodnjaka, orjunaša, pravaša, fašista i komunista jednako teklo iz pipa

Bezbrojnim je naraštajima Rimljana, Hrvata, Srba, Talijana, Austrijanaca, autonomaša, narodnjaka, orjunaša, pravaša, fašista i komunista jednako teklo iz pipa.

Vrijednim komunalnim postignućem jednako su bili blagoslovljeni i plemići i pučani, i bogataši i prosjaci, i tovari i koze, i loze i masline, i sočne krupne pomidore u vrtlima i jarkocrveni đirani na prozorima. Svima je bilo bistre, hladne, ukusne i zdrave vode što izbija iz krša pod Klisom, na dnu usjeka između dvije plave planine, Kozjaka i Mosora.

I kad se toga sjetite, nije vam jasno, zbilja vam ne ide u glavu, zašto u posljednje vrijeme, kad god na splitskom području padne obilnija kiša, u sudopere danima teče nekakav gadni mulj, Huang He, Žuta rijeka razlijeva se našim umivaonicima i kadama.

I zagonetno je i smiješno u isto vrijeme što su to Dioklecijan u trećem i Ante Bajamonti u devetnaestom stoljeću naše ere znali, a Andro Krstulović Opara u dvadeset prvom ne zna?

Zašto je zaista, kraj sve tehnologije koju imamo, kraj računalne inteligencije i snažnih električnih i dizelskih strojeva neusporedivo naprednijih od maca i špica i kariola s drvenim kotačima, kraj svega ljudskog znanja vjekovima skupljanog u debelim knjigama, naš današnji vodovod vjerojatno gori od rimskoga?

Zaposlili su tamo svojih kumova, snaha, nećaka, djevera i zaova više nego je u svih tisuću i sedamsto godina ukupno bilo zaposleno Rimljana, Hrvata, Srba, Talijana, Austrijanaca, autonomaša, narodnjaka, orjunaša, pravaša, fašista i komunista, a sve džabe i utaman

Napokon, u javnom poduzeću “Vodovod i kanalizacija” se unatrag dvadeset godina sakupilo takvih prvorazrednih kadrova, takvih su hidrodinamičkih autoriteta po direktorskim i savjetničkim poslovima namjestili i Ivica Škarić, i Miro Buličić, i Ivan Kuret, i Željko Kerum, i Ivo Baldasar.

Zaposlili su tamo svojih kumova, snaha, nećaka, djevera i zaova više nego je u svih tisuću i sedamsto godina ukupno bilo zaposleno Rimljana, Hrvata, Srba, Talijana, Austrijanaca, autonomaša, narodnjaka, orjunaša, pravaša, fašista i komunista, a sve džabe i utaman.

Velika je zabluda da čovječanstvo vazda napreduje, da naš život iz dana u dan biva bolji.

Ako ste u Splitu, natočite samo vode iz pipe i shvatit ćete kako smo mi i gluplji i ljeniji i pokvareniji od ljudi prije nas, kako smo po svemu nedostojni naših predaka.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora:

• Nepismene poruke potencijalnih ubojica političara
• Zamalo je krunidba propala, ali se pojavio on, Grlić Radman!
• Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od Branka Bačića
• Plenković živi isključivo od plaće? Ha, ha, ha, ha, ha...
• Želim živjeti u zemlji u kojoj će čistačice uzimati dva soma
• DORH-ov idiotizam koji će dugo biti teško nadmašiti
• Prelake i bespomoćne žrtve Maje Đerek
• Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
• Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
• Maji Đerek na isto dođe antikvarijat ili fast food

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: VLAŠKA POSLA
Oznake: Andro Krstulović Opara, Ante Tomić, Antonio Bajamonti, Dioklecijan, Huang He, Ivan Kuret, Ivica Škarić, Ivo Baldasar, Jadro, kanalizacija, Miro Buličić, Vlaška posla, Željko Kerum

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

18 Sep

Jesu li teroristi pobijedili nakon 11. rujna? SAD su odgovorile na napad u New Yorku upravo onako kako su napadači priželjkivali, pridonoseći stvaranju svijeta u kojem je terorizam postao toliko uobičajena pojava da više ni ne znamo kada tu riječ treba upotrijebiti.