autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

(Pred)uskršnja bomba Marijane Petir

AUTOR: Željko Porobija / 23.03.2016.

Marijana Petir

Nakon eksplozija bombi u Bruxellesu sasvim su očekivano eksplodirali i internetski portali i forumi, jer su mnogi – poznati i nepoznati, ljudi s pravim i ljudi s lažnim imenom – osjetili potrebu nešto reći. Neki izražavaju sućut zbog žrtava, neki optužuju Angelu Merkel za njezinu politiku prema izbjeglicama (kao da Europa nije doživljala terorističke napade prije masovnog dolaska izbjeglica i migranata).

Ipak, izjava koja je najviše zadobila pažnje u našim medijima došla je od naše vrle europarlamentarke Marijane Petir. Prenosim njezin tweet najdoslovnije:

”Eksplozije u Bruxellesu pred #Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš je Bog pobjedio smrt! Sretan #Uskrs!“

Prvo je naša političarka, držeći se samo njoj znane logike, dovela u vezu bombaški napad u utorak s blagdanom Uskrsa koji dolazi pet dana kasnije. Nije joj palo na pamet da je teroristima možda veći poticaj za akciju dalo hvatanje Salah Abdeslama, koje se zbilo danima ranije upravo u Bruxellesu.

Gospođa Petir se, zapravo, ne drži ni učenja vlastite Crkve koju je svojim tekstićem pokušala obraniti, iako je ustvari napadnuta ona institucija u kojoj cijenjena zastupnica zarađuje crkavicu od bijednih šest tisuća eura mjesečno. A završetak njezinog komentara čestitanjem Uskrsa primjeren je sadašnjem kontekstu poput reklame za novi deterdžent ili poziva na tulum u narodnjački klub

Potom ih je optužila da njima ništa nije sveto – kao da bi, primjerice, teroristički napad izveden u neko drugo vrijeme bio znak nečijeg poštovanja bilo kakve svetinje.

Ispada da nije dovoljno zlo kada ginu nevini ljudi, pa se stvar ne znam kako pogoršava ubijanjem tijekom blagdana. Što je najgore u cijeloj priči, ovim teroristima nešto upravo i j e s t sveto, upravo su tim njihovim osjećajem obrane svete vjere potaknuti na terorizam.

U sljedećoj rečenici, osim što ima problema s razlikovanjem uporabe i j e i j e (dakle, pobijedio, a ne pobjedio), hrabra zastupnica brani kršćanstvo i razlikuje ”našeg Boga“ od ”njihovog Boga“. I time pokazuje i flagrantno nepoznavanje vlastite vjere, budući da prema paragrafu 841 Katekizma Katoličke crkve muslimani i kršćani vjeruju u istog Boga.

Namjerno stavljam određene dijelove izvornog teksta u kurziv:

”Odluka o spasenju obuhvaća i one koji priznaju Stvoritelja, među kojima su u prvom redu muslimani, koji se, ispovijedajući da drže vjeru Abrahamovu klanjaju s nama jedinomu, milosrdnom Bogu, koji će suditi ljude u posljednji dan.“

Tako se gospođa Petir, zapravo, ne drži ni učenja vlastite Crkve koju je svojim tekstićem pokušala obraniti, iako je ustvari napadnuta ona institucija u kojoj cijenjena zastupnica zarađuje crkavicu od bijednih šest tisuća eura mjesečno.

A završetak njezinog komentara čestitanjem Uskrsa primjeren je sadašnjem kontekstu poput reklame za novi deterdžent ili poziva na tulum u narodnjački klub.

No, Marijana Petir ne bi bila to što jest da se zadržala samo na ovoj jednoj objavi. Čim su je u nekim medijima presreli s pitanjima što je ona time mislila reći, odgovorila je, i dalje gonjena svojim naglašenim vjerskim zanosom:

Makar i ovaj moj tekst proglasili govorom mržnje, meni je – kao i svakom razboritom čovjeku, bio on vjernik ili nevjernik – problem što se napad na vjeru pronalazi tamo gdje ga uopće nema i pritom se koristi jedan strašan događaj kao prigoda za samopromociju, tako da nije ovdje jako teško prepoznati kome to nisu sveti ni ljudski životi ni učenje vlastite Crkve

”Čudno je da ljudima koji se predstavljaju kao zaštitnici ljudskih prava smeta što vjerujem u Boga, da me zbog toga napadaju, odriču mi to pravo i šire govor mržnje. […] Zar mi vjernici više ne smijemo reći da vjerujemo u Boga i da nas ta vjera krijepi da ne podlegnemo strahu jer je Isus svojim uskrsnućem dao nadu da smrt nema zadnju riječ?”

Makar i ovaj moj tekst proglasili govorom mržnje, meni je – kao i svakom razboritom čovjeku, bio on vjernik ili nevjernik – problem što se napad na vjeru pronalazi tamo gdje ga uopće nema i pritom se koristi jedan strašan događaj kao prigoda za samopromociju, tako da nije ovdje jako teško prepoznati kome to nisu sveti ni ljudski životi ni učenje vlastite Crkve.

I sasvim u skladu sa svime što je već izrekla, naša konzervativna europarlamentarka poentira patetičnom obranom: ”Zar mi vjernici više ne smijemo reći da vjerujemo u Boga…?”

Ne znam kako stoji stvar s drugim zemljama, no ja nisam primijetio da se vjernicima u Hrvatskoj što dogodi ako javno priznaju svoju vjeru u Boga. Netko od njih postane ministar, netko rektor, netko europarlamentarac; teško da bi tko to proglasio progonom vjere u Hrvata.

Tako je, usred svih slika bruxelleskih strahota, pojava Marijane Petir u medijima bila samo jedna nepotrebna i bezvezna verbalna bomba, valjda najgori mogući način da se ikome čestita Uskrs.

Još tekstova ovog autora: