novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Dana 12.1.2019. Udruga za vjersku slobodu u RH dodjelila je godišnje priznanje mitropolitu Porfirju Periću i o. isusovcu Tvrtku Barunu, voditelju regionalnog ogranka Isusovačke službe za izbjeglice – JRS. Donosimo obrazloženje za dodjelu priznanja o. Porfiriju Periću, episkopu Srpske Pravoslavne Crkve i mitropolitu zagrebačko-ljubljanskomu za promicanje dijaloga, praštanja i pomirenja).
Porfirije Prvoslav Perić rođen je u bačkom Bečeju 1961., gimnaziju je završio u Novom Sadu, postao monahom u Visokim Dečanima 1985. i diplomirao teologiju u Beogradu 1986, gdje je iste godine zaređen za đakona. Kao postdiplomac studirao je od 1986. do 1990. Novi Zavjet na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Ateni. Od 1991. bio je iguman u manastiru Svetih arhanđela u Kovilju u Vojvodini, gdje je osnovao terapijsku zajednicu ”Zemlja živih” priznatu najuspješnijim projektom za liječenje narkomanije u Srbiji.
Godine 1999. izabran je za vladiku egarskoga, odnosno za bačkoga vikara episkopu dr. Irineju Buloviću. Doktorirao je u Ateni 2004. na temu: Mogućnost spoznaje Boga u svetoga Pavla po tumačenju svetoga Ivana Zlatoustoga. Svoje stručne i znanstvene teološke radove otac Porfirije objavljivao je u domaćim i inozemnim časopisima. Sudjelovao je u velikom broju znanstvenih konferencija i skupova diljem svijeta.
Vijeće Republičke radiodifuzne agencije u Srbiji izabralo ga je 2008., kao predstavnika svih Crkava i vjerskih zajednica, za svog predsjednika. Osnovao je građansko udruženje koje se bavilo resocijalizacijom žrtava destruktivnih vjerskih sekti i kultova.
Na Bogoslovnom fakultetu predaje na katedri Pastirske psihologije.
Sveti arhijerejski sabor SPC-a izabrao ga je 26. svibnja 2014. za mitropolita zagrebačko-ljubljanskoga i otada živi u Zagrebu. Član je Povjerenstva Srpske Pravoslavne Crkve, odnosno Mješovitoga povjerenstva pod pokroviteljstvom Svete Stolice koje ima zadaću dokumentarno propitati život i ulogu blaženoga nadbiskupa Alojzija Stepinca.
Mitropolit Porfirije je predsjednik Upravnog odbora humanitarnog fonda ”Privrednik”, koji priskrbljuje stipendije velikom broju nadarenih, a siromašnih učenika i studenata, bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost.
Godine 2016. objavio je knjigu svojih tridesetak intervjua pod naslovom Zagreb i ja se volimo javno danih novinarima u Hrvatskoj i u Srbiji u kojoj obrazlaže svoje zalaganje za trijezan i konstruktivan ljudski i kršćanski dijalog u ključu praštanja i pomirenja. Upravo su dijalog, praštanje i pomirenje tri temeljna mitropolitova načela u njegovoj crkvenoj i društvenoj službi.
Biti predstavnik Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj čak i poslije toliko godina nakon ratnih sukoba – čije povijesno pamćenje još nije pročišćeno ni u srpskom niti u hrvatskom narodu pa njihovi pripadnici često još pristupaju jedni drugima s predrasudama – zacijelo nije laka zadaća. Pritisci i očekivanja su golemi s obiju strana.
S jedne strane, i najmanji nesporazumi koji još uvijek postoje između Srbije i Hrvatske jer na iste događaje, iz bliže i dalje prošlosti, gledaju različito, kao i ekscesi pojedinih ekstremista, snažno se odražavaju pripadnike na obaju naroda te jedni još uvijek osjećaju strah, a drugi nepovjerenje.
S druge, pak, strane, otvorenost za dijalog i ekumenizam, pojedini pripadnici Srpske Pravoslavne Crkve u Srbiji, kao i pojedini pripadnici većinske Katoličke Crkve u Hrvatskoj ne prihvaćaju uvijek blagonaklono.
Kada je riječi o najosjetljivijim pitanjima, kako za Srbe tako i za Hrvate, mitropolit Porfirije u svakoj prigodi, ma kome se obraćao, nalazi jasne, istodobno realistične i pomirljive riječi.
Ne libi se reći u javnosti što misli o pojedinim ekscesima – tako je, primjerice, osudio paljenje hrvatske zastave u Beogradu, ali i reagirao na govor mržnje voditelja hrvatske lokalne televizije o pravoslavnoj crkvi na Cvjetnom trgu.
Međutim, nije sklon davati ad hoc tumačenja, nego govori biranim riječima, trudeći se da nikoga ne povrijedi i da ne zađe na sklizak teren politike. Nije to izraz puke političke korektnosti, nego svijesti da svaka riječ može biti poticaj za produbljivanje nesporazuma i izazov za moguće nove sukobe.
Vrlo je jasan kada je riječi o sprezi vjerske i nacionalne pripadnosti:
”Ako je jača ljubav prema Bogu, onda on postaje pokretač i sadržaj i krajnji domet našeg života. Ako prevladava ljubav prema samome sebi, onda Boga pretvaramo u ideju, u ideologiju, on postaje instrumentom, čime promoviramo svoju sebičnost, egoizam i samoljublje.
Kada vjera postaje ideologija, kada Crkva postaje institucija koja hoće moć, znači da su oni koji vjeruju u Krista, njega stavili u drugi plan. Raspeti se i uzeti svoj križ, to nas vodi potpunoj slobodi od svih idola, od idola države, nacije i Crkve, i od Boga kao idola”.
Mitropolit Porfirije, dakle, osobno nastoji živjeti i djelovati u skladu s Evanđeljem te svjedoči autentičnu duhovnost i pruža riječi nade, čiji znak i sam postaje.
U svim prigodama: javnim nastupima i propovijedima, razgovorima s ljudima iz političkih i crkvenih krugova, s novinarima ili na tribinama, vjernicima i građanima vjerno i ustrajno šalje – još uvijek nedostatno čestu u hrvatskom društvu – poruku mira i bratoljublja.
Hvala mu na tomu.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.