autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Posljednji pozdrav Juraju Đuki Hrženjaku (1917 – 2020)

AUTOR: Vesna Teršelič / 16.06.2020.

Juraj Hrženjak
Foto: Novosti

U ponedjeljak navečer je u Zagrebu u 104. godini preminuo naš Đuka. U vrijeme kad se u društvu sve češće negira značaj suprotstavljanja fašizmu teško se oprostiti od prijatelja, borca i branitelja ljudskih prava. Gotovo cijeli život, od skojevskih i partizanskih godina, te poslijeratne izgradnje institucija i otpora nacionalizmu, posvetio je popravljanju i humaniziranju svijeta.

Sreli smo se dosta godina nakon njegova umirovljenja, zato ću ostaviti po strani godine u kojima je bio direktor Instituta za društveno samoupravljanje, zastupnik u Saveznoj skupštini Jugoslavije, sudac Ustavnog suda SR Hrvatske i direktor Političke škole Josip Broz Tito.

Sprijateljili smo se u devedesetima kad je u vlastitom izdanju objavio publikaciju o pravima prigovarača savjesti. Njegova plemenita nastojanja puno su značila svima koji nisu mogli i željeli uzeti oružje u ruke.

Tada je prihvatio i nezahvalnu ulogu urednika knjige ”Rušenje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 1990 – 2000” i zbornika radova ”Bleiburg i Križni put 1945.” u izdanju Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. Nadomak stotog rođendana angažirao se u pokretanju Antifašističke lige RH i postao njen počasni predsjednik, tražeći nove puteve suprotstavljanja revizionizmu.

Proširene dnevničke zapise iz partizanskih godina i poraća objavio je u ”Anjuti” koju je posvetio pokojnoj supruzi Janji, rođenoj Krajnović, djeci i unucima.

”Treba govoriti i o Teznom i Hudoj jami, ali i o Jasenovcu i Jadovnom. Pritom obavezno treba suprotstaviti činjenice tako da se jasno vidi što je uzrok, a što posljedica nekog događaja. Bez takvog načina učenja nema istine ni objektivnosti”

U tragičnom epilogu pisao je o uskrslom ustaštvu nadajući se da ”ako čovjek, kad mu u ruke dođe moja knjiga, bude osjetio njenu poruku da se zlo Jasenovca, Dotršćine, Jadovnog, Vukovara i drugih stratišta širom Hrvatske ne smije ponoviti, onda, bez obzira što pojedinci zatrovanog srca i uma opravdavaju i šire mržnju prema drugima i drugačijima, oni neće uspjeti pogasiti vrijednosti za koje su dali živote i svoje zdravlje, borci i branitelji za slobodu hrvatskih građana.”

U drugoj autobiografskoj knjizi ”Stoljeće života” pojasnio je da je ”kao sudionik burnih zbivanja u 20. i 21. stoljeću želio zabilježiti te značajne trenutke i ostaviti mladim naraštajima kao autentično i živo svjedočanstvo jednog vremena s namjerom da se ne zaboravi i ne iskrivljuje naša prošlost.”

Nakon objave knjige u nizu javnih nastupa i intervjua posvećenih afirmiranju antifašizma kao borbe za prava, slobodu i poštovanje čovjeka, poručio je i ”Treba govoriti i o Teznom i Hudoj jami, ali i o Jasenovcu i Jadovnom. Pritom obavezno treba suprotstaviti činjenice tako da se jasno vidi što je uzrok, a što posljedica nekog događaja. Bez takvog načina učenja nema istine ni objektivnosti.”

Na dugom životnom putu od rodnog Negovca, preko školovanja u Valetiću i u Zagrebu, gdje se počeo družiti s lijevim intelektualcima i sindikalistima, do smiraja na zagrebačkom Trnju, vjerovao je u rad, poštenje i društveni napredak. U našim razgovorima uz čaj zajedno smo pretresali kako se suprotstaviti zlu isključivosti i fašizma.

Sada davanje odgovora na izazove opisane u Đukinim knjigama ostaje nama.

Posljednji ispraćaj će se održati na zagrebačkom Krematoriju u četvrtak 18. lipnja u 15:00.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: