autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Prijedor ne smije biti zaboravljen

AUTOR: Marko Barišić / 05.11.2013.

Pažljivo, s marom i posebnim poštovanjem prema posmrtnim ostatcima žrtava koji se godinama nalaze u masovnoj grobnici Tomašica kod Prijedora istražitelji već više od dva mjeseca izvlače na površinu jedno po jedno tijelo, polažu ih u forenzične crne vreće, označuju brojevima i prevoze na mjesto gdje će ih se poslije pokušati identificirati.

Pokušat će im usporedbom DNK-a s DNK-om preživjelih rođaka vratiti ime i prezime koje su nekada imali kako bi ih obitelji i prijatelji mogli dostojno pokopati u samo njihov grob. Ondje gdje su dosad počivali, bili su hrpa naslaganih tjelesa dovezenih nakon brutalne likvidacije u kamionima i ubačenih u baš za tu prigodu iskopani jarak na koji je potom nanesen i do deset metara debeo sloj zemlje.

Dosad su istražitelji pronašli 333 tijela, od kojih je 210 bilo u cjelovitom stanju, a od 123 žrtve pronađeni su samo dijelovi posmrtnih ostataka. Prema procjenama istražitelja, u toj masovnoj grobnici, koja se prostire na 3000 četvornih metara, moglo bi biti oko 700 tijela. Nekada ih je ondje bilo oko 1000, ali je, po svemu sudeći, njih nekoliko stotina iskopano i prevezeno na drugu lokaciju radi prikrivanja zločina.

I dosad se znalo da se u Prijedoru na samom početku rata dogodio strašan zločin. Još se sjećamo onih televizijskih snimaka iz 1992. iz logora Omarska, ograđenoga bodljikavom žicom kroz koju su provirivali izgladnjeli skeleti nesretnih zatočenika. To je zgrozilo međunarodnu javnost jer su prizori podsjećali na slične koncentracijske logore iz Drugoga svjetskog rata.

Prijedor je ogledni primjer potpunog uklanjanja drugih naroda s područja gdje nije bilo oružanih sukoba. Neki to zovu etničkim čišćenjem iako u onome što se ondje događalo ima i podosta elemenata genocida

Međutim, tek iskapanje ove masovne grobnice, ali i one otkrivene nešto prije u mjestu Jakarina Kosa, gdje je pronađeno oko tri stotine tijela, otkriva nam sveobuhvatnost zločina, postojanje prave industrije smrti, koju su srpske vlasti u Prijedoru u ljeto 1992. planirale, organizirale i provele u djelo.

Prijedor je ogledni primjer potpunog uklanjanja drugih naroda s područja gdje nije bilo oružanih sukoba. Neki to zovu etničkim čišćenjem iako u onome što se ondje događalo ima i podosta elemenata genocida. Iz te općine protjerano je oko 50 tisuća ljudi, ubijeno ih je oko 5000, a još ih je 1200 na popisu nestalih.

Sve je počelo kada je tijekom 1991. u taj grad došla teško naoružana brigada JNA iz Pančeva s rezervistima koji su išli u ratni pohod protiv Hrvatske ili se vraćali iz njega. Krajem travnja 1992. srpski vijećnici preuzeli su općinsku vlast, sljedeći potez bio je izbacivanje nesrpskog stanovništva, Bošnjaka i Hrvata, iz državnih službi te s drugih radnih mjesta. Nakon toga podijeljeno je oružje srpskim pouzdanicima.

Potom su slijedila masovna ubojstva kao oblik zastrašivanja stanovništva. Ljudi su ubijani na kućnim pragovima, po njivama, na ulicama. Jednako su likvidirani muškarci, žene i djeca. Njihova mrtva tijela potom su ubacivana u kamione i dovožena u pripremljene grobnice. Bio je to masakr tijekom kojega je ubijeno nekoliko tisuća ljudi.

Oni pak koji su ostali i nakon prvoga vala nasilja, morali su na svojim kućama izvjesiti bijelu zastavu kao znak lojalnosti tamošnjim srpskim vlastima. Kad bi se kretali po putu ili ulici, trebali su nositi bijelu vrpcu oko rukava. Sve su džamije i katoličke crkve spaljene. Tako su se htjeli zatrti tragovi njihova postojanja.

Prijedorčani su likvidirani i na drugim lokacijama. Više od 200 pogubljeno ih je na Korićanskim stijenama kod planine Vlašić. Srpski policajci izvukli su ih iz prognaničkoga konvoja, postrojili uz rub litice i postrijeljali. Znatan ih je broj stradao u koncentracijskim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, kroz koje su prošle tisuće ljudi.

Prijedor je drugo najveće stratište u BiH, odmah iza Srebrenice, gdje je u srpnju 1995. ubijeno oko 8000 Bošnjaka. Za zločine u Prijedoru Haški je sud čelnike te općine osudio na ukupno 230 godina zatvora. Za te zločine trebali bi odgovarati i njihovi vođe, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Međutim, godinama je ono što se događalo u Prijedoru bilo potisnuto. Iako se znalo se za tamošnje strahote, o njima se nije mnogo govorilo u javnosti. Ekshumacija iz masovne grobnice Tomašica, o čemu su izvijestili najugledniji svjetski mediji, ponovno je podsjetila na razmjere tog odista surovog zločina, jednoga od najvećih u BiH.

Još tekstova ovog autora: