Priča o taštini ili tko to mobingira Predsjednicu

“Nemojte dopustiti da vas obeshrabre oni kojima ništa ne predstavlja hrvatska država ni hrvatske institucije”, poručila nam je Predsjednica po povratku iz Sjedinjenih Američkih Država. E, pa kako Kolinda Grabar-Kitarović nije ni hrvatska država ni hrvatska institucija, pretpostavljam da se upozorenje najmoćnije žene u Hrvata nije odnosilo na kritiku njezina lika i djela. Štogod mislili o njoj, ne mogu vjerovati da si umišlja kako je Luj XIV. (”Država to sam ja”), jer to bi već bilo ozbiljno.

Shodno tome potpuno mi je nejasno što je trebala značiti izjava Tihomiru Dujmoviću: “Sve što se događalo ja sam iskreno počela doživljavati kao mobing”.

Istaknula je kako dijelu medija smeta nacionalna i suverenistička politika koju vodi. Nikako da dokučim kakve veze ima put koji je započeo kao privatni, pa potom, kad je razotkriven, naprasno postao “državni” s nacionalnom i suverenističkom politikom.

Vidim, međutim, puno veze s bahatošću, rasipnošću i samovoljom onoga tko je, usprkos tome što je putovanje financirano proračunskim novcem, krivicu prebacio na medije i zaigrao na oprobanu, mada dozlaboga otrcanu kartu manjka domoljublja u pripadnika sedme sile.

Kako Kolinda-Grabar Kitarović nije ni hrvatska država ni hrvatska institucija, pretpostavljam da se upozorenje najmoćnije žene u Hrvata nije odnosilo na kritiku njezina lika i djela. Štogod mislili o njoj, ne mogu vjerovati da si umišlja kako je Luj XIV. (”Država to sam ja”), jer to bi već bilo ozbiljno

Iz Hrvatskoga novinarskog društva stoga su opravdano poručili našoj taštoj i samovoljnoj Predsjednici kako kao najmoćnija osoba u zemlji ne može biti žrtva.

Ne bi li opravdala svoj besmisleni čin, Predsjednica je u nezgodnu situaciju stavila i novinare koji su postavljali posve prirodna, benigna pitanja i ministra vanjskih poslova Davora Ivu Stiera, koji nije smio potpisati godišnji odmor veleposlaniku Josipu Paru ako je stvarno znao da Kolinda Grabar-Kitarović službeno putuje u Ameriku te premijera Andreja Plenkovića koji je bio na prijemu u povodu pravoslavnoga Božića na koji, ona prepotentno tvrdi, ne bi išla ni da je bila u zemlji, jer, eto, Milorad Pupovac nepotrebno pretvara taj skup u politički miting.

Svi su, dakle, krivi, samo je Predsjenica mobingirana. Takav sajam taštine odista se rijetko sreće.

No ako mobing ne promatramo usko, unutar pojmova iz radnog prava i zakonodavstva, ako se prisjetimo da dolazi od riječi “mob” (ološ) i “to mob”, što bi značilo šikanirati, nasrtati, napadati i još koješta drugo te ako znamo – a znamo da mobing ne mora nužno teći od vrha prema dolje, već u rijetkim slučajevima ima i obrnut tok, možda nam je Predsjednica stvarno žrtva.

Ukoliko jest, tko to mobingira našu Grobnišćicu, našu pobornicu nacionalne i suverenističke politike?

Već smo zaključili da novinari to zbog prirode svog posla ne čine. Oni jednostavno rade, pišu. Istražuju, propituju, analiziraju u ime javnosti – i za javnost. Danas nju, sutra nekog drugoga.

Ne bi li opravdala svoj besmisleni čin, Predsjednica je u nezgodnu situaciju stavila i novinare koji su postavljali sasvim prirodna, benigna pitanja i ministra vanjskih poslova Davora Ivu Stiera koji nije smio potpisati godišnji odmor veleposlaniku Josipu Paru ako je stvarno znao da Kolinda Grabar-Kitarović službeno putuje u Ameriku te premijera Andreja Plenkovića koji je bio na prijemu u povodu pravoslavnoga Božića na koji, ona prepotentno tvrdi, ne bi išla ni da je bila u zemlji, jer, eto, Milorad Pupovac pretvara taj skup u politički miting. Svi su, dakle, krivi, samo je Predsjednica mobingirana. Takav sajam taštine odista se rijetko sreće.

Evo što bih ja rekla tko mobingira Predsjednicu.

Popis je podugačak. Krenut ćemo od onih naizgled manje bitnih, onih kojima roditelji dok su bili mali nisu čitali bajku “Carevo novo ruho” Hansa Christiana Andersena, pa zbog tog roditeljskog propusta danas ozbiljno štete ugledu Predsjednice, a indirektno i Hrvatske.

To su svakako modni stilisti koji je uvlače u preuske streč haljinice živahnih boja primjerene za anoreksične petnaestogodišnjakinje na modnim pistama.

Postolari njene nešto jače noge uvlače špičaste štikle s petama poput igle, koja se krivi pri njezinu energičnom, vojničkome hodu. Frizeri s onim umecima za kosu zbog kojih najčešće izgleda razbarušeno kao da se netom razbudila i izašla iz postelje.

Visažisti koji joj lijepe one staromodne, teške umjetne trepavice zbog kojih izgleda umorno, poput onih kandidatkinja za makeover kojima estetski kirurzi prvo načine blefaroplastiku.

No nisu krivi samo ovi zaduženi za vanjski izgled. Mobingiraju nam Predsjednicu i drugi dvorjani. Na primjer, savjetnici koji šute kad u neprimjerenu društvu slavi rođendane, oni koji ne upozoravaju da nije baš predsjednički podizati noge na naslon stolice ispred sebe dok gledaš teniski meč.

Krivi su bogami i liječnici jer nisu primijetili da nam prva žena u zemlji ne čuje i ne vidi dobro. Zar nisu trebali odmah reagirati kad je Predsjednica rekla kako nije čula neprimjereno navijanje na utakmici s Izraelom ili da nije vidjela ploču s natpisom: “Za dom – spremni” u neposrednoj blizini ustaškoga logora u Jasenovcu. Da je čula i vidjela, valjda bi i reagirala.

Nije je tu nevin ni ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić. Osiguranje šalje u Nizozemsku da čuva bivšega premijera Tihomira Tima Oreškovića dok dogovara povratak u staru firmu, a Predsjednica putuje bez pratnje sigurnjaka! Veli, naime, da je putovala sama, u pratnji jedne suradnice.

Život u Hrvatskoj daleko je od bajke ispričane nam devedesetih. Lijepa Predsjednica nije Luj XIV., Bogom dana kraljica Sunca. Tek kraljica Balkana, rekoše nedavno naši susjedi. Put od balkanske kraljice do u neistini ulovljene predsjednice bio je za nekog tako ambicioznog i taštog neoprostivo kratak

I mogli bismo mi tako unedogled nabrajati sve one koji su preskočili Andersena kao predškolsku lektiru i tako propustili naučiti da podilaženje praznoj taštini i gluposti moćnika kad-tad dovede do situacije u kojoj će netko čist i naivan (u bajci ga simbolizira dijete, a u hrvatskoj stvarnosti dio novinara) ukazati na to da je car ipak gol, a svi oni koji su ga uvjeravali da mu je nevidljivo ruho tkano od šarenih laži i opsjena prekrasno ne bi li i sami ispali pametniji i važniji no što stvarno jesu – tek varalice.

Život u Hrvatskoj daleko je od bajke ispričane nam devedesetih.

Lijepa Predsjednica nije Luj XIV., Bogom dana kraljica Sunca. Tek kraljica Balkana, rekoše nedavno naši susjedi.

Put od balkanske kraljice do u neistini ulovljene predsjednice bio je za nekog tako ambicioznog i taštog neoprostivo kratak, ma koliko ustrašeni dvorjani šutjeli o tome i vladaricu i njezinu priču zaogrtali novim isprikama i lažima.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora