Oportunističko iskorištavanje homofobije u političke svrhe

U nastojanju da zaustave ili uspore dolazak nacističke vlasti, Socijalno-demokratska stranka Njemačke (SPD) i Komunistička partija Njemačke su u razdoblju od 1931. do 1932. godine u javnosti iznijeli da je nacistički političar Ernst Röhm homoseksualac.

Iako su se te dvije stranke javno zalagale da se ukine paragraf 175 njemačkog Kaznenog zakona prema kojemu se homoseksualno ponašanje kažnjavalo zatvorom, one su upravo tu zakonsku odredbu iskoristile za kazneni progon protiv Ernsta Röhma koji se pred kaznenim sudom našao pet puta i svaki put bio oslobođen.

Bio je to dio šire kampanje ovih stranaka koje su nastojale prokazati nacističke političare kao homoseksualce, instrumentalizirajući homofobiju u borbi protiv uspona nacističke stranke u Njemačkoj.

Nakon što je Röhm zbog homofobije izgubio potporu unutar nacističke stranke te postao potpuno ovisan o Adolfu Hitleru, ovaj ga je dao ubiti 1934. godine koristeći kao opravdanje navodnu izdaju.

Nacistička Njemačka nastavila je progon, odvođenje i ubojstva homoseksualnih muškaraca i žena u koncetracijskim logorima za vrijeme cijele svoje vlasti. Instrumentalizirana s lijeve i desne strane u političke svrhe, homofobija je u tom nesretnom dijelu povijesti uzela tisuće ljudskih žviota.

I nakon oslobođenja, mnogi koji su preživjeli nacističke logore smrti, završili su zbog svoje homoseksualnosti u zatvorima. Homoseksualnost je tek 1968. godine dekriminalizirana u Istočnoj, a godinu dana kasnije u Zapadnoj Njemačkoj.

Devedeset godina nakon ubojstva Ernsta Röhma u Njemačkoj, u Hrvatskoj su se proveli parlamentarni izbori i bilo je više nego ikada prije kandidata, pa i kandidatkinja, iz gej-lezbijske populacije.

U izbornoj utrci Zagreb Pride počeo je iz dana u dan objavljivati sve više kandidata iz različitih stranaka, a pri tome je uključio i kandidate HDZ-a Ivana Čelića i Marka Pavića, čija spolna orijentacija do tada nije bila poznata širokoj javnosti. Za Damira Habijana jest, jer je to objavio ranije Zoran Milanović, na ovim izborima ”neformalni” kandidat SDP-a za premijera.

S ovime je važno povezati i činjenicu da se na 8. mjestu na SDP-ovoj listi u I. izbornoj jedinici pojavio i koordinator Zagreb Pridea Franko Dota, koji se s navedenim protukandidatima HDZ-a našao u izbornoj utrci za Hrvatski sabor, o čemu je za Večernji list pisala Milena Zajović napominjući kako se stječe dojam da objava tih imena služi za političku diskreditaciju desnih kandidata.[1]

HDZ je stranka desnog centra, kao takva zagovara i promiče tradicionalne i konzervativne društvene vrijednosti i od nje se ne očekuje da zastupa interese LGBT populacije i ona to, ako ne mora, u pravilu niti ne radi. Na vlasti, HDZ će nastojati poštivati zakone koji su donijeli njihovi prethodnici, ali neće proaktivno zastupati prava hrvatskih LGBT građana i građanki.

Biračko tijelo HDZ-a je također konzervativno i dok tolerira (znači podnosi) LGBT građane, nije baš naročito sretno njihovim postojanjem. I kako bi to biračko tijelo sada trebalo reagirati na činjenicu da su ne samo jedan, nego još dva kandidata na HDZ-ovim listama homoseksualci?

Teško se oteti dojmu da su zajednički SDP i Franko Dota na sličan način kao gotovo istoimena stranka u njemačkoj povijesti instrumentalizirali homofobiju biračkog tijela ne bi li umanjili konkurentnost protukanidata u izbornoj utrci.

Srećom pa u današnje vrijeme Damir Habijan, Ivan Čelić i Marko Pavić ne moraju strahovati za vlastiti život, ali svakako bi mogli za političku karijeru.

Vrijeme će pokazati hoće li i oni imati jednaku šansu za političko napredovanje, kao što je to, primjerice, dao njemački CDU pod vodstvom Angele Merkel bivšem ministru zdravstva Jensu Spahnu, ili će ih vlastita stranka marginalizirati do njihovog nestajanja iz politike. To će, prije svega, ovisiti o tome je li HDZ moderna stranka desnog centra ili nalikuje onoj iz nacističke Njemačke.

U javnosti, naročito unutar same LGBT populacije, provedena je velika rasprava o tome smije li se na ovaj način ”outati” političare te koliko oni također uživaju pravo na privatnost pa i na to da budu ”u ormaru”, da se predstavljaju kao heteroseksualci iako to nisu.

Dio aktivista koji su skloniji radikalnim stavovima Zagreb Pridea smatraju da se ne može biti na političkoj poziciji i pri tome živjeti ”u ormaru”.

No kako upućuje i aktivist Ivan Zidarević, većina političara je s etikom na ”vi”,[2] većina ih se ne drži u potpunosti onoga što zagovaraju i gotovo svakome se može naći raskorak između njegovog privatnog života i onoga što zastupa u javnosti.

Znači li ovaj postupak Zagreb Pridea da na LGBT političare treba primjenjivati stroži aršin nego što se primjenjuje na druge političare? Ne predstavlja li to pak izravnu diskriminaciju po osnovi spolne orijentacije?

Niska razina demokratske svijesti i kod birača i kod političara, dovodi do toga da se na pozicije vlasti biraju oni koji nikada ne bi trebali sudjelovati u vlasti, koji će zloupotrijebiti, korumpirati i na svaki način iskoristiti svoju ulogu protiv interesa naroda kojeg zastupaju.

Zbog toga oni koji žele promjene takve političke klime, upravo paze na autentičnost i integritet političara. S načelne strane, otvaranje pitanja hipokrizije hrvatskih političara koji s desnog političkog spektra podržavaju neprogresivne ili restriktivne politike prema populaciji kojoj sami pripadaju, nije neopravdano.

Naročito ako se radi o političarima koji javno zagovaraju i pozivaju na kršenje prava LGBT populacije, što s ovom trojicom doduše nije bio slučaj, a paralelno se pred njom ne skrivaju od činjenice da joj pripadaju, držeći profile na dejting stranicama ili odlazeći u gej klubove i na razne privatne zabave.

Svi oni imaju ustavno pravo na privatnost, ali nemaju moralno pravo očekivati zaštitu od onih protiv čijih prava i interesa djeluju. Stoga uvijek moraju biti svjesni rizika od otkrivanja i dovođenja u pitanje njihovog integriteta, imajući u vidu da neautentičnost ima cijenu.

Njemački CDU-ov Jens Spahn je dokazao da može biti gej i desničar, mogu li hrvatski desničari dokazati da mogu biti i dio te promicati i štititi prava LGBT populacije?

Damir Habijan, Ivan Čelić i Marko Pavić mogu napraviti taj odabir sada kada već nisu sami mogli odabrati da nastave skrivati svoju seksualnost pred svojim biračkim tijelom. I baš oni, u inat instrumentalizaciji homofobije u političke svrhe, trebali bi opstati i svojim primjerom pokazati da i desna politika može odraziti integritet i čast.

(KRAJ)

[1] https://www.vecernji.hr/vijesti/koordinator-zagreb-pridea-kandidirao-se-za-sabor-pa-krenuo-outati-konkurenciju-1761475?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR3ZAE84RZS3i7m3kkf1yvk4PHWJZSoWgVIM9HnenaMmXYDGq-orBQI13f8_aem_ATuEGkekeP888WTsFNiACPGF3V9H3Wxrq3z0ZlEDbAV1b9pH8lywTzjexEjlDiMV2yuND3Bv1BlaUAn6eL4EJYqC

[2] Silvana Uzinić, ”Objava imena LGBT političara na listama politički je obračun”, Slobodna Dalmacija, 16. travnja 2024.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  ''Neistine, laži i klevete'' na račun vjerskog fundamentalizma
    •  Porast troškova života je odraz globalne neljudskosti
    •  U prljavom sustavu pravosuđu nitko ne vjeruje
    •  Svi zajedno protiv fašizma u Njemačkoj!
    •  Pravda za Split Pride 2011.
    •  Ugled policije spašava uklanjanje kukolja iz žita
    •  Ženomrzačko smo društvo jer se nasilje nad ženama ne osuđuje
    •  ''Fali ti jedan papir'' za presađivanje organa
    •  Građanska smrt za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj
    •  ''Vili, daj ostavku!'' Da, zašto ministar ne da ostavku?

> Svi tekstovi ovog autora