novinarstvo s potpisom
U povodu objavljivanja knjige Miroslava Volfa “Javna vjera: kršćani i opće dobro” u izdanju riječkog Ex librisa, u istoimenom antikvarijatu u Rijeci održan je 17. ožujka okrugli stol o ulozi religije u javnosti (o kojem je bilo riječi u prošlotjednom javljanju u ovoj rubrici, zbog čega o okruglom stolu i donosimo izvještaj, D. P.).
Sudionici su se osvrnuli na niz aktualnih društvenih i političkih tema o kojima se u javnosti, osobito kada je riječ o religiji, ne govori dovoljno. Nedostatak dijaloga s obje strane, toliko potrebnog za razvoj pluralnog društva, apostrofirali su svi govornici, počevši od fra Drage Bojića, bivšeg urednika katoličkog lista Svjetla riječi iz Sarajeva.
Istaknuo je da je hrvatska javnost zasićena vjerskim govorom koji nije oslobađajući, niti preobražava društvo, a kamoli da u njega unosi vrijednosti na kojima religija i počiva. Religijski jezik današnjim vjernicima nije razumljiv, zbog čega se o religijskome jako malo zna u društvu, a i pripadnici religijskih zajednica imaju površna znanja o svojoj vjeri.
Tome pogoduju i vjerski mediji koji se ne bave temama, osobito onim antropološkim, koje se vezuju uz religijske zajednice u javnom prostoru. Vjera nije i ne smije biti zatvorena samo unutar jedne vjerske zajednice, nego mora biti dobra za sve ljude istaknuo je, dodavši da vjerske zajednice moraju otvarati teška pitanja kroz dijalog, prvo unutar sebe, a potom i na van.
“Kod nas postoje dva suprotstavljena tabora: branitelji religijskih institucija i oni koji zaoštravajući ideološki pristup ne vide ono pozitivno u religijskim zajednicama. Religija u pokretanju takvog dijaloškog odnosa treba biti predvodnik, jer je njezine vjerske istine na to obvezuju.”
S njim se složio dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, kazavši kako vlada nelagoda kada se govori o mogućnosti religijskog govora u javnosti i promicanja vrednota, posebno na području politike i obrazovanja. Naime, politika želi postati nova eshatologija, ponuditi čovjeku rješenje svih problema, zauzevši pritom sva područja, pa tako i prostor koji su dosad imale religija ili etika rekao je Tanjić.
”Mediji se u tome ne snalaze, prvenstveno jer u njima vlada religiozna nepismenost. Tako se javnosti nude instant informacije i nema prostora za promišljanje i razgovor. Na našoj javnoj televiziji, osim unutar religijskog programa, nedostaje rasprave o aktualnim temama u kojima će uz ostale stručnjake sudjelovati i teolozi.”
I politolog Neven Šantić dijeli njihovo mišljenje kako je religijski program u medijima getoiziran između ostalog jer mediji ne izvršavaju ulogu posrednika različitih mišljenja i svjetonazora, već su više poluge proizvodnje zabave i spektakla, pri čemu izostaje dijalog demokratske rasprave različitih strana, a u konačnici nema razvoja političke zajednice.
Smatra da su napori da svi budu uključeni u političku raspravu bez obzira na svjetonazor put koji nema alternative. “Hrvatska je specifičnost da je religija zasićena politikom, a politika želi istisnuti religiju iz javnosti.”
Šantić je u nastavku primijetio nisku razinu političke javne kulture u cjelini rekavši pritom kako su religijski i sekularni dio osakaćeni bez produktivne rasprave. Najbolji pokazatelj toga je nedavni referendum koji je doveo do prozelitizma s obje strane, čime se opet stvaraju granice koje se teško pomiruju.
Poručio je da nijedna politička zajednica ne može napredovati ako je nešto u njoj potisnuto, a u Hrvatskoj je očit nedostatak dijaloga.
Okrugli stol, koji je moderirao Zoran Grozdanov, teolog i urednik u Ex librisu, privukao je članove svih vjerskih zajednica koje djeluju u gradu Rijeci, ali i velik broj građana čime se pokazalo kako u društvu nedostaje otvorenih dijaloga o religijskim temama.
IKA