Porast troškova života je odraz globalne neljudskosti

Odlukom Odbora ministara Vijeća Europe u vezi reforme sustava Europske socijalne povelje iz 2022. godine određeno je da Europski odbor za socijalna prava može od država članica zatražiti tzv. ad hoc izvješća o pojedinim pitanjima koja imaju široko značenje za primjenu socijalnih prava u Europi. Hrvatska je ratificirala Europsku socijalnu povelju iz 1961. i to u smanjenom opsegu, a iako je 2009. potpisala, nikada nije ratificirala revidiranu verziju Povelje s naprednijim opsegom socijalnih prava.

Tijekom 2023. godine, Europski odbor za socijalna prava odlučio je po prvi puta koristiti mehanizam ad hoc izvješća i zatražiti od država stranaka da odgovore na set pitanja koji se tiče kriza izazvanih povećanjem troškova života.

Odbor je bio potaknut činjenicom da su od 2021. godine troškovi života u europskim zemljama značajno porasli i da je došlo do inflacije koja nije bila viđena u zadnja četiri desetljeća u Europi. To je imalo teške posljedice za kućanstva s niskim prihodima. Zabilježeno je da u mnogim državama plaće ne idu u korak s inflacijom, da je došlo do značajnog porasta siromaštva te ograničenja prava iz Povelje koja se tiču socijalne zaštite, prava radnika na zaradu kojom omogućavaju sebi i obitelji pristojan životni standard te prava vezana uz zaštitu društvenih skupina koje su posebno osjetljive na takve promjene.

U siječnju 2024. Hrvatska je odgovorila na pitanja Europskog odbora za socijalna prava u svezi povećanih troškova života građana i mjera koje su poduzete da bi ublažile posljedice za stanovništvo.

Na pitanje o tome da li se u Hrvatskoj minimalna plaća regularno prilagođava troškovima života, Hrvatska je odgovorila da se minimalna plaća prilagođava svake godine posebnom regulativom te da je u 2022. godini iznosila 700 EUR bruto.

Usporedno, susjedna Republika Slovenija na to pitanje je odgovorila da je 2021. u izračun minimalne plaće uvela formulu koja je vezana uz minimalne troškove života, te da je iznos minimalne plaće određen u rasponu od 120% do 140% od minimalnih troškova života, uzimajući u obzir porast cijena, trendove plaća, ekonomske uvjete ili ekonomski rast, stopu zaposlenosti, porezna pravila koja određuju iznos bruto plaće, najmanje tri mjeseca nakon promjena minimalnih troškova života.

U svezi dodatnih mjera poduzetih za očuvanje kupovne moći kroz minimalnu plaću, Vlada Republike Hrvatske je od kraja 2021. godine nastojala povećavati minimalnu plaću na godišnjoj razini pa je tako određeno da će u 2024. godini minimalna plaća iznositi 840 EUR bruto za puno radno vrijeme, obrazlažući da se radi o porastu za 20% u usporedbi s 2023. što je značajno više nego što je bila rata inflacije u prvih devet mjeseci prošle godine.

Nadalje, Vlada je odredila i proračun  pomoći građanima u iznosu od gotovo tri milijarde EUR, što uključuje pomoći za zaštitu od utjecaja porasta troškova energije i hrane, kao i druge oblike pomoći građanima, javnom i privatnom sektoru. Uvedena je i mjera ograničenja cijena za devet prehrambenih proizvoda.

Na pitanje o primjenama u sustavu socijalne skrbi i socijalne sigurnosti, hrvatska Vlada odgovorila je samo u svezi mjera koje se tiču mirovinskog sustava te dodatne zaštite starijih osoba.

Novitet je da osobe starije od 65 godina s trajnim prebivalištem u Hrvatskoj koje nemaju mirovinu, imaju pravo na minimalnu novčanu kompenzaciju. Iako se pitanje odnosilo na sveukupni sustav socijalne zaštite, što podrazumijeva i korisnike novčanih pomoći i usluga u sustavu socijalne skrbi, a tiče se primarno osoba pod povećanim rizikom od siromaštva te osoba s invaliditetom, Hrvatska nije dala odgovor.

U svezi s naprijed navedenim i koliko država usuglašava mjere socijalne zaštite s troškovima života, hrvatska Vlada je opet dala odgovor samo u svezi mirovinskog sustava navodeći da su mirovine i minimalna novčana kompenzacija za starije osobe usklađene s troškovima života na temelju posebne formule, što je u 2023. godini dovelo do povećanja mirovina za 8.42%.

Informacija je tražena od hrvatske Vlade i o tome jesu li nakon 2021. uvedene bilo kakve posebne mjere koje bi omogućile da građani mogu pokriti troškove energije i hrane, kao kroz dodatke za energiju, gorivo i osnovne prehrambene proizvode. Tu je Vlada odgovorila potvrdno i da je kroz razne pakete osigurala sredstva pomoći kućanstvima i privatnom sektoru kako bi olakšala posljedice nastale povećanim troškovima života, ali je navela i podatke samo za 2022. godinu prema kojima je ukupna podrška države iznosila nešto više od 700 milijuna EUR.

U svezi stope rizika od siromaštva, naročito za djecu, obitelji pod povećanim rizikom od siromaštva, osobe s invaliditetom i starije osobe za zadnjih pet godina, te procjene u idućim godinama, hrvatska Vlada je pružila ograničene podatke. Tako je rizik od siromaštva za 2022. godinu u cijeloj Hrvatskoj iznosio 18%. Od toga 16% za djecu, te 32,4% za osobe starije od 65 godina. 

Po vrsti kućanstva, rizik od siromaštva je značajno veći za žene i iznosi 54,4% u odnosu na muškarce za koje je taj rizik 35,4%. No, nisu navedeni podaci o tome kolika je stopa rizika od siromaštva za osobe s invaliditetom.

Od mjera koje je Hrvatska poduzela radi suzbijanja siromaštva, opisan je niz poboljšanja Zakona o socijalnoj skrbi te povećanja u novčanim pravima i uslugama na temelju tog propisa, kao i Zakona o doplatku za djecu, no teško je reći da li te promjene idu u korak s povećanim troškovima života.

Tako je primjerice zajamčena minimalna naknada, osnovni oblik novčane socijalne pomoći, sa 106 EUR povećan na 132 EUR. Nemoguće je da razlika od 26 EUR na mjesečnoj razini može kompenzirati rast cijena energije i hrane; tek kombiniranjem drugih vrsta pomoći, naročito onih namijenjenih osobama s invaliditetom se donekle može preživjeti, ali to opet i dalje nisu mjere namijenjene suzbijanju siromaštva.

Radi se o pomoći za preživljavanje, navedeni građani su i dalje pod rizikom od siromaštva, a i oni koji su sposobni za rad ne traže posao na nesigurnom tržištu rada sa slabo plaćenim poslovima zbog bojazni da ne bi izgubili i to malo primanja koja imaju kroz sustav socijalne skrbi.

Odgovarajući na pitanje u tome na koji način se konzultirala i osigurala sudjelovanje građana koji su najviše zahvaćeni krizom nastalom povećanjem troškova života, hrvatska Vlada navela je da je konzultirala samo organizacije starijih osoba.

S obzirom na stopu rizika od siromaštva koja je vrlo visoka za osobe starije životne dobi, nije neopravdano dati prioritet organizacijama te kategorije građana, ali je nejasno zašto nisu konzultirani sindikati kao i organizacije osoba s invaliditetom.

Osim postojećih mjera iz sustava socijalne skrbi te mirovinskog sustava u vezi obiteljskih mirovina, nikakve druge mjere za zaštitu osoba s invaliditetom tijekom ovako teške društvene krize nisu navedene.

Zapošljavanje i ostvarivanje plaće za dostojanstven život su najvažnije mjere za suzbijanje siromaštva, koje su pak u bitnom određene i disbalansom između interesa kapitalizma naspram socijalne jednakosti i pravde.

Sve više se otvaraju pitanja nedostatka ”radne snage” i to ne samo u Hrvatskoj. Najviše se žale poslodavci, da nemaju zainteresiranih za rad, pa se poseže za ”uvozom” radnika iz inozemstva i to iz zemalja čiji su socijalni sustavi u daleko gorem položaju nego u Hrvatskoj.

Ti radnici, time što rade za hrvatske poslodavce i žive po sobama s krevetima na kat, da bi par stotina eura viška mogli slati svojim obiteljima često se vide kao spas ekonomije. No, zapravo se ne radi ni o kakvom spašavanju nego pogodovanju interesima beskrupuloznog kapitalizma.

Imali bi hrvatski poslodavci koga zaposliti da su imali namjeru redovno i pošteno platiti, da su poštivali prava radnika i cijenili radnike kao doprinos njihovom poduzetništvu. Ali nisu, namjeravali su zaraditi što više, a da plate što manje i sada im evo. I to svima, ne samo u Hrvatskoj, nego po cijeloj Europi gdje postoji nedostatak ”radne snage” i poseže se za ”uvozom” iz drugih zemalja.  U bolje uređenim zemljama s većim standardom kao u Irskoj ili Njemačkoj, zaposlenje su pronašli hrvatski radnici, a u Hrvatskoj radnici iz Nepala.

Namjerno stavljam riječi ”radna snaga” i ”uvoz” pod navodnike. Radi se, naime, o riječima koje se vrlo često koriste u kontekstu nedostatka radnika, ali kada se promatraju same po sebi, to su riječi koje pretvaraju ljude u objekt, robu, stroj, koji se uvozi kao što se uvoze mikročipovi i alati sa što većom iskoristivošću.

Standardi raznih zemalja su različiti, ali princip je isti, kapitalizam ima prednost pred socijalnom pravdom i dok god se države budu vodile tim principom, nikakve mjere neće kompenzirati krize. Štoviše, prije će biti uzrokom stvaranja novih kriza, onih koje su odraz globalno prisutne neljudskosti.

 

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Imaš moje parkirno mjesto, hoćeš li i moj invaliditet?
    •  Nekad se pljačkalo banke, sada su muzeji u modi
    •  ''Neistine, laži i klevete'' na račun vjerskog fundamentalizma
    •  Oportunističko iskorištavanje homofobije u političke svrhe
    •  U prljavom sustavu pravosuđu nitko ne vjeruje
    •  Svi zajedno protiv fašizma u Njemačkoj!
    •  Pravda za Split Pride 2011.
    •  Ugled policije spašava uklanjanje kukolja iz žita
    •  Ženomrzačko smo društvo jer se nasilje nad ženama ne osuđuje
    •  ''Fali ti jedan papir'' za presađivanje organa

> Svi tekstovi ovog autora