novinarstvo s potpisom
Ambiciozni štreberi iz Hrvatske demokratske zajednice naručili su predizborni program nazvan Pet plus u Münchenu. Dali su da im ga prvorazredni njemački inžinjeri po mjeri za veliki novac načine, a kad je bio gotov, dugo su ga, mjesecima sakrivali da im tkogod od konkurencije ne bi maznuo dobre ideje.
Tomislav Karamarko tek ga je prošli tjedan iznio na svjetlo, kucnuo po njemu da pokaže kako je čvrsto sastavljen i ponosno rekao: “Gledaj, pajdo! Nema tu mile-lale kad Švabo nešto napravi…”
Ali, po duši govoreći, nije im ta stvar bogzna kako slavno ispala. Imate li viška para i htjeli biste štogod naručiti iz Njemačke, stoput vam je bolje da, kao Željko Kerum, naručite Maybach. Glupo je trošiti na programe političkih stranaka jer oni naposljetku svi jednako izgledaju.
Ono što je HDZ pokazao u jednakoj je mjeri dobar demokršćanski pogled koliko bi moglo predstavljati i neke socijaldemokrate, komuniste ili fašiste. Da džihadisti pišu predizborni program u Hrvatskoj, bio bi po prilici isti kao i onaj Karamarkov, samo što bi na kraju svake rečenice stajalo kako veliki i milostivi Alah želi da tako bude.
Političke programe pišu subinteligentna stranačka sitnež, besani penzioneri i megalomani, a do kraja ih samo nesretni lektori pročitaju. I nema u tome baš nikakve štete, nikakvo znanje nije izgubljeno sa stotinama smeđih paketa programskih knjižica koje poslije izbora neotvorene bace u reciklažu.
Jedva bi se našlo išta bezvrjednije, gore napisano i lažljivije od toga. U pornografskom romanu s groficom i konjušarom ima više poštenja nego u predizbornom programu HDZ-a.
Ne bi o tome zaista trebalo pisati ništa, ni dobro ni loše, da nije čudesnog, gotovo nevjerojatnog otkrića kako je program istog naslova, Pet plus, i skoro pa istovjetnog sadržaja prije nekoliko godina na lokalnim izborima imao i jedan Vasić, političar iz Prnjavora u Republici Srpskoj.
Prof. dr. Mile Vasić zalagao se, upravo kao i prof. Tomislav Karamarko ovih dana, za jak srednji sloj, za demografski procvat domovine ulaganje u domaću poljoprivrednu proizvodnju, gotovo da pomisliš da su glasoviti ekonomski i politički genijalci iz Münchena, mamicu im pokvarenu švapsku, jedan predizborni program dvaput prodali, samo što su imenicu Prnjavor zamijenili imenicom Hrvatska.
Posljednjih je dana ovo predmet mnogih šala na portalima i društvenim mrežama, mnogi drže kako je podudarnost Vasićeva i Karamarkova programa upravo urnebesna, ali ja mislim da je to nepravedno. Ljudi koji ismijavaju HDZ, uvjeren sam, nisu nikad bili u Prnjavoru. Ni na razglednici ga oni nisu vidjeli. Blage veze nemaju o ovoj varošici na sjeveru Bosne.
Ja se ne bih istrčavao sa zaključcima. Nije nipošto isključeno da se tu živi i bolje nego u nas i da je HDZ s razlogom uzeo njihov politički softwer. Jebi ga, što je dobro za Prnjavor dobro je i za Republiku Hrvatsku, skontali su hadezeovci razumno.
Pretpostavljam kako su Tomislav Karamarko i Milijan Brkić prije nekog vremena posjetili Prnjavor i lijepo se iznenadili kako je kod njih sve pod konac uređeno. Hodali su otvorenih usta i razrogačenih očiju, u nevjerici gledajući čiste ulice i nasmijan i zadovoljan, bogat narod u Republici Srpskoj.
“Čovječe, ovaj Prnjavor je stvarno nešto ekstra”, rekao je glavni tajnik stranke završavajući izvanredne lazanje u piceriji na prnjavorskom glavnom trgu.
“Prnjavor je Europa”, složio se predsjednik.
“A tko zna, možda bi i mi mogli jednom ovako…”, počeo je Brkić nesigurno, ni sam sebi ne vjerujući.
“Zaboravi, što ti je”, prekinuo ga je Karamarko nemilosrdno. “Spusti se na zemlju. Gdje je Prnjavor, a gdje smo mi. Nikad mi ovo nećemo dostići.”
“Ali, možda ipak, šta ja znam…”, ustrajao je Brkić. “Da je uzet njihov politički program…”
“Uzet? Kako to misliš uzet?” začudio se Karamarko.
“Pa, ovaj, mislim… prepisat”, objasnio je Brkić.
“Prepisat? Joj, joj, Vaso, vragolane jedan, nikad se nećeš opametiti”, rekao je Karamarko veselo.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).