novinarstvo s potpisom
Ovih je dana, unatoč nogometnom ludilu, masakr u Orlandu uspio ukrasti čak i dio poneke naslovnice. Ima i onih koji su se tom neviđenom zločinu obradovali: osim islamskih terorista, i Donald Trump je upisao sebi poen u predsjedničkoj utrci rekavši nešto poput ”Pa, jesam li vam rekao?“ Bilo je, dakako, i Facebook trolova koji su čestitali sebi na vlastitom pronicavom stavu prema sirijskim izbjeglicama, premda je ubojica Omar Mateen porijeklom Afganistanac. No, u nečijem svijetu Sirija i Afganistan su nešto poput Srbije i Crne Gore, dva oka u istoj glavi.
Ipak, meni je definitivno glavni antijunak bezveznih izjava bio Omarov otac, Mir Seddique (ovo Seddique, pretpostavljam, vuče korijen od semitskog sdq – pravda). On je, kako su prenijeli naši portali (ovo uzimam iz Jutarnjeg), ”u izjavi za NBC News inzistirao da zločin koji je njegov sin počinio nema nikakve veze s islamom. Kao mogući motiv spomenuo je homofobiju te je ispričao kako je Omara prije nekoliko mjeseci u Miamiju razbjesnio prizor dvojice muškaraca kako se nasred ulice ljube.”
Dakle, Omar je u Miamiju vidio dvojicu muškaraca kako se nasred ulice ljube. I onda je bio toliko bijesan da je odlučio par mjeseci kasnije ubiti ne tu dvojicu u Miamiju, nego njih pedeset i nešto u tristotinjak kilometara udaljenom Orlandu.
”Koji tenkre”, prolazilo mi je kroz glavu dok sam čitao ovo opravdanje toplo se nadajući da se radi o pogrešci u prijevodu. Nije da pronicavo oko prevoditelja (i to sam, kad ustreba) ne bi vidjelo kakvu pogrešku – recimo, u izvješću NBC-a izvorno je stajala riječ ”religija“, a ne ”islam”.
Ali, stvarno, što čovjeka može nagnati da nekoliko mjeseci nakon što vidi dvojicu muškaraca koji se javno ljube odluči ubiti njih pedeset u udaljenom gradu? Bijes (ako pogledate izvornik stajala je ljutnja) jako je neprikladna riječ kojom bi se to pokušalo objasniti.
Znate, ja nisam baš neki veliki ljubitelj ljubakanja na ulici i općenito u javnosti. Govorim o bilo kakvim intimnijim nježnostima – hetero ili homoseksualnim. Čudno da tako mislim, jer, pošteno govoreći, nisam baš bio ni čedan ni pristojan u mladosti. Ali sad, eto, mislim drugačije. Svejedno, ja još nisam nikada prosvjedovao ako vidim par koji se javno ljubi. A i zašto bih? Ono što mi smeta – ne gledam. Prođem i nastavim svojim poslom.
Zamišljam da me jednom ipak takav prizor razljuti (teško mi ide ta zamisao, ovo je samo ilustracija). Mislim da bih onda prišao tom ”bezobraznom paru” i rekao: ”Dajte se vi žvalite kod kuće ili negdje gdje vas nitko ne vidi”. Stvarno ne vidim što bi se tu drugo moglo napraviti (a ne kanim to nikada učiniti).
Što bi mene moglo natjerati da, primjerice, nekoliko mjeseci nakon te moje ljutnje i par stotina kilometara daleko od izvornog prizora pobijem desetke zaljubljenih parova u nekom klubu?
Reći ću vam tu čarobnu riječ koja bi objasnila takvo suludo ponašanje: religija.
Znam da će mi poneko zamjeriti da sam namjerno zaveo čitatelje svojim primjerom. Recimo, ipak bi ljubavni par u mojoj ilustraciji trebao biti homoseksualan. Dobro, neka budu dva homoseksualca. Kako bi onda glasio odgovor na moje pitanje? Kritičar bi rekao: homofobija.
Da onda postavim dodatno pitanje: odakle se pojavila homofobija?
Jedno od mogućih objašnjenja bio bi neki teški psihijatrijski poremećaj. Neki su izvori naveli kako je krvolok iz Orlanda i sam bio homoseksualac. Moguće, ne bih u to ulazio (i kako bih, napokon, to dokazao ili pobio?).
Opet ne shvaćam zašto bi neki poremećeni homoseksualac (pazite, ovdje ne kažem, daleko bilo, da su homoseksualci per se poremećeni) odlučio pobiti desetke homoseksualaca koje jedva da poznaje? I to sasvim planski – kupi pušku (kakve se, očito, tamo prodaju u njihovom marketu po cijeni od 19,99 $), gomilu streljiva, odabere vrijeme i mjesto i onda izvede svoj naum?
Meni se opet vraća ona ista riječ koju je nijekao ubojičin otac: religija.
A religija, osobito ona koja se temelji na ideji objave, ima puno toga reći o homoseksualcima.
Da sad ne citiram Bibliju (s obzirom na to da Omar nije bio kršćanin), evo Kur’ana i sure El-E’araf, u kojoj Lut (starozavjetni Lot) govori stanovnicima Sodome: ”Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!”
Uzgred da dodam, starozavjetni tekst o Lotu u Sodomi (odakle i Kur’an preuzima priču) ne kaže da su oni bilo homoseksualci; tek će kasnija interpretacija ”naći” da se tu radi o namjeri silovanja muškaraca.
Ali je zanimljivo u čemu Lut vidi prelaženje svih granica zla. Ne, nije po njemu, primjerice, pedofilija prelaženje svih granica zla. Nije ni ubijanje nevinih prelaženje svih granica zla. Pa čak ni Auschwitz nije prelaženje svih granica zla. H o m o s e k s u a l i z a m je za Lota prelaženje s v i h granica zla.
Ovdje se čak ne govori o nekakvom silovanju, nego je sama strast muškarca prema muškarcu namjesto prema ženi ono vrhunsko, nezamislivo zlo. Zaboravite serijske ubojice ili Hitlera – onaj homoseksualac iz vašeg kvarta je gori od svih njih.
Da vas iskreno upitam – što biste učinili kad biste znali da se u vašoj blizini okupljaju deseci ljudi čija zloća nadilazi čak i hipermalignog Adolfa? Čudno pitanje, nerealno, ali bilo bi vrlo logično pomisliti kako bi netko trebao tu bagru zauvijek počistiti s lica Zemlje.
Ja sam, inače, miran čovjek. Ne znam kad sam se zadnji put uopće s nekim potukao (valjda još u osnovnoj školi). No, ja ne bih imao nikakvih problema pucati u Hitlera samo da mi se ukazala takva prilika. A pucati u nekog još goreg od njega? U desetke takvih? Svjesni ste neumitnosti logičkog zaključka.
Takav kaos u glavi ne može kod čovjeka proizvesti nikakav psihički poremećaj, pa ni homofobija (kao jedan zaseban poremećaj), nego jedino – religija.
Namjerno nisam napisao islam, nego sam se držao onog što je izvorno pisalo u tekstu – religija. Napokon, mržnju prema homoseksualcima ne iskazuju samo muslimani – mogli biste navesti i brdo biblijskih i (kršćanskih) teoloških tekstova koji kažu otprilike isto: božanstvo, kao neupitni autoritet, ne podnosi određene ljude i pojave i naređuje njihovo smaknuće.
Omar Mateen se samo držao onog što je naučio. On nije mogao napraviti referendum, pa glumiti nekakvu uljudnost i zabrinutost za obiteljski život u Americi. Religija je osigurala streljivo, a njegova neuravnotežena psiha je samo čekala neki okidač.
I neka nitko ne misli da se ovo može dogoditi samo u SAD-u, čiji zakoni o nabavi oružja postoje prije svega da bi se hranila jedna premoćna industrijska grana. Omara ima posvuda, i islamskih, i kršćanskih i svakojakih drugih.
Uostalom, kad jednom ovdašnji religijski fundamentalisti izgube sve ustavne i zakonske i političke bitke – vidjet ćemo hoće li se zadovoljiti samo s hejtanjem po Fejsu.