Pravednost, a ne pomirba s nepravednostima

Osmi mart, Međunarodni dan žena, nigdje nije ukinut, iako se prije i uoči toga dana čuju, ne samo u Hrvatskoj, nego i diljem Europe, pitanja i dvojbe, treba li nam još obilježavati takav dan i zar nije on preživjeli anakronizam, iz razdoblja radničkih borbi i prosvjednih marševa militantnih sufražetkinja. Ovako formulirana pitanja ustvari su loše ”prerušeni” zahtjevi za ukinućem tog ”relikta iz prošlosti” u današnjem vremenu, a derogiranog od pravne, statusne, ekonomske i druge stvarnosti.

Ravnopravnost spolova je, površno gledano, zaista već odavno ostvarena. Ne mogu se zanijekati sve stečevine, ispunjeni svi feministički zahtjevi, od pravnih normi preko političkih jamstava do donekle ostvarene jednakosti žena i muškaraca u gotovo svim gospodarskim, političkim i znanstvenim djelatnostima.

Vidljivih i osjetnih rezultata ima, zahvaljujući borbenim i neustrašivim ”prvoborcima” ravnopravnosti spolova. No ne smijemo zaboraviti: Međunarodni dan žena razvija se u globalni Dan osviještenosti i akcija u cilju otklanjanja još postojećih prepreka.

Jedan od neostvarenih aspekata ravnopravnosti je razlika u plaćama u gospodarstvu, koje ne bi smjele za kvalitativno i količinski mjerljiv rad muškaraca i žena odstupati na štetu ženskog rada. Gender Pay Gap, koji se obilježava diljem Europske unije, predstavlja jedinstven pokazatelj brojčanih omjera bruto naknada po satu.

Godišnji podaci i za 2025. godinu pokazuju da u tom pogledu gospodarstvo prilično kaska. Važno je da sredstva javnog priopćavaju izvještavaju o realnoj situaciji diljem Europe upravo uoči Dana žena, dakle početkom ožujka svake godine. Vijesti o tome omogućavaju da i javnost može usporediti odnos plaća žena i muškaraca, po razdoblju i po zemljama.

I upravo je 8. ožujka 2026. godine Jutarnji list objavio vijest o hotelu u turističkom centru na jednom hrvatskom otoka, gdje djelatnice u odnosu na mušku radnu snagu – nota bene za jednak rad – primaju 15 posto manju plaću nego njihove muške kolege. U istim dnevnim novinama, na istoj stranici, objavljen je taj podatak na web stranici MojPosao. Žene u prosjeku zarađuju 13 posto manje plaće od muškaraca, a podaci iz Eurostata pokazuju da odstupanje ženskih i muških plaća iznosi u prosjeku za cijeli prostor Europske unije 12 posto na štetu ženske radne snage.

Navikli smo se na to da su žene u Hrvatskoj na nižim stupnjevima ljestvice i da se postojeće nepravednosti mogu uočiti u javnosti i obrazložiti činjenicom da jednak rad nije okvalificiran kao ”jednak”, jer se navodno biološke razlike muškaraca i žena odražavaju i na različite kvalitete i učinke. Uostalom, Gender Pay Gap nije ni toliko dramatično visok (europski prosjek 17,6 posto). Nema razloga uzrujavati se zbog toga.

Međutim, omalovažavajući značaj različitih visina naknada znači ignoriranje posljedica. Naime, Gender Pay Gap odnosi se samo na radne odnose nesamostalno zaposlenih u privatnim poduzećima s više od deset zaposlenih. Drugim riječima: on predstavlja tek ”vrh ledene sante” gospodarski-financijske nepravednosti.

Nema razloga pretpostavljati da je na drugim gospodarskim poljima situacija bitno povoljnija. Međutim, to je ipak pretpostavka. Za mnogo područja nema usporedbenih podataka, pa nema ni uvida u realne prihode i možebitne razlike između muških i ženskih financijskih prihoda.

Jedan pouzdan pokazatelj za različite dohodovne situacije muškaraca i žena je korištenje porodiljskog dopusta i(li) dopust za njegu člana obitelji. U daleko najviše slučajeva takve dopuste koriste uglavnom žene i visoko kvalificirane, dok se očevi na porodiljski dopust odlučuju samo u iznimnim, izuzetno rijetkim slučajevima.

Takva odsustva s radnih mjesta utječu na radne biografije majki, dok se gotovo ne odražava na muške radne biografije, neovisno o razini formalne obrazovanosti muškaraca u odnosu na žene. Ženski radni staž potreban za ostvarivanje prava na mirovinu znatno je kraći od staža muškaraca pa su starosne mirovine umirovljenica slijedom toga niže od onih umirovljenika. Starosno je siromaštvo problem uglavnom žena.

Uočene razlike postoje u svim socijalnim skupinama, neovisne su o razini obrazovanja, o tome radi li se o domorodnom stanovništvu ili o migrantima, neovisno i o mjestu stanovanja. Pokazalo se da povoljni uvjeti vezani uz porodiljski dopust ili dopust za njegu člana obitelji povećavaju ženama, pa slijedom toga i cijelim obiteljima, bolju financijsku sigurnost.

Ali! Oni ”zacementiraju” tradicionalističku podjelu poslova po rodovima. Dok društvene norme ženu gotovo prisiljavaju žrtvovati samostalan rad i dohodak izvan kuće i natjeraju je da se fokusira isključivo na kuću i obitelj.

Negativne posljedice takvih normi ne mogu se ”neutralizirati” samo reguliranjem trajanja porodiljskog dopusta. Time se ne može zaustaviti demografski pad broja stanovnika, poglavito broj radnog stanovništva i pomanjkanje kvalificirane radne snage. Razmišljanja i razgovori o novoj podjeli care poslova u kući nužno su potrebni.

Rodna ravnopravnost je još prilično udaljena utopija, a stvarnost je, na daleke staze, seksistička, neki će čak reći ”toksična” klima.

Pretjerano? Ne previše, porast nasilja nad ženama i broj femicida (2025. godine u Hrvatskoj 18), govori isto toliko rječito o ovisnosti žena u obitelji o muškarcima, jer nasilje nad ženama u obiteljima je problem odnosa snaga između partnera, odnos jačih nad slabijim, pod kojim se podrazumijevaju i maloljetna djeca.

Kad je riječ o ravnopravnosti spolova, radi se uglavnom o karijerama, dohocima i rukovodećim položajima. Svakodnevica pruža uvid u realno postojeće razlike: u uporno uskraćivanje jednakih prava za jednak rad muškaraca i žena, nepravedno nejednaku raspodjelu obaveza skrbi za članove obitelji (takozvani care rad), neravnopravno raspoređene obaveze i odgovornosti uz nepravedno niske plaće u socijalnim, pedagoškim i zdravstvenim zanimanjima.

Žrtve rodno specifičnog nasilja zahtijevaju od države i društva učinkovitiju zaštitu i naglašavaju da zaštitu treba pružati i transrodnim osobama.

I kršćanske crkve svih denominacija trebaju se uključiti u obilježavanje Međunarodnog dana žena i Europskog dana štrajka za ostvarivanje ravnopravnosti. Crkveni aktivisti pozvani su da posebno propitkuju rodno-senzibilizirane strukture i izvide kako ih unaprijediti u osobnim susretima i u komunikaciji. Crkvene strukture trebaju preispitati svoj stav prema transrodnim osobama obaju spolova i s građanskom hrabrošću nastupati prema svojim pretpostavljenima koji su se usprotivili njihovim ciljevima.

Odgovor na uvodno pitanje: Treba li nam još Međunarodni dan žena? može samo biti, bez ustezanja i kalkuliranja, gromoglasno DA.

Da, potreban nam je Međunarodni dan žena, štoviše – austrijske su aktivistice za ženska prava Europskoj uniji podnijele prijedlog za uvođenje Međunarodnog dana prosvjednog štrajka zbog upornog uskraćivanja i minimalne ravnopravnosti. On se u Austriji prvi put obilježio dan nakon Dana žena, 9. ožujka 2026. godine.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  San i čežnja – Čvrsta ruka i diktator
    •  Katolička stranka je najavljena kao objava rata demokratima
    •  Zavijati s vukovima 
    •  Nadbiskup Kutleša ne razumije nakane ''klečavaca''
    •  Više nego opravdana peticija Sanje Sarnavke
    •  Crkveno učiteljstvo protiv marijanske narodne pobožnosti
    •  Moramo se pobuniti protiv struktura nepravednosti
    •  Deustašizacija – dosljedno ili sa zadrškom?
    •  Mnoštvo teologa u društvu ipak nisu ''inflacija''
    •  Dag Hammarskjöld nas uči kako živjeti vrijedan život

> Svi tekstovi ovog autora