novinarstvo s potpisom
I have good news and bad news. Dobra vijest: Rasipa se liberlni kapitalizam. Loša vijest – mi, raja, smo ”kolateralne žrtve”. I sad, kaj? Bumo čekali da se pojavi opet jedan ili drugi Matija, hoću reć Gubec ili Ivanić? Il’ čekat da se rodi situacija iz gornjega naslova: Karl Marx pripisuje ovu krilaticu Proudhonu, kojeg nije mogao smisliti.
”Trebamo se naučiti slušati”, rekao je neki dan papa Franjo. Ali, to ni nije tako lako? Nije, naučili smo samo (što glasnije) govoriti. Da, i glasno slušati – ali samo sebe!
Šećem, tako, mojom opustjelom ulicom, sretnem susjedu s ruskim hrtom, pravi aristokrat, nasmiješimo se jedno drugom kroz masku, barem ne treba govoriti. Tišina je sveopća, nema buke velegrada, nema aviona, automobila, tramvaja, školaraca, Roma što viču megafonom: ”Kupujem staro željezo, štednjake, frižidere, aute, kompjutore…” Ali se zato u gromkoj tišini čuju ptice, mačke, psi…
The Sound of Silence, pjevuše Simon & Garfunkel negdje iz dubine zemlje, negdje s neba, iz samoga Empireja.
I onda, a to mi je teško, šutim i slušam, zapanjen koliko je čovjek ”ipak” slobodan i čovječan baš kada je najteže. Slušam, sretan kao mali pas, kako mi artisti čitamo i govorimo i pjevamo artefakte homo sapiensa jedni drugima i svekolikoj raji, i ćutim se kao Roberto Benigni – La vita è bella.
A u zraku lebde virusi i vrebaju da ih udahneš, a ti u strahu ”dišeš na škrge”, raspet između zebnje i želje za super-partijem na Zrču ili splitskoj Ultri: cracka k’o u priči i cijelo more je pivo u kojem se kupaš obgrljen djevicama. U strahu u nadi lebdimo između nedostižnog u stvarnosti i utješnog u vritualnosti. Sloboda je sve, ali na slobodi vreba na te opasnost…
Sex&drugs&rock’n’roll. (Post)moderna krda primata homo sapiensa (sapiens? hm…) naučila su na vikinško navijačko urlanje huuukhuuukhuuuk: na stadionima, festivalima, koncertima, žurkama, light & dark shows, ponosito ističući vlastitu stupidnu autonominaciju: partijaneri, žureri, ma-baš-me-bolisti.
I sad su krda preplašena jer se ne smiju skupljati. Gubi krdo sve jer više nije krdo, raštrkalo se po balkonima i u očaju pjeva O bella ciao.
Ni me strah deboto ničesa, strah muoj je primordijalan. Repubblichini i esesovci z bajuneti paraju vriće z šenicon ča se prosiplje, pak z mitraljon razbijaju naše bačve i vino se toči – konoba je u blatu ljudskih trudi…
Covid-19 vraća nas u znana stanja podzemnog života. Antiseptik maramice, kavica na terasi, i špjegan unukon da kad smrt tuče na vrata, ne valja puojti u mišju škulju, nego nju pogledati u oči i povidati jieni drugima štuorije kako Šeherezada, ossia kako unih sedan divojčin i tri mladića iz Dekamerona.
Mattia Feltri, La Stampa: Fermare il virus – eccolo l’apologo illuminante perché elementare – investe tutti nella stessa misura, consegna a tutti la stessa responsabilità, e mette tutti faccia a faccia con la libertà. La democrazia – riassunta in un motto banale quindi incontrovertibile – è la libertà di fare ciò che non nuoce agli altri: ignorare, sottovalutare, disinteressarsi, ribellarsi, ora significa mettere a rischio sé e la collettività. Significa rinunciare al precetto fondante del patto sociale, in cui l’interesse dell’individuo si fonde nell’interesse comune. Significa spingere la libertà fino all’irresponsabilità, che della libertà è il nemico imbattibile.
Panika je danas kolektivno stanje duha, kao za epidemija kuge, kolere, malarije, frančežine, španjuole i ažijatike, i jetike i tifusa: kanadski antropolog Samuel Paul Veissière objašnjava u Psychology Today, nas same – nama samima: ”Koronavirus je sasvim jednostavno – i gotovo isključivo – moralna panika, u najdoslovnijem smislu.
Ljudska tijela, umovi, društva, sistemi značenja, norme i moral evoluirali su usporedo s patogenima… Rasizam i ksenofobija, na primjer, također pribjegavaju mehanizmima otkrivanja patogenih elemenata…
O nepoželjnim ljudima govorimo kao o ‘gamadi’; ideje drugih su nam ‘gadne’; strahujemo da će djevojke biti ‘ukaljane’, a svijest mladića ‘zaražena’ u dodiru s ‘bolesnim’ pojedincima i grupama…
Ispostavlja se da je Covid-19 vrlo inteligentan evolucioni protivnik. Koristeći se slabostima ljudske psihologije koje su selektivno odgajili njegovi patogeni preci, već je uspio da nam pozatvara mnoge škole, sruši burzu, pojača društvene sukobe i ksenofobiju, promijeni migracione modele, a radi i na tome da nas zatvori u homogene prostore koji pogoduju njegovom širenju…”
Engleski komentator Paul Mason za New Statesman dijeli sličnu dijagnozu, ali iz nje iskoračuje i u prognozu: treba nam ”svojevrsna anti-kapitalistička imaginacija… država mora preuzeti kontrolu nad ekonomijom. Ali ona više ne zna kako se to radi…
Epidemiji će doći kraj, ali posljedice će biti trajne. Zato što današnji financijski sistem nije samo ‘nadgradnja’: on je postao noseća struktura kapitalizma… Okončat ćemo s ekonomijom kojoj treba potpora države, s državnom upravom koja ima kontrolu nad privatnim sektorom i vodi računa da svako dobije dovoljno da može preživjeti…
Potreban nam je novi ekonomski sistem koji će kao najviše prioritete postaviti javno zdravlje i blagostanje ljudi i uravnotežiti naš odnos s planetom…”
Još u krizi 2008. upisao sam u sinapse savjete znalaca do kojih držim, kakvi su Joseph Stiglitz ili naš Ivo Jakovljević: ”Ako imaš 100 četvornih metara zemlje, nemaš brige.”
I sad ću pokrenuti u svom vrtu na Srebrnjaku OPG. Slobodna, naturalna razmjena – ja tebi kilo krumpira, ti meni kutiju Camela.
AKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.