Predizborne istine i laži

Ima nešto naizgled kontradiktorno u sezoni parlamentarnih izbora.

U vrijeme kad sa svih strana pljušte nerealna obećanja davana s figom u džepu, dok svi muljaju, podlo podmeću protivnicima, glume domoljublje i socijalnu osjetljivost ili naprosto lažu čim zinu – pred očima potencijalnih glasača postupno se otkriva istina.

Pravo lice takozvanih političkih elita kojima je, pa bili s dna kace ili pak velike face, jedini cilj mandat i vlast.

Čak i da ovih dana javnost ne uveseljavaju predizborni ali i postizborni koalicijski dogovori i spekulacije o raspodjeli mandata – plijena, ministarskih fotelja i resora, očito je da će i ovi izbori biti barem formalno – blokovski.

Lijevi će opet protiv desnih iako ad hoc sklopljeni savezi nerijetko pokazuju da su svjetonazorne granice – osim kod tvrdokornih i najekstremnijih družina – rastezljivije od žvakaće na suncu. Posebice na “ljevici” gdje se pred očima javnosti nedavno atomizirala “Kukuriku” koalicija. Što, je li, nije nikakvo čudo baš kao ni nezavidna situacija u kojoj se na korak – dva od izbora našao SDP.

Lijevi će opet protiv desnih iako ad hoc sklopljeni savezi nerijetko pokazuju da su svjetonazorne granice – osim kod tvrdokornih i najekstremnijih družina – rastezljivije od žvakaće na suncu. Posebice na “ljevici” gdje se pred očima javnosti nedavno atomizirala “Kukuriku” koalicija. Što, je li, nije nikakvo čudo baš kao ni nezavidna situacija u kojoj se na korak – dva od izbora našao SDP

Vlada si je doduše upisala neke pluseve. Rast BDP-a, pa ma koliko se oporba sprdala s njime, ipak je zabilježen a rješenje ili kakav-takav izlaz iz dužničke omče švicarskog franka je na pomolu…

Dijelit će se vaučeri za struju najugroženijima, krpati budžet namijenjen socijali odnosno – najkraće rečeno – baš kao što se to radilo i u vrijeme Sanadera prije nego li je recesija postala tako prokleto očita, kupovat će se naklonost birača. A rezultat?

Možda će ipak biti na tragu one cinične – “džaba si krečio!”

Jer i bez razlaza nekad “moćne gomilice” koja je činila Kukuriku koaliciju, SDP-u već godinama bježi i članstvo i naklonost izborne baze. Teza da je sa svakom objavom “šoneta” biračko tijelo ljevice (baš kao i neke od naših domaćih novina) izgubilo jednoga glasača (ili čitatelja) nije bez osnova.

Naime, kako vele analize, više od polovine biračkog tijela ljevice ima više od 60 godina. One mlađe, po nekoj uobičajenoj procjeni “radikalnije” ili naprosto “ljevije” od Milanovićeva “kamilica SDP-a”, teško da će privući “Kukuriku” ili ono što je preostalo od njega.

Zašto, zna dobro Zoran Milanović i njegovi terenski radnici poput splitskog gradonačelnika Baldasara koji se baš lijepo iskazao kao pokrovitelj spomenika koji, uz obvezujuće “Za dom – spremni” – slavi i ime ratnog zločinca.

Površna i prilično bedasta matematika možda i danas računa da će u “blokovskom svrstavanju” na strani “ljevice” biti onih milijun glasača koji su na predsjedničkim izborima glasali za Ivu Josipovića. Moš mislit!

Površna i prilično bedasta matematika možda i danas računa da će u “blokovskom svrstavanju” na strani “ljevice” biti onih milijun glasača koji su na predsjedničkim izborima glasali za Ivu Josipovića. Moš mislit!

Kao da će i friškim potezima – poput koaliranja s političkom biološkom otopinom Autonomnom – Hrvatskom seljačkom strankom (A-HSS) kojoj je donedavno na čelu bio “za dom spreman” Branko Borković – privući glasače kojima su, ako ne razumom onda hormonima, ionako bliži Orah, Živi zid, Radnička fronta…

Potom na taj famozni “milijun lijevih” osim nove SDP-ove grupacije (SDP, HNS, HSU, Laburisti, A-HSS i Zagorska stranka) i spomenutih stranaka, računaju i Josipović/Čačić, IDS ali i – barem dijelom – Milan Bandić. Koji je, uzgred rečeno, ovih dana glasno kazao da se bez njega neće moći formirati vlast.

I dok se u blokovskoj podjeli opravdano očekuje da će se i na ovim izborima licitiratri apstraktno domoljublje, potezati teme Jasenovca i Bleiburga, ustaša i partizana, baviti pozdravom “Za dom – spremni” (a na to znakovito upućuje “radni naziv” Spremni odabran za koaliciju HSP-a, Hrvatske konzervativne stranke Ruže Tomašić i Obiteljske stranke) te vukovarskom obljetnicom i ćirilicom, izostat će bilo kakva “svjetonazorna” principijelnost.

Jer, u borbi za glasove i potencijalne sinekure, svatko može sa svakim.

Posebice kad je riječ o Bandiću ili Čačiću koji su “vazda spremni” za lukrativne političke trgovine. Ili o IDS-u koji je, ma koliko da se bubali u antifašistička prsa, spreman zažmiriti i na U ako će to dovesti do Y-a.

Kod desnice stvari stoje mnogo bolje jer su Karamarko i Vaso Brkić već na predsjedničkim izborima pokazali da mogu računati na postojanu desnu “bazu”, ali i da logistički mogu opslužiti još jednu izbornu seobu naroda.

Iako i dalje kriju svoj gospodarski program dosljednije nego li konvertiti svoje stare partijske biografije, u HDZ-u odnosno u njihovoj s kolca i konopca skupljenoj Domoljubnoj koaliciji od čak osam stranaka (uzgred, pokojni velikani HSLS-a poput Vlade Gotovca ili Velibora Terzića zacijelo se u grobu okreću na zajednički istup “liberala” s HSP-AS-om ili Hrastom), već naveliko dijele funkcije

Iako i dalje kriju svoj gospodarski program dosljednije nego li konvertiti svoje stare partijske biografije, u HDZ-u odnosno u njihovoj s kolca i konopca skupljenoj Domoljubnoj koaliciji od čak osam stranaka (uzgred, pokojni velikani HSLS-a poput Vlade Gotovca ili Velibora Terzića zacijelo se u grobu okreću na zajednički istup “liberala” s HSP-AS-om ili Hrastom), već naveliko dijele funkcije.

Premda se u javnosti barata tek s medijskim spekulacijama i onome što procuri “iz povjerljivih izvora”, nije teško zaključiti da bi nova vlada, u slučaju pobjede HDZ- a i jataka, mogla biti frankensteinovski živi mrtvac sklepan od HDZ-ove krvi i političkog mrtvog tkiva.

Pokazujući zapravo da je, kao i kod “ljevice”, jedina crvena nit koja u interesnu skupinu povezuje to šaroliko društvo koje je u svojim dosadašnjim stranačkim istupima pokazalo različita promišljanja o mnogim vrućim temama – vlastiti interes.

Točnije: borba za fotelje, funkcije u javnim poduzećima i sinekurčine. Bez programa, bez ideja i bez odlučnosti da se išta suštinski mrdne s mrtve točke. Što je, nažalost, u Hrvatskoj odavno opće mjesto.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

    •  Zašto je Hrvatska postala ''second hand'' država
    •  Sipino crnilo, zvijezda i... još jedan dim
    •  Nakon Gospe od Kauflanda, Split će dobiti i Gospu od parkirališta
    •  Ni Tuđman ni Kuharić ne bi dozvolili ovakvu Hrvatsku
    •  Jesmo li neovisni ili samo - slobodni
    •  Verbalni delinkvent opasnih namjera
    •  Da li se sve svodi na križanje prije jedenja pizze?
    •  Kako otkriti tko je loš, a tko dobar Hrvat
    •  Duševnost i bezbožnost hrvatskog identiteta
    •  Hod za pravo na život Thompsona

> Svi tekstovi ovog autora