autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Pozlatilo Crnoju

AUTOR: Ante Tomić / 06.02.2016.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Kao kad vas pokvareni stolar uvjerava da iverica nije drugačija od punog drva, ili kao kad vam lažljivi slastičar tvrdi da nećete uočiti razliku između margarina i maslaca, ili kao kad vam se prepredeni trgovac na materin grob kune da je skaj od poliuretana lijep i trajan kao teleća koža, ili kao kad vam šašavi vegetarijanci uglas viču kako su pašticada od soje i hamburger od konoplje, mmm, njam, njam, okusom potpuno jednaki pašticadi i hamburgeru pripremljenima od govedine, naši sportski novinari imaju dvije očajne fraze, jedna je “srebro zlatnog sjaja”, a druga, još gora – “bronca zlatnog sjaja”.

Ljudi se pretvaraju, lažu i sebe i druge da je nešto bolje nego što jest, i to je tako tužno i gubitnički, a i neodgojeno.

Hrvatski su rukometaši na Europskom prvenstvu u Poljskoj osvojili treće mjesto i to je, razumije se, samo po sebi vrijedno priznanje, ali što nam treba predstavljati ga većim? Kao što margarin nije maslac i skaj nije koža, zlato – aurum, bitno se razlikuje od bronce, legure bakra – cuprum, i kositra – stannum. Drugačiji im je i sastav i ljepota i sjaj, a bogme i cijena.

Hrvatski su rukometaši na Europskom prvenstvu u Poljskoj osvojili treće mjesto i to je, razumije se, samo po sebi vrijedno priznanje, ali što nam treba predstavljati ga većim? Kao što margarin nije maslac i skaj nije koža, zlato – aurum, bitno se razlikuje od bronce, legure bakra – cuprum, i kositra – stannum. Drugačiji im je i sastav i ljepota i sjaj, a bogme i cijena

Vrijednosti su tu jasne i neumoljive. Ako smo osvojili broncu, dva mjesta smo iza onih koji su osvojili zlato, koji su više trenirali i trudili se, bili spretniji, snažniji, srčaniji ili naprosto sretniji, u nečemu nesumnjivo bolji od nas. Nepošteno je njima oduzimati zasluge i veselje pobjede.

Naposljetku, da smo mi uzeli zlato, zacijelo bismo negodovali da se netko kiti našim uspjehom. Da je bilo obrnuto, da je Hrvatska slavila u finalu, a Njemačka bila treća, i da je u Frankfurter Allgemeine Zeitungu izašlo kako su njihovi momci osvojili broncu zlatnog sjaja, posprdno bismo se nasmijali i rekli: “Aha! Kako da ne. Prdite vi koliko vas je volja, jedno je zlato.”

Netko bi razuman to morao objasniti, ili makar pokušati objasniti i Tomislavu Karamarku, koji je, gostujući preksinoć u Dnevniku Nove TV, prvo rukometašima čestitao, citiram: “Osvajanje te bronce koja ima težinu zlata.” I prvi potpredsjednik Vlade, kako vidimo, njeguje uobičajene, svakodnevne zablude o plemenitim metalima, ali bojim se da njemu ipak nema pomoći. Neki su jednostavno beznadni i nikad se neće opametiti.

Karamarko je to dokazao u nastavku razgovora, braneći sada bivšeg ministra branitelja Miju Crnoju od poznatih optužbi da je krivotvorio adresu i varao na porezu, i da je uzeo od Samobora besplatno građevinsko zemljište premda je bio stambeno zbrinut, i da je stambeni kredit nedopustivo oročio, i da se tukao sa šoferima, i zlostavljao susjede udovice samohrane majke bolesne djece i koješta još.

“Osvajanje te bronce koja ima težinu zlata.” I prvi potpredsjednik Vlade, kako vidimo, njeguje uobičajene, svakodnevne zablude o plemenitim metalima, ali bojim se da njemu ipak nema pomoći. Neki su jednostavno beznadni i nikad se neće opametiti

Iako je svaka od ovih optužbi temeljito dokumentirana, a dio ih je Crnoja i priznao, Karamarko je nepodnošljivo ustrajavao u tvrdnjama kako je jedan notorni siledžija i varalica ispravan građanin.

Otvoreno i besramno prikazivao je Crnoju daleko boljim nego što on doista jest, a kada ga je urednik emisije blago upozorio na jednu od važnijih, ako ne i najvažniju duhovnu stečevinu ljudske vrste, još od zore civilizacija poznatu kao moral, Tomislav Karamarko samo je odmahnuo i benevolentno rekao dvije upravo sablažnjujuće rečenice: “Pustimo kategoriju moralnog, nemoralnog. To je jako relativno.”

Bila je to jedna od onih situacija čestih u zadnje vrijeme, kad ste poželjeli gologlavi i bez kaputa, u papučama izletjeti iz kuće i vrišteći trčati sve do Macelja, što brže i što dalje od ove jadne zemlje i ovih glupih ljudi gdje je, eto, državna politika postalo da su moralno i nemoralno “jako relativni”.

Sabrali ste se, međutim, pogledali svoje ukućane i prijatelje, našli i da su vaši bližnji jednako zgranuti i shvatili kako vas razum, srećom, nije sasvim napustio i kako se još zna što se smije, a što je nedopustivo, tko su ugledni, a tko šuft.

Taj moral, nije to uopće relativno. Koliko god se HDZ i Most trudili, što god Tomislav Karamarko i Božo Petrov govorili, mi ne odustajemo od naših vrijednosti. Naše vrijednosti su jasne i neumoljive

Stavite li, na primjer, jednog do drugoga Predraga Matića i Velimira Bujanca, razlika je očita. Kada shvatite da je Mirjana Rakić radila četrdeset godina do penzije, a da je Mijo Crnoja imao četrdeset kad je otišao u penziju, da je njezin radni vijek bio kao njegov životni, jasno se uočava što je lijepljena piljevina a što pravo drvo, što je maslac, a što margarin, što je skaj, što koža, što je zlato, što bronca, tko je željezo, a tko rđa.

Taj moral, nije to uopće relativno. Koliko god se HDZ i Most trudili, što god Tomislav Karamarko i Božo Petrov govorili, mi ne odustajemo od naših vrijednosti. Naše vrijednosti su jasne i neumoljive.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora:

• Nepismene poruke potencijalnih ubojica političara
• Zamalo je krunidba propala, ali se pojavio on, Grlić Radman!
• Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od Branka Bačića
• Plenković živi isključivo od plaće? Ha, ha, ha, ha, ha...
• Želim živjeti u zemlji u kojoj će čistačice uzimati dva soma
• DORH-ov idiotizam koji će dugo biti teško nadmašiti
• Prelake i bespomoćne žrtve Maje Đerek
• Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
• Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
• Maji Đerek na isto dođe antikvarijat ili fast food

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: VLAŠKA POSLA
Oznake: Ante Tomić, Božo Petrov, Crnoja, Frankfurter Allgemeine Zeitung, HDZ, Hrvatska, moral, most, Njemačka, Tomislav Karamarko, Vlaška posla

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

18 Sep

Jesu li teroristi pobijedili nakon 11. rujna? SAD su odgovorile na napad u New Yorku upravo onako kako su napadači priželjkivali, pridonoseći stvaranju svijeta u kojem je terorizam postao toliko uobičajena pojava da više ni ne znamo kada tu riječ treba upotrijebiti.