novinarstvo s potpisom
Vijećnici Skupštine Istarske županije prije dva dana u Pazinu jednoglasno su prihvatili Deklaraciju o regionalnom razvoju i jedinstvenosti Istre, kojom se izražava neslaganje s predloženim Zakonom o regionalnom razvoju i najavama novih modela upravnog ustroja države te kategorički poručuju da će Istra ostati samostalna regija.
”Ovom deklaracijom želimo reći samo jedno, a to je da je Istra samostalna regija i da ne prihvaćamo predložena planska područja kojima se Istru želi zapravo pripojiti sjevernom Jadranu i Lici”, poručio je na okupljanju ideesovaca istarski župan Valter Flego na sjednici županijske skupštine, na kojoj je 37 nazočnih vijećnika, od ukupno 41, poduprlo Deklaraciju.
Deklaracija je kombinacija deklaracije koju je donio Savjet IDS-a i Rezolucije o jedinstvenosti Istre koju su predložili SDP-ovi vijećnici jer, unatoč čestim razmiricama, u toj županiji IDS i SDP relativno skladno surađuju. IDS sve drži u svojim rukama, no kada je središnja vlast (paradoksalno, predvodi je upravo SDP!) pokazala da ima drugačije planove s regijom Istrom, obje su stranke složno stale na branik Učke.
Tedi Chiavalon uime IDS-a i koalicijskih partnera iznio je prijedlog Deklaracije kojom se traži očuvanje autonomije jedinica regionalne samouprave, a protivi ikakvu statusu subregije za Istru. Od državne se vlasti zahtijeva drukčija koncepcija politike regionalnog razvoja, zaustavljanje seljenja institucija u Rijeku i povratak već preseljenih te dosljedna decentralizacija.
Tanja Vrbat uime Kluba SDP-a i njegovih koalicijskih partnera predložila je Rezoluciju o jedinstvenosti Istre kojom bi se od Vlade i Sabora tražilo da se regije preciznije definiraju u hrvatskom Ustavu te da bude zajamčeno kako će Istra biti jedna od hrvatskih regija.
Na koncu, nakon usuglašavanja stavova između vijećničkih klubova na glasovanje je ponuđena i jednoglasno prihvaćena Deklaracija o regionalnom razvoju i jedinstvenosti Istre u kojoj su spojeni tekstovi koje su svaki za sebe predložili IDS i SDP.
“Istra je po svojim karakteristikama, geografski, kulturno, gospodarski, pa i politički, regija s vrlo jakim identitetom i nemoguće ju je razmatrati kao nekakvu subregiju”, zaključak je svih vijećnika županijske skupštine.
Dakle, poput svih prijašnjih vlasti i ova pokušava Istru ukalupiti u druge regije, a preko Učke oštro se odvraća – ”mi smo drugačiji!” Jasno, da je drugačija, to zapravo može reći svaka regija jer Hrvatska je zaista osebujna. No Istra je doista možda malo posebnija upravo zbog te nevjerojatne multikulturalnosti koja je jedan od njezinih temelja. Kao i zbog iznimno jakog antifašizma, kojim se Istrani ponose, ali jednako tako ne podnose da im tzv. desničari svako malo prikrpavaju kako su ”srbočetnici”, ”komunjare”, ”ljevičari”, ”partizančine” i slične atribute, koji nemaju veze s istinom. To što u Istri u mirnom suživotu žive zajedno i Hrvati, i Srbi, i Talijani, i Bošnjaci, ali i Romi, njezina je posebnost i nešto što zaslužuje respekt jer u olovnim vremenima u kojima egzistiramo nije bilo jednostavno zadržati prisebnost i razum te obuzdati strasti.
No zanimljivo je kako upravo ta posebnost Istre, male regije, sa samo 200 000 stanovnika – ali gospodarski najperspektivnije, a tolerancijom vrhunske – bode u oči svaku vlast. Prisjetimo se samo s koliko je gorčine na nju atakirao pokojni Franjo Tuđman, čiji je HDZ praktično optuživao Istrane, a i IDS, da su neprijatelji države, usmjeravajući tako, u jeku oslobođenja Hrvatske, bijes ostalih dijelova zemlje upravo prema Istri. Tuđman nikada nije shvatio način života Istrana, mirnih, civiliziranih i radišnih ljudi, koji nikada ne gledaju u tuđe dvorište i preko tuđeg plota.
Čak je i razumni Račan imao nesuglasica s IDS-om, koji je potom izašao iz tadašnje šesteročlane koalicije, ali tada nije bilo veće drame oko toga. No i ta je ljubav puknula, na obostrano nezadovoljstvo, ali, eto, takav je trenutak tada bio. Ipak, Račan Istru nije smatrao neprijateljskim teritorijem.
Možda je najpragmatičniji bio bivši premijer HDZ-a, Sanader. Njega Istra uopće nije zanimala teritorijalno, čak ni u smislu županije, odnosno regije, već jedino interesno, u vezi s biznisom. Stoga je Istru puštao na miru s njezinim antifašizmom, Talijanima, multikonfesijama i ostalim specifičnostima, a više se bavio ručkovima s IDS-ovom vodstvom i razgovorima o potencijalnim poslovima u kojima je zarada.
Slično je postupala i Jadranka Kosor, ali ona nije sklapala poslove poput svojeg mentora i prethodnika, već je nastojala imati pomirljive odnose s istarskim županom, s kojim se čak dogovarala i o onom nesretnom projektu ”Brijuni rivijera” pa su stoga Jakovčića napali ”njegovi” da je prodao interese Istre HDZ-u.
Ovo što sada, međutim, pokušava Kukuriku koalicija, izazivajući pritom žestok otpor vladajućeg IDS-a, koji već ionako jednom nogom nije u koaliciji, umalo podsjeća na poteze onog HDZ-a 90-ih godina. Kao da ”nepoznatom nekom” odgovara da opet posvadi Zagreb i Pulu, odnosno Pazin. Zaboravljajući pritom da na ulazu u Istru godinama stoji velika ploča na kojoj je naslikan grozd i piše: ”Istra – zemlja dobrega vina”. Dodajmo: i pitomih ljudi, koji ne vole ni da ih se pokušava podjarmiti, ni da ih se svadi s drugima.