Postkapitalizam je i protiv muzeja (1)

Ekonomisti se malo bave kulturom pa zato kulturnjaci, makar i nespretno, posežu za ekonomskim argumentima da bi opisali sadašnje ili buduće nevolje muzeja i sličnih kulturnih institucija. Naime, kako to neoliberalno, licemjerno, gotovo cirkusantsko i svakako groteskno divljanje oštećuje građansko društvo (kao veliko dostignuće Zapada) tako uništava i institucije i profesije na kojima to društvo počiva. Odatle ovo ”također” u naslovu.

Praksa se dovija rješenjima, ali koncepti predvode ili spašavaju, makar rođeni u samoj praksi. Ipak, dosjetke rješenjima ne uklanjaju problem koji ih je stvorio. Post-kapitalizam, Doba pohlepe, ima bezbroj trikova i privida kojima tiranizira svijet, ali totalna privatizacija svijeta se čini, uz ratove, kao najefikasniji način grabljena moći – samo srce zla. Sebičnost ne gradi društvo nego ga razgrađuje – ne oplemenjuje čovjeka nego njegovu vrstu degradira i obezvrjeđuje.

Slajd koji je poticao pažnju mojih studenata na, naoko dosadnu temu ovog teksta, bio je na temu living wage (minimalnog dohotka, dovoljnog za stan i hranu) kao simptomatičnog obezvređivanja rada za rastući profit famoznog ”jednog postotka”. Naravno, bogati u tome gledaju samo još jednu očitu ”marksističku” manipulaciju.

Ako se, na tu temu ”plaće za život” pogleda Internet, medju ostalim nudi karikaturu u manimiri moćnog crnog humora jednog velikog karikaturiste: debeli kapitalist koji jaše na leđima iscrpljenog radnika uzvikuje: ”Prvo su tražili kraj ropstva…zatim minimalnu plaću tzv. – plaću za život”, a zapravo neku pravednu i dostojnu naknadu… Korporacije to ocrnjuju kao komunizam.

Iskoristio sam to u nekoliko predavanja, ne uvijek s istim naglascima, kao način da probudim svoje studente i dadem im do znanja da muzeji ne postoje izvan ekonomske ili političke stvarnosti.

Kakav god bio njihov pogled na svijet, mislio sam da ih vrijedi isprovocirati. Današnji kapitalizam nije razmjena dobara i usluga. Radi se samo o profitu i stoga nije kapitalizam u pravom smislu riječi. Sveo je posao – stručnost, kompetenciju i iskustvo – na ”prenosive vještine” koje se donose na tržište rada bez prava na pregovore.

Financijalizacija društava pomaknula je težište ekonomskog sustava prema bankarstvu i financijama. Kultura rada, a ne samo navodna ideologija koja stoji iza nje, obezvrijeđena je. Ono što je postalo bitno je uspjeh – mjeren zarađenim novcem i ostvarenim društvenim utjecajem.

Sve manje ima digniteta u dobro obavljenom poslu koji je baš stoga i odgovarajuće nagrađen. Radnička klasa je prestala postojati, pa je tako nestala tradicionalna politička konfiguracija koja je sada u kritičnoj tranziciji ili je, zapravo posvemašnji kaos.

Financijalizirano društvo afirmira ideale profita uz najnižu cijenu, i zato zapadna društva postaju groteskna zbog toga što izjedaju bit nekadasnjih vlastitih idealističkih vizija blagostanja. Samo jedna trećina zaposlenih na sveučilištima u Sjedinjenim Američkim Državama su stalno zaposleni predavači; najniža trećina tamo je na ugovoru, dok se gornja trećina uglavnom sastoji od rukovodećeg osoblja.

Obrazovanje je postalo tržišno dobro na vlastiti račun (i društva koje o njemu ovisi).

Univerzalni temeljni dohodak (UBI) je prijedlog socijalne skrbi u kojem svi građani određene populacije redovito primaju minimalni dohodak u obliku bezuvjetnog transfera, dakle bez imovinskog cenzusa ili potrebe za radom je dobro poznati eksperiment koji vodi navodnoj slobodi, ali ustvari konačno obezvrjeđuje rad i čovječasntvo.

AI je, izgleda i završni paradoksalni eugenički projekt čovječanstva koji, ako se otme kontroli (a na Zapadu sigurno hoće), kako je upozoravao Stephen Hawking, može uzrokovati ”kraj ljudske rase”). Jedan aspekt te propasti bit će sposobnost prepoznavanja i oslanjan ja na stvarnost: u globalnoj dvorani ogledala muzeji i srodne isntitucije se čine rijetkim čvrstim osloncima kad izgubimo tlo pod nogama.

Prije 40 godina sam pisao o muzeološkom iskustvu Disneyland-a i spomenu kako je započinjalo putovanje po tom, tad još naivnom svijetu iluzija: ”kad bi se skupila grupa posjetitelja, tlo prostorije se bešumno počelo spuštati; slike na zidovima su bile sve dalje uvis, a tlo pod nogama sve dublje, sve manje ono koje nas je držalo u realnom svijetu -prostoriji u koju smo stupili”.

E, pa tako će nam se događati i sa AI: Novi heroji humanizma i mudraci će biti oni koji nas zadrže u stvarnosti ili nam održe sposobnost da je prepoznamo među prividima.

Muzeji? To bih smatrao ispunjenjem njihovog temeljnog poslanja. Naime, sav ovaj posve ne-muzejski uvod o stvarnosti je baš zbog toga. Muzeji su sredstvo kontinuiranja svega što smo odlučli prepoznati, sakupiti, proučiti i predati dalje kao gradbeni materijal stvarnosti i, logično, neke upotrebljive ili čak bolje budućnosti za zajednice koje ih obdržavaju.

Problem je, kako ćemo vidjeti u slijedećem nastavku, i u tome što post-kapitalizam nastoji stvoriti okolnosti u kojima ne postoji društveni novac za društveno korisne projekte. A, zna se oduvijek, tko snosi troškove (znanosti, kulture, institucija, stvaralaštva..) taj određuje i ciljeve i domete. 

 

(Ovaj tekst, dva dijela, je trostruko uvećano, reinterpretirano potpoglavlje Post-capitalism is against museums, too iz knjige Public memory in a deluded society: Notes of a lecturer dostupne na https://icofom.mini.icom.museum/wp- content/uploads/sites/18/2022/11/2022_tomislav_sola_public_memory.pdf, kao i na https://www.mnemosophy.com/the-vault).

(Nastavlja se).

 

 

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Javna memorija omogućuje razumijevanje svijeta (2)
    •  Javna memorija omogućuje razumijevanje svijeta (1)
    •  Dobro je znati u čije ime govorimo
    •  Važno je znati gdje smo
    •  ''Teorije zavjere'' proizlaze iz paradoksa
    •  Optužba za teorije zavjere – lak način diskreditiranja
    •  Amaterizam se tumači kao demokratska sloboda
    •  Posrnuli svijet ili zanijekano, dezavuirano društvo
    •  Važnost dobro izabranog uvida
    •  Društvo nam ili pomaže ili nas onemogućuje

> Svi tekstovi ovog autora