Priznati Gazu ili ne, pitanje je sad?

Od početka izraelske vojne invazije na Gazu 27. listopada 2023. kao odgovora na teroristički napad Hamasa 7. listopada iste godine u kojem je ubijeno više od 1.200 ljudi i oteto više od 250, svjetska javnost kontinuirano je obaviještena o neproporcionalnoj primjeni sile do te mjere da se u okvirima međunarodnog prava može govoriti o ratnim zločinima protiv civilnog stanovništva i zločinima protiv čovječnosti koje je u Gazi od tada do danas počinio Izrael.

Sustavno uništavanje civilne infrastrukture, blokada humanitarne pomoći stanovništvu i izgladnjivanje kakvo po nekima nije viđeno od vremena holokausta, samo su neki od primjera zločina izraelske vojske nad stanovnicima Gaze. Prema izvješću Ministarstva zdravstva Gaze u periodu od 7. listopada 2023. do 23. srpnja 2025. u Gazi je ubijeno 59.219 Palestinaca.

Izrael je imao nedvojbeno pravo braniti se i vojno odgovoriti na Hamasov teroristički napad. To proizlazi iz čl. 51. Povelje Ujedinjenih naroda (UN) koja propisuje da svatko ima inherentno individualno ili kolektivno pravo na samoobranu od oružanog napada na članicu Ujedinjenih naroda, sve dok Vijeće sigurnosti ne poduzme mjere za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Potonje se do danas nije dogodilo pošto je Vijeće sigurnosti UN-a blokirano pravom veta stalnih članica, koje su više puta koristile Sjedinjene Američke Države (SAD).

No, kada su SAD 22. ožujka 2024. predložile Vijeću sigurnosti UN-a da donese rezoluciju kojom bi se osigurao trenutni prekid vatre sa ciljem zaštite civila na svim stranama, dostavljanje humanitarne pomoći te podržavanju pregovora između Izraela i Hamasa radi uspostave održivog mira, veto na tu odluku stavile su Rusija i Kina. Bilo kakve nade za mirotvornom intervencijom SAD-a u okviru Vijeća sigurnosti UN-a pale su u vodu kada je samozvani mirotvorac Donald Trump – onaj koji je obećao zaustaviti rat u Ukrajini za 24 sata – preuzeo Bijelu kuću

No, bez obzira na slabosti međunarodne zajednice očitovane političkim sukobima velikih svjetskih sila, Izrael je imao dužnost svoje vojne intervencije protiv Hamasa provoditi u skladu s međunarodnim pravom koje štiti prava civila u ratnim sukobima.

Teško je vjerovati da s obzirom na svoje vojne, a naročito obavještajne sposobnosti i podršku SAD-a, Izrael nije imao kapacitete i metode kojima je mogao uništiti Hamas sa što je manje mogućim brojem kolateralnih civilnih žrtava.

Humanitarna katastrofa i brojnost žrtava među civilnim stanovništvom nikako nisu samo kolateralna posljedica izraelske vojne intervencije, već nedvojbeno ratni zločin i civilizacijski je poraz da međunarodna zajednica to nije mogla spriječiti i da to sada ne zaustavlja.

Zato i ne čudi da, unatoč godinama izražavanoj suzdržanosti prema sukobima između Izraela i Palestine, kao i prema odnosima na Bliskom istoku, sve više država i političkih pokreta poziva na međunarodno priznanje Palestine.

Priznanje države simbolička je podrška koja može osigurati primitak u članstvo UN-a. Od ožujka 2025. Palestinu priznaje 147 od 193  članica UN-a, što je jedan od uvjeta na temelju kojih bi Palestina mogla biti primljena u članstvo, samo kada bi imala preporuku Vijeća sigurnosti UN-a. Tu preporuku nema zbog članica s pravom veta.

Državu Palestinu je službeno proglasila Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) 1988. godine određujući suverenitet nad Zapadnom obalom, Istočnim Jeruzalemom i Pojasom Gaze. Na temelju Sporazuma iz Osla između Palestine i Izraela, legitimnu palestinsku vlast predstavlja Palestinska samouprava.

Hamas je 2007. godine od Palestinske samouprave nasilno preuzeo kontrolu nad Pojasom Gaze. Međunarodna zajednica, iako nikad nije priznala legitimitet Hamasa i označila ga je terorističkom organizacijom, nije se kao i inače previše uplitala u osiguranje mira i stabilnosti u toj regiji.

Izrael se, međutim, preuzimanjem Gaze od strane Hamasa suočio sa mnogo izravnijom iranskom prijetnjom vlastitoj sigurnosti s obzirom da je Hamas uvelike financijski i vojno podržan od strane Irana.

O nedavnom iransko-izraelskom sukobu u koji su se SAD vojno uplele i navodno potpuno uništile iranski vojni nuklearni program mogao bi se napisati zaseban tekst koji bi nadmašio sadržaj kolumne, no važno ga je spomenuti jer uloga Irana važna za razumijevanje izraelskog animoziteta prema Hamasu. Također, Palestinska samouprava nije u dobrim odnosima niti sa Iranom, a naročito ne sa Hamasom od kojeg je izgubila kontrolu nad Pojasom Gaze.

Slijedeći primjer drugih zemalja, kao i nedavnu najavu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da će Francuska priznati Palestinu, reagirajući na zločine izraelske vojske u Gazi, stranke Možemo i SDP pozvale su Vladu Republike Hrvatske na priznanje Palestine i aktivno uključivanje u rješavanje humanitarne katastrofe u Gazi.

Dok je SDP priopćio da priznanje Palestine ne znači davanje političkog legitimiteta Hamasu, Možemo se na Hamas ne osvrće. Propust jasnog ograđivanja od Hamasa, dovodi u dvojbu oko toga što zapravo znači priznavanje Palestine i može li doista Hamas dobiti time politički legitimitet?

Ne može. Tako barem upućuju međunarodno pravo i njegovi običaji, zato sam i veći dio ove kolumne posvetio dijelu povijesti i međunarodnom položaju različitih sudionika.

Palestinska samouprava je legitimni predstavnik Palestine koja i predstavlja Palestinu kao promatrača u UN-u, a Hamas je teroristička organizacija koja predstavlja okupatorsku vlast u Gazi, putem kojeg Iran ostvaruje svoje strateške interese u regiji.

Diplomatska praksa država koje su priznale Palestinu kao što su Irska, Španjolska, Norveška, Švedska i mnoge druge jest jasno određenje da priznanje Države Palestine ne znači davanje bilo kakvog legitimiteta Hamasu i uz priznanje je slijedila i jasna osuda te distanciranje od Hamasa.

Izrael također ima legitimno pravo borbe protiv Hamasa dopuštenim vojnim sredstvima koja nisu usmjerena prema civilnom stanovništvu i to također treba reći.

Priznanje Palestine predstavlja određeni politički pritisak na trenutnu izraelsku vladu. Ono jača i politički legitimitet Palestinske samouprave i svakako jeste jedan od oblika, makar samo diplomatski, kojim slabi položaj Hamasa.

Osim dugoročnih učinaka, priznanje Palestine nema nikakav izravni učinak na trenutni položaj stanovnika Gaze niti može spriječiti humanitarnu katastrofu. Samo snažna intervencija međunarodne zajednice, prvenstveno diplomatskim putem i prijetnjom sankcijama Izraelu, mogla bi imati traženi efekt, ali za to nitko nema hrabrosti.

Velike sile kao SAD, Rusija i Kina sigurno se neće uplitati na toj razini, zato koriste i pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a, jer njima ekonomski interesi koje ostvaruju poslovanjem sa zemljama na Bliskom istoku preteže interesima civilnog stanovništva. I dalje je novac, a zato i najveći civilizacijski poraz, važniji od ljudskih života.

Priznanje Države Palestine da, legitimitet i vlast Hamasu – nikad!

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Potres pa Thompson: Zagreb je heroj!
    •  Moralna čistoća za izbor gradonačelnika
    •  Jadna li nam svima majka
    •  Imaš moje parkirno mjesto, hoćeš li i moj invaliditet?
    •  Nekad se pljačkalo banke, sada su muzeji u modi
    •  ''Neistine, laži i klevete'' na račun vjerskog fundamentalizma
    •  Porast troškova života je odraz globalne neljudskosti
    •  Oportunističko iskorištavanje homofobije u političke svrhe
    •  U prljavom sustavu pravosuđu nitko ne vjeruje
    •  Svi zajedno protiv fašizma u Njemačkoj!

> Svi tekstovi ovog autora