Potres pa Thompson: Zagreb je heroj!

Moj rodni grad Zagreb, preživio je koncert Marka Perkovića Thompsona jednako hrabro kao što je preživio i potres. Grad od gotovo 800 tisuća stanovnika, primio je još nekoliko stotina tisuća stanovnika iz drugih krajeva Hrvatske, Europe, uključujući i ”srca” Bosne i Hercegovine na nikad viđen ustaški dernek.

”Za dom spremni!” i ostali ustaški poklici nevrijedni spomena, crna odjeća i crne beretke (ponekad i zelene, valjda je ponestalo farbe), ustaški umjesto hrvatski grbovi, fašistička ideologija koja je danas neprihvatljiva i državama čije su povijesne prethodnice bile njeni idejni tvorci, hvaljenje zločinaca iz II. svjetskog rata pomiješano sve sa Domovinskim ratom i katoličkom vjerom, predstavilo je javnosti tvorbu nevjerojatnosti.

Ovo kao da hrvatsku i europsku povijest prepričava umjetna inteligencija čija je IQ na razini kišne gliste, jer osim što nema baš veze s istinom, nema niti logike niti smisla, ali evo navukla je pola milijuna ljudi i to mlađih generacija.

Rođen sam 1982. godine i proživio sam Domovinski rat, sjećam se svih bombardiranja Zagreba, spavanja po skloništima, skupljanja humanitarne pomoći iz ”Crvendaća” (kako smo nazivali Crveni križ), a otac mi je bio hrvatski branitelj u 7. gardijskoj brigadi ”Pume”. Pa opet, ne sjećam se baš priča o Ustašama kao spasiteljima Hrvatske koji se bore za njenu neovisnost. Ako je tko o tome pričao, bili su to pijanci, a oni ionako nisu, s obzirom na stanje njihovih jetara i mozgova, bili vojno sposobni za sudjelovanje u ratu.

Tko se borio za Hrvatsku, borio se moj otac i njegovi drugovi, a ne neki izumrli starci iz 1939. – 1945. Razlika između hrvatskih branitelja i Ustaša kao što su i opjevani Jure Francetić i Rafael Boban je u tome što su ovi zadnji bili ubojice koji su klali žene i djecu po selima i slali ljude u koncentracijske logore, a hrvatski branitelji su branili žene i djecu po selima i gradovima od drugih koljača. Nečinjenje razlike između branitelja i zločinaca je neoprostivo.

Danas je, međutim, stvar drugačija i ne slave se hrvatski branitelji nego oni naprijed navedeni izumrli starci, a o Domovinskom ratu više od mene znaju klinci rođeni nakon 1995. koji nisu ni luk jeli ni mirisali.

Priče staraca sa upitnim stanjem jetara isprale su mozgove njihove djece koja danas, 80 godina poslije II. svjetskog rata i 30 godina poslije Domovinskog rata, žive u povijesnim zbivanjima umjesto u stvarnosti vlastitih života. Pitam se, sanjaju li doista da opet mogu živjeti u takvim vremenima? Što im danas, u doba kada ne mogu skinuti pogled s mobitela, za kojeg mi rođeni prije 1991. nismo niti znali da će uopće postojati, sada toliko fali da zazivaju (i hvale) vremena kada su rijekama plutala beživotna ljudska tijela, kada je susjed koji se jučer veselio sa svojim susjedom sutradan poklao cijelu njegovu obitelj, kada su milijuni ljudi ugušeni u plinskim komorama i spaljeni u krematorijima, kada je smrt bila za ”dobar dan”?

Ovo nisu pitanja samo za one koji posjećuju ustaške derneke, nego i za one koje ih dozvoljavaju.

Kako je moguće da je nominalno ljevičarska vlast u Zagrebu, dozvolila održavanje takvog događaja? Naravno, zabrana koncerta koji zbog svoje naravi potpada u domenu umjetničkog izražavanja je dvojbena odluka. Naime, time se otvaraju brojna pravna pitanja, a presedan zabrane može se i zloupotrijebiti što je naročito opasno kada se radi o ideološki obojenim temama.

Međutim, granice ne samo da moraju postojati nego već i postoje. U članku 325. stavku 4. Kaznenog zakona propisan je poseban oblik kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju koji se direktno odnosi na sve one ustaške pokliče, kojima se odobrava, poriče ili znatno umanjuje najstrašnije zločine u povijesti čovječanstva, kažnjiv kaznom zatvora do tri godine.

Povik ”Za dom spremni!”, za kojeg je i Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio ”…da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske”,[i] kada ga izražava popularni pjevač na koncertu kojem je nazočilo pola milijuna ljudi, je svakako okolnost kojom bi se trebalo pozabaviti i nadležno državno odvjetništvo, kada već policija odmah nije prekinula koncert. Ali neće – ZNA SE zašto.

Usporedno s time Njemačka u kojoj je nacizam rođen i koja se zadnjih 80 godina bori da se oslobodi tereta svoje užasne povijesti, ima slično kazneno djelo u Kaznenom zakoniku. Tamo pak članak 130. stavak 4. propisuje da će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine kazniti onaj tko u javnom prostoru umanjuje, odobrava ili veliča nacizam.

To je kazneno djelo, ujedno i osnova za zabranu koncerata sa nacističkim sadržajem. Tako su vlasti u gradovima Bremenu (2011.) i Berlinu (2013.) zabranile koncerte neo-nacističke grupe ”Kategorija C – gladni vukovi” i te su zabrane potvrđene sudskim odlukama jer je 2009. godine Federalni ustavni sud Savezne Republike Njemačke u predmetu Wunsindel[ii] utvrdio da spomenuti članak njemačkog Kaznenog zakonika nije neustavan. Ta se odluka smatra onom koja ima najveću važnost za borbu protiv neonacizma i podražavatelja neonacističkih ideologija, te je imala značajan utjecaj na doktrinu slobode izražavanja općenito.[iii]

Njemački federalni ustavni sud smatrao je da bi omogućavanje neonacističkih javnih skupova bilo protivno naravi njemačkog Ustava, koji je pisan kao reakcija na totalitarni nacistički režim.

Odbacivanje takvog režima bilo je među glavnim razlozima za razvoj njemačkog ustavnopravnog sustava te integracije Njemačke u Europu i međunarodnu zajednicu. Taj se sud vodio načelom proporcionalnosti kao testom koji se mora primijeniti da bi se spriječilo neopravdano uplitanje u pravo na slobodu izražavanja te je nakon provedenog postupka zaključio da je postojeća odredba njemačkog Kaznenog zakona ustavnopravno opravdana kako bi se spriječilo remećenje javnog reda i mira. 

Hrvatska ima gotovo identičan ustavnopravni poredak kao i Njemačka. Ustavni sud Republike Hrvatske u nekoliko svojih odluka je istaknuo da povik ”Za dom spremni!” nije u skladu sa Ustavom. Prema tome, Hrvatska ima i više nego jedan predmet Wunsindel, pa se opet, za razliku od Njemačke, ne događa ništa. Štoviše, ustaštvo i neonacizam (a to je ova nova povijesna tvorba između nacizma, Domovinskog rata i vjere) u Hrvatskoj doživljavaju procvat.

U Njemačkoj se rodio nacizam, a kada ga se ona već desetljećima pa i sada unatoč napredovanju ekstremne desničarske stranke ”Alternative za Njemačku” nastoji riješiti, evo Hrvatske sa najvećim ustaškim dernekom, ne u Hrvatskoj, ne u Njemačkoj, nego u cijeloj Europi. Evo, nije da smo glavni samo u sportu!

Na Thompsonovom koncertu u Zagrebu nije pjevana hrvatska himna. ”Lijepa naša domovino” (ne ”Lijepa li si”) je himna koju je napisao Antun Mihanović 1835. godine. Po meni, najljepše su je otpjevali Mia Negovetić i klapa Sveti Juraj 4. kolovoza 2015. Nje ću se sjećati, a ove ustaške i slične gadosti nastojati zaboraviti, da ne bih morao zaboraviti svoje korijene i narod sa kojim sam proveo većinu svojeg života.

_____________________________

[i] Priopćenje Ustavnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2020., Broj: SuP-O-1212020

[ii] Predmet br. 1 BvR 2150/08, 04.11.2009.

[iii] Mehrdad Payandeh,

”The Limits of Freedom of Expression in the Wunsiedel Decision of the German Federal Constitutional Court”, German Law Journal, vol. 11, no. 8.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Moralna čistoća za izbor gradonačelnika
    •  Jadna li nam svima majka
    •  Imaš moje parkirno mjesto, hoćeš li i moj invaliditet?
    •  Nekad se pljačkalo banke, sada su muzeji u modi
    •  ''Neistine, laži i klevete'' na račun vjerskog fundamentalizma
    •  Porast troškova života je odraz globalne neljudskosti
    •  Oportunističko iskorištavanje homofobije u političke svrhe
    •  U prljavom sustavu pravosuđu nitko ne vjeruje
    •  Svi zajedno protiv fašizma u Njemačkoj!
    •  Pravda za Split Pride 2011.

> Svi tekstovi ovog autora