Primalje su izuzetno važne, ali mjesto im je u bolnicama

Je li važnija sigurnost rodilje i novorođenčeta ili udovoljavanje brojnim prohtjevima sa željom da se rađa kod kuće (navodno prirodno kao nekada davno)?

Koliko god me možda netko bude kritizirao zbog onoga što ću izjaviti, moram naglasiti da smatram kako za odraslog muškarca i ženu nema veće sreće u životu od one koju osjete kad dobiju kćer ili sina, i još ako im po porodu pedijatar neonatolog priopći da su dobili zdravo dijete.

Kad sam oba puta obavljala redovite preglede tijekom trudnoće, suprugu i obitelji naglašavala sam da ćemo se tek veseliti kada ja i beba budemo stigli kući i kada prvih mjesec dana prođe bez nekih komplikacija.

Naime, još u doba studija medicine naučila sam da je drugo stanje za ženu zaista drugo stanje, nije bolest, ali je potencijalan rizik. U to doba u KBC Zagreb u Petrovoj bilo je dana kada smo na dežurstvu prisustvovali čak na više od 20-25 poroda. Vidjeli smo većinu ”normalnih” poroda, ali na žalost i situacija kada je bilo komplikacija po trudnicu, bebu ili oboje te je u tim trenucima u stresu bilo svo osoblje u rađaonici.

Ponekad je na tijek poroda utjecalo to što je rodilja bila premlada, nedovoljno zrela i pripremljena kako za porod tako i za sve ono što slijedi iza toga. Činilo mi se da su muške kolege tijekom tog turnusa naglo sazreli jer su bili prvi puta suočeni s porodom i tom čarolijom donošenja na svijet novog života.

Žena koju prirodno hormoni pripremaju za porod preobraze ju manje-više fizički i mentalno. Uz opterećenje krvotoka, sklonost oticanju, razne druge tegobe poput zatvorenosti i usporenosti probave, mučnine različitog trajanja, promjene raspoloženja, povremene bolove u preponama i zdjeličnim kostima zbog toga što se omekšavaju zglobovi da bi glavica lakše prošla, te pri kraju češće mokrenje, nemogućnost zadržavanja mokraće i još koješta drugo.

Neke žene gotovo ništa od toga ne osjete te se mogu tijekom trudnoće baviti i sportom, dok druge moraju mirovati ili uzimati lijekove.

Najviše se mentalno loše osjećaju one koje moraju biti zadržane na bolničkom održavanju trudnoće jer su tamo odvojene od obitelji a događa se, na žalost, da i neka od njih izgubi bebu pa se to prenosi na sve njih.

No, nakon što taj dio prođe, mnoge trudnice razmišljaju o tome gdje roditi. Često se na mrežama čitaju komentari onih koje su već rodile o tome kako nisu s njima bili dovoljno ljubazni u rodilištu ili su doživjele nešto neugodno. To se zasigurno događa, no dio žena se bavi potpuno nebitnim stvarima i umjesto da pitaju sve što ih zanima na pripremnim tečajevima za porod kako bi bile spremne i znale koja je procedura u rodilištu u kojemu su odlučile roditi, one na mrežama traže koješta za što one misle da bi im odgovaralo.

Sve te žene žele i za sebe i za bebe najbolje, no često su zavedene nestručnim tekstovima ili čak reklamama kojima više vjeruju nego liječnicima porodničarima i sestrama primaljama.

“Babica”, točnije primalja, je medicinska sestra koja je školovana i licencirana za vođenje poroda, posebno fizioloških (normalnih, niskorizičnih) poroda. Odnosno onih za koje se očekuje da će biti niskog rizika.

U dijelu EU zemalja primalje imaju zakonsku ovlast da vode trudnoću i porod niskog rizika bez prisutnosti liječnika, asistiraju pri porodu u bolnici, kod kuće ili u rodilištima koje vode primalje, pružaju skrb majci i djetetu nakon poroda. No, već se pokazuje da čitav niza komplikacija trudnoće ne budu uočene na vrijeme.

Ono što je još važnije naglasiti je da i najurednija trudnoća može rezultirati komplikacijama tijekom poroda.

Komplikacije u porodu se mogu pojaviti iznenada i brzo (npr. zastoji u porodu, krvarenja, fetalni distres, distocija, da rame zapne na izlazu iz zdjelice, omotana pupkovina oko vrata bebe ii prekratka pupkovina, puknuće maternice itd.).

U bolnici se takve komplikacije rješavaju brzo jer je pristup carskom rezu, transfuziji, anesteziji dostupan u minutama.

Kod kuće ili izvan bolnice, mogućnost hitne intervencije je ograničena, i vrijeme do bolnice može biti presudno. Ovo je jednak problem i u gradovima s gustim prometom ili selima i manjim gradovima koji su udaljeni od rodilišta.

Sigurnost je rodilje i novorođenčeta prioritet, a ne “osjećaji” ili “ambijent” u kojemu će žena roditi. Nema nikakvih dokaza, da je bolji nekadašnji način poroda u kući dapače obratno je jer je tada smrtnost rodilja i beba bila višestruko viša nego danas u rodilištu.

Trudnoća i porod nisu privatni eksperiment, već odgovornost prema djetetu i sebi. Dijete može cijelog života imati i krupne posljedice ukoliko je dugo vremena proteklo od komplikacije poroda do npr. carskog reza.

Pravo na izbor se toliko neracionalno gura, što je nedopustivo i to ne smije nadjačati medicinske činjenice i rizike. Prakse kao što su porod kod kuće ili ”hiperindividualizirani porodi” su često komercijalizirani trendovi u kojima neki dobro zarađuju na ženama i često dolaze iz sustava koji imaju više problema nego rješenja. Iskusni zdravstveni djelatnici, a osobito liječnice i sestre te žene koje su prošle kroz hrvatski sustav porodništva znaju da se sigurnost kod poroda ne smije prepustiti “osjećaju”.

Ja nikada ne bih bila izabrala porod kod kuće niti ga je izabrala moja kćer. Ipak, zagovaram neke male promjene poput dobre pripreme trudnica i budućih očeva ne samo za porod nego roditeljstvo u prvoj godini života, a što se podučava na tečajevima priprema za porod.

Poželjno bi bilo da se porod obavlja u polusjedećem stavu na stolici-krevetu za porod s hvataljkama koje žena može vući za vrijeme zadnjih par trudova u doba izgona.

Važno je naglasiti da mogućnost edukacije imamo i van tečaja samo ga žene ne koriste dovoljno. Naime, neovisno vode li trudnoću kod privatnika ili ginekologa u javnom zdravstvu, trudnice se moraju javiti odabranom ginekologu koji u e-sustavu označi da je žena trudna te će ju nakon toga terenska sestra posjetiti i pripremiti za sve što ju očekuje te odgovoriti na pitanja.

Nadalje jako preporučam sudjelovanje očeva u porodu jer gotovo svi muškarci to opisuju kao divno iskustvo.

U Hrvatskoj se pravo žene da bira porod kod kuće de facto ne priznaje, jer zakon traži prisutnost liječnika pri porodu, ne priznaje samostalni rad primalja izvan bolnice u porodu, može kazneno teretiti primalje koje asistiraju kod kućnog poroda ako dođe do komplikacija, a to je, zapravo, jasna legislativna poruka: sigurnost je iznad osobne želje.

Kolege i kolegice ginekolozi nam se već duže vrijeme žale da čak i u bolnici neke žene žele toliko djelovati na proces poroda da onemogućavaju da se porod vodi po pravilima struke što je jako loše.

Napominjem, da po zakonu samo liječnik ima posebnu liječničku odgovornost, pa je pitanje kako raditi odgovorno ako te netko pri tome onemogućava?

Također imamo informacije da neki u komentarima na mrežama ili forumima pišu lažna loša iskustva u vezi s ophođenjem osoblja u rodilištu tijekom ili nakon poroda, a cilj je drugi.

Kao i za sve dijelove zdravstva, zadnjih godina se osobito želi komercijalizirati zdravstvo te se time podriva povjerenje u javno financirano zdravstvo. Jer, ako javno zdravstvo loše funkcionira, ako s vama nisu ljubazni i ne odvajaju puno vremena na držanje za ruku (dok netko na drugom kraju bolnice treba hitnu intervenciju), onda vam se odmah nudi alternative-plati privatno i svi problemi će ti biti riješeni.

U tom dijelu su bolesnici ili u ovom slučaju trudnice oštećene za cjelovitu i objektivnu informaciju. U samo nekim zapadnim zemljama porod kod kuće je zakonski omogućen, “doula-care”, hipnoporođaji, “porod u vodi” paketi, “lotus porod”, porodi u skupim privatnim centrima… Sve to je skupo, nepotrebno i znatno komercijalizirano, a bez znanstvene podloge, te postoje tvrtke i pojedinci koji na tome dobro zarađuju, a žene ostaju bez jasne slike o stvarnim rizicima.

Moglo bi se reći da je to svojevrsno ”prodavanje magle”.

Nadalje, u tim državama, kad dođe do neočekivanih komplikacija, hitno prevoze trudnicu u bolnicu, no u najboljem slučaju, da ona stanuje u susjedstvu, treba 15 minuta dok stigne, zatim još toliko dok liječnik vidi o čemu se radi a znamo da mozak bebe koja u porođajnom kanalu ne dobiva dovoljno kisika ili ga uopće ne dobiva može izdržati 4-10 minuta nakon čega nastaju nepovratna oštećenja mozga ali i drugih organa.

Ne znam kako se ijedna trudnica može odlučiti za toliki rizik, a i očevi se, valjda, nešto pitaju.

Kako sam epidemiolog, mene zanimaju i konkretni podaci ovakvih, u biti, pokusa koji se rade s porodima kod kuće. Koliko je točna registracija smrti vezanih uz porode kod kuće te koji postotak poroda se mora završiti u bolnici.

Prijavljivanje smrti (žene ili djeteta) kod kućnih poroda može biti otežano jer se ne odvijaju u kliničkom sustavu. U svim državama članicama EU (uključujući Hrvatsku), smrt mora biti registrirana prema zakonskim propisima – bilo da se radi o kućnom ili bolničkom porodu. Ipak, problemi u podacima su pokazali da je u UK (1994 –2003) bilo dosta manjkavosti u bilježenju statistika gdje u slučajevima prijevoza trudnice u bolnicu podaci često nisu precizni, što otežava uspješnu analizu i usporedbu ishoda između namjeravanih kućnih i bolničkih poroda.

Iz nekoliko istraživanja saznajemo da je dosta visok postotak kućnih poroda koji završavaju hitnim prijenosom u bolnicu. U Norveškoj žena koja prvi puta rađa u 33% se mora porod završiti u bolnici, a 24% drugorotka (logično, jer one koje su prvi put imale problem, više ne rađaju kod kuće, pa je stvaran postotak veći). Od toga je 4% hitnih razloga. Osim toga u drugorotki još 9% ih se prevozi nakon poroda zbog komplikacija u rodilje. Istraživanje u Njemačkoj pokazalo je da je i kod njih oko 30% prvorotki trebalo biti prevezeno u bolnicu.

I na kraju ono najvažnije za novorođenče: perinatalna smrtnost kod kućnog poroda je 0,46/1000, a u onih u kojih je bio potreba prijevoz u bolnicu je 6,05/1000 poroda. Jedna od meta-analiza pokazala je na oko 500 000 planiranih kućnih poroda imaju tri puta veću neonatalnu smrtnost u odnosu na bolničke. Također je u kućnih planiranih porođaja deset puta veća vjerojatnost Apgar–a 0 poslije 5 min, te četverostruko veća učestalost neonatalnih konvulzija ili neuroloških ispada te ozbiljne neurološke disfunkcije u usporedbi s bolničkim porođajima. Pametnom i pametnoj dosta.

Primalje su izuzetno važne za porod, no mjesto im je u bolnicama.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Velik dio bolesti zajednički je životinjama i ljudima
    •  Demografija i medicina: imaju li poveznicu?
    •  Bez Svjetske zdravstvene organizacije doći će do kaosa
    •  Ukidamo li liječničku profesiju?
    •  Bolnica na kraju grada
    •  Nema mjesta panici, ali što trebamo znati o legioneli?
    •  Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
    •  Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima
    •  Liječnik mora biti materijalno potpuno neovisan o bolesniku
    •  Hripavac se širi zbog opadanja imunosti i necijepljenja djece

> Svi tekstovi ovog autora