Prisilno članstvo u HGK treba odmah ukinuti

Rasprava oko financiranja HGK i njegovom potencijalnom ukidanju dovela je do presedana u ovom sazivu Sabora. Gotovo cijela oporba se ujedinila i premostila ideološke prepreke i osobne animozitete te dovela u pitanje vladajuću većinu u Saboru.

Jedina oporbena stranka koja nije podržala prijedlog Mosta o ukidanju prisilne članarine u spomenutim institucijama je, iz nekih samo sebi znanih razloga, Radnička fronta.

Treba istaknuti i to da je Most tu ideju preuzeo od nezavisne udruge Glas poduzetnika koja broji više od 15.000 članova.

Vidjevši ujedinjenu oporbu, predsjednik Sabora Gordan Jandroković je s dnevnog reda uklonio točku o ukidanju financiranja HGK i HOK-a što je izazvalo pobunu u redovima oporbenih zastupnika koji su srušili kvorum.

Nakon tog čina, premijer Andrej Plenković je, u maniri Aleksandra Vučića, krenuo u boj protiv oporbe neukusno ih optuživši za nepomaganje u Petrinji i potresom pogođenim područjima, za iskorištavanje teškog zdravstvenog stanja HDZ-ovog zastupnika Miroslava Tuđmana koji je nedugo zatim i preminuo od posljedica zaraze koronavirusom.

Oporba je bila ”kriva” jer je znala da je Tuđman teško bolestan pa su to iskoristili da zaustave rad cijelog Sabora, a očito i zbog toga što su političari na vlasti reagirali tromo i loše nakon potresa.

Podsjetimo, ovo nije prvi put da premijer u politički diskurs nasilno gura one kojima tamo nipošto, u najmanju ruku iz elementarnog poštovanja, nije mjesto.

Napravio je to i na dan obilježavanja obljetnice akcije Maslenica kada je rekao da ne zna što se točno tamo događalo i da ga je iznenadila vijest o odlasku predsjednika Milanovića (koji mu je svoj odlazak s proslave javio) zbog prisutnih sa ustaškim pozdravom ”Za dom spremni” jer je tada gledao sina kako slaže lego kocke.

Vidjevši ujedinjenu oporbu, predsjednik Sabora Gordan Jandroković je s dnevnog reda uklonio točku o ukidanju financiranja HGK i HOK-a što je izazvalo pobunu u redovima oporbenih zastupnika koji su srušili kvorum

Premijer je očito postao jako nervozan. Osim što je svoje frustracije iskalio na oporbi, na njegovoj meti su se našli i koalicijski partneri. Njima je prijetio izvanrednim izborima samo zato što se kod nekih koalicijskih partnera pojavio tračak vlastitog mišljenja.

Premijer to ne voli. On voli samo mišljenje koje je njegovo vlastito. To mišljenje koalicijskim partnerima i svima u HDZ-u mora biti kao ono što je matematičaru Pitagorin poučak ili uzornom kršćaninu Deset Božjih zapovijedi. Bilo koje drugo mišljenje treba srezati u korijenu.

Zna se tko je najizvrsniji i čija riječ zlata vrijedi. To se jasno vidi i kod izbora suradnika i ministara koji kao papagaji ponavljaju Vođine ideje i brane ih.

Kada govorimo o vrućoj temi posljednjih dana, koju premijer uporno omalovažava i umanjuje, koliko god njegov nastup bio smiren i zvučao uvjerljiv, on nema argumente za postojeće stanje.

Plenković je, kako bi argumentirao zašto je potrebno zadržati prisilno plaćanje članarina HGK-u i HOK-u, rekao:

”A članarina za HGK i HOK, je li to zaista kapitalno pitanje za funkcioniranje hrvatskog gospodarstva? O tome možemo raspravljati, a možete i njih pitati jer moraju i oni imati nekakve prihode da bi funkcionirali. Oni imaju više od 150 godina tradicije i nisu izmišljeni u vrijeme naše ni prijašnjih vlada. Ali moramo i o tome voditi računa i takve institucije postoje i u drugim zemljama.”

Ovakva argumentacija sadrži dvije logičke pogreške.

Osim što namjerava umanjiti značaj ovog pitanja i cijele problematike, premijer je u izjavi ”oni imaju više od 150 godina tradicije i nisu izmišljeni u vrijeme naše ni prijašnjih vlada” napravio klasičnu logičku pogrešku argumentum ad antiquitatem (pozivanje na tradiciju).

Argumentum ad antiquitatem je vrsta logičke pogreške u kojoj se određena tvrdnja smatra točnom zbog toga što se bazira na određenoj tradiciji.

Takva vrsta argumenta je pogrešna jer se zasniva na ne nužno istinitim premisama. Ako nešto ima svoju tradiciju, nipošto ne znači da je to istinito jer razlozi zbog kojih je uvedeno ne moraju biti istiniti. Tradicija se može zasnivati i na potpuno pogrešnim pretpostavkama.

Drugi razlog zašto ovakav argument ne smijemo prihvatiti je i taj što se vremena mijenjaju, a s njima i cijeli kontekst zašto su neke odluke donesene. Današnji kontekst može zahtijevati potpuno drugačiju odluku.

U drugoj izjavi: ”Ali moramo i o tome voditi računa i takve institucije postoje i u drugim zemljama” premijer je napravio još jednu logičku pogrešku.

Riječ je o consensus gentium (sporazum ljudi). Pogreška leži u činjenici da nešto nije istinito samo zato što su se ljudi (u ovom slučaju ”druge zemlje”) dogovorili da je nešto takvo kakvo je. Ako postoje nekakve institucije poput HGK u drugim zemljama, to ne znači da bi i u Hrvatskoj ona trebala postojati, a pogotovo ne na način na koji postoji sada.

Predsjednik HSLS-a Dario Hrebak, koji se u međuvremenu počeo kititi tuđim perjem i prisvajati si inicijative o financiranju i rekonstrukciji HGK, je, nakon sastanka vladajuće saborske većine, najavio novi zakon kroz kojeg će se HGK restrukturirati i približiti tržištu. Tim zakonom će se postepeno ukinuti članarine. Ovaj zakon zvuči kao bajka.

Hrebak je izjavio i da je svjestan činjenice da je HGK posljednjih 30 godina neefikasna, a novi zakon bi ju trebao učiniti efikasnijom.

Koji redak iznad sam napisao da ovaj zakon zvuči kao bajka. Možda sam zakon tako i zvuči, ali sada više nisam uopće siguran da potencijalna provedba ovog zakona to uistinu i nije.

Provedba odredbe da se članarine postepeno ukidaju i da to mora napraviti trenutna vlast teško da je realna. Vladajući bi možda i mogli ukinuti prisilno plaćanje članarina, ali bi onda iznos koji se tako gubi mogli namiriti iz državnog proračuna.

Takav scenarij je izgledan pogotovo kada imamo u vidu kako se učinkovito i kvalitetno donose i provode zakoni u RH. Najprije su članarine prisilno plaćali samo poduzetnici, mogli bismo ih uskoro prisilno plaćati svi mi (uključujući poduzetnike).

Hrebak, kao i premijer, nije dao nijedan valjan argument zašto bi, makar kroz taj period dok se zakon ne donese, ionako preopterećeni poduzetnici, plaćali još jedan parafiskalni namet protiv kojeg ujedinjeno stoje, a pogotovo za vrijeme i nakon ovakve gospodarske krize koja je mnoge bacila na koljena.

Zbog čega ovo sve zvuči kao bajka? Zato što bi bilo dosta naivno očekivati da će HDZ i vladajuća koalicija ukinuti prisilno plaćanje članarine. Ne zbog toga što oni vjeruju da HGK i HOK rade dobar posao, već zbog toga što bi to bio veliki obrat i za HDZ opasan presedan u borbi protiv uhljebizma i političkog zapošljavanja.

Kroz sve ove godine nam je moglo postati jasno da HDZ nikada neće pilati granu na kojoj dijelom počiva jedan dio njihove političke moći, ma koliko ta grana bila trula.

Oni neće dopustiti da se HGK odvoji od njih i riskirati njenu propast na tržištu, a samim time i glasove, ali i ono važnije, političku podršku koju HGK daje. HGK konstantno aplaudira Vladi i podržava loše i površinske gospodarske mjere koje Vlada donosi.

Premijer je očito postao jako nervozan. Osim što je svoje frustracije iskalio na oporbi, na njegovoj meti su se našli i koalicijski partneri. Njima je prijetio izvanrednim izborima samo zato što se kod nekih koalicijskih partnera pojavio tračak vlastitog mišljenja

HDZ sigurno neće dovesti u pitanje takav vid podrške u jednom od najosjetljivijih i najlošijih državnih područja. Oni smatraju i u javnosti predstavljaju da HGK predstavlja sve poduzetnike (to je, naravno, miljama daleko od istine) i u tom kontekstu im je jako važan propagandni igrač.

Ukidanje prisilnih članarina bi započelo čitavu lavinu potencijalnih ukidanja raznih parafiskalnih nameta. Vladajući u to neće dirati jer bi tako dirnuli u veliki bazen svojih glasača.

Ukidanje obveznog plaćanja članarina nas dovodi do pitanja: Kako bi se HGK trebala financirati? Ona bi se, kao i svi koji sudjeluju u tržišnoj borbi trebali financirati svojim vlastitim radom. Ako netko smatra da mu HGK može pomoći u tržišnom natjecanju, on može plaćati i deset ili sto puta veći iznos od ”simbolične” 42 kune.

Tek kada HGK bude ovisila o tržištu, kada svi oni koji tamo rade budu morali zaraditi svoje plaće, kada njihov rad bude prepoznat od strane poduzetnika koji bi u njima vidjeli kvalitetnog poslovnog partnera, a ne političkog slugu vladajućih, tada će se vidjeti prava slika stvari i koliko je ono što radi i nudi HGK uistinu potrebno.

Propast HGK u kontekstu ovisnosti o tržištu je izgledan, ali ne i nužan scenarij.

Čak i uz sve zakone koji bi ju trebali rekonstruirati i prilagoditi, teško je zamislivo da jedna toliko troma, nesposobna, neorganizirana i nekompetentna organizacija bude i prosječan, a pogotovo vrhunski tržišni igrač koji bi si mogao osigurati plaće, poslovne partnere i akumulirati nekakav ozbiljniji profit.

Slučaj HGK se može promatrati i simbolički. Ovakvo panično spašavanje HGK, koja ni po čemu nije zaslužila da se spasi, predstavlja spas sustava koji odgovara vladajućoj eliti, sustava u kojem oni ne mogu izgubiti.

Dok se trenutno omalovažava, kažnjava, zatvara i uništava privatne osobe i poduzeća jer žele raditi i stvarati, HDZ i njegovi koalicijski partneri nastavljaju stvarati svoj vlastiti svijet, svijet političke zavisnosti i neslobode u kojem je važno podijeliti pa vladati.

 

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Predsjednički kandidat u ulozi komičara
    •  Lastovo: Plenkovićev je svijet ontološke lišenosti umnosti
    •  UN je organizacija koja ne može ispuniti svoju svrhu
    •  Izbor Bartulice pokazuje da su građani duboko u trnju
    •  Političari u berbi europskih trešanja
    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva

> Svi tekstovi ovog autora