Problematične presude i pravosudni reket

Nazvala je čitateljica o čijim smo problemima u slučaju Franak pisali u kolumni objavljenoj 5. srpnja 2016. godine. Zamolila nas je da joj pomognemo da se kao korisnica kredita u CHF obrati javnosti radi zaštite od vjerovnika.

Ponovo je nazvala da nam javi da je nakon objavljenog teksta dobila pismo od banke vjerovnika u kojemu je obavještavaju da je kod izračuna konverzije iz CHF u eure došlo do pogreške, te da je dug za više od 300 tisuća kuna manji. U pismu se kreditni vjerovnici pristojno ispričavaju i mole da se ispravak izračuna uvaži.

Često se pitam koliko čitateljima pomaže obraćanje javnosti. Ne znam pouzdano ni je li u ovom slučaju pripomoglo objavljivanje nevolja čitateljice, ali veseli da je nakon tog napisa vjerovnik reagirao ispravljanjem izračuna, pa makar taj ispravak možda bio i slučajan i neovisan o našem napisu.

U odgovoru Ivan Turudić kao pomoćnik HDZ-ovog ministra pravosuđa navodi da ”naziv ‘problematična sudska presuda’ je nedopustiv, jer postoje sudovi koji će ocijeniti zakonitost ili nezakonitost sudske odluke (ukoliko je izjavljen dopušteni redovni ili izvanredni pravni lijek), a ne postoje ‘problematične’ presude jer se upravo sudskom odlukom rješava određeni pravni problem među strankama”

Da podsjetim, u napisu smo objavili da se nakon višegodišnje otplate kredita, a nakon izračuna konverzije, pokazalo da je glavnica duga veća nego što je bila na dan isplate kredita.

Napisali smo da se po našem mišljenju radi o lihvarenju. Ispravak izračuna konverzije prema kojemu je glavnica duga za više od 300 tisuća kuna manja je, po mojem mišljenju, najbolji demanti navoda o lihvarenju.

Preporuka ostalim čitateljima je da provjere izračunate im konverzije kredita iz CHF-a u eure da bi isključili mogućnost pogrešnih izračuna.

Jako me iznenadilo reagiranje drugog čitatelja u kojemu mi prigovara da ne poštujem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu (suca Ivana Turudića).

Čitatelj je nezadovoljan što sam napisao da je umjesto procesno uređenog preispitivanja presude Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske broj 6/1946. od 11. listopada 1946. godine sve bilo degradirano na demonstraciju političkog nasilja na sudstvo i nakon samo deset minuta rasprave zatvorene za javnost priopćeno da je pobijana presuda poništena.

Čitatelj mi je osobito prigovorio zbog rečenica: ”Odluka o poništenju donesena je gotovo na potpuno istovjetan način kao i pobijana presuda. Reviziju bi bolje proveli studenti druge godine pravnih fakulteta”.

Moram ispraviti netočan navod – te dvije rečenice nisu vrijeđanje, nego iznošenje mojeg novinarskog stava o javnom radu suca (Ivana Turudića).

Turudić je kao pomoćnik HDZ-ovog ministra pravosuđa još u odgovoru napisao: ”Postojanje ‘pravosudnog reketa’ nije nam poznato (za ovu terminologiju u pravosuđu prvi puta saznajemo), te molimo ukoliko Vam je poznat takav slučaj u pravosuđu Republike Hrvatske izvijestite nas o tome, kako bi mogli poduzeti potrebne odgovarajuće mjere u otklanjanju i sprečavanju takvih negativnosti”  

Danas sudac, a 20. prosinca 1999. godine pomoćnik Zvonimira Šeparovića, ministra pravosuđa u HDZ-ovoj vladi, Ivan Turudić i ja smo si razjasnili da potpuno različito mislimo o stanju u hrvatskom sudstvu i pravosuđu u cijelosti.

I do danas, eto, nismo promijenili svoja mišljenja.

U to vrijeme radeći temu kao slobodni novinar za Večernji list uputio sam novinarsko pitanje Ministarstvu pravosuđa zamolivši komentar o tvrdnjama bankara da su izloženi pravosudnom reketarenju (iznuđivanju velikih iznosa novca na osnovi problematičnih presuda).

Dopisom tog Ministarstva (Klasa: 700-01/99-01/537 Ur broj: 514-05-02/1-99-2 od 20. prosinca 1999. godine) odgovorio je Ivan Turudić, tadašnji pomoćnik ministra.

U odgovoru je Turudić naveo da je: ”naziv ‘problematična sudska presuda’ nedopustiv, jer postoje sudovi koji će ocijeniti zakonitost ili nezakonitost sudske odluke (ukoliko je izjavljen dopušteni redovni ili izvanredni pravni lijek), a ne postoje ‘problematične presude’ jer se upravo sudskom odlukom rješava određeni pravni problem među strankama”.

I samo još jedan navod: ”Postojanje ‘pravosudnog reketa’ nije nam poznato (za ovu terminologiju u pravosuđu prvi puta saznajemo), te molimo ukoliko Vam je poznat takav slučaj u pravosuđu Republike Hrvatske izvijestite nas o tome, kako bi mogli poduzeti potrebne odgovarajuće mjere u otklanjanju i sprečavanju takvih negativnosti”.

I odgovorio sam kao nezavisni novinar Ministarstvu pravosuđa najprije odmah novinarskim prilogom pod naslovom ”Bankari optužuju dio sudstva za korupciju”, objavljenim na cijeloj 37. stranici Večernjeg lista od 22. prosinca 1999. godine i potom tekstom ”Pravosudni reket težak najmanje 150 milijuna DEM”, isto na cijeloj 23. stranici Večernjeg lista od 7. veljače 2000. godine.

U oba napisa naveo sam redom imena sudaca različitih hrvatskih sudova na koje su bankari osnovano sumnjali, pa i protiv kojih su bile podnesene i kaznene prijave (u to vrijeme zbilja rijetke kaznene prijave protiv sudaca).

Odgovorio sam ministarstvu pravosuđa i Ivanu Turudiću kao nezavisni novinar najprije odmah novinarskim prilogom pod naslovom ”Bankari optužuju dio sudstva za korupciju”, objavljenim na cijeloj 37. stranici Večernjeg lista od 22. prosinca 1999. godine i potom tekstom ”Pravosudni reket težak najmanje 150 milijuna DEM”, isto na cijeloj 23. stranici Večernjeg lista od 7. veljače 2000. godine

Večernji list je u to vrijeme bio najčitaniji dnevni list u Hrvatskoj i nitko iz Ministarstva pravosuđa više nije mogao reći da ”nije saznao za pojam pravosudni reket”.

A do danas ništa od ”poduzimanja potrebnih odgovarajućih mjera u otklanjanju i sprečavanju takvih negativnosti” (op. a: problematičnih presuda i pravosudnog reketarenja) koje je  obećavao tadašnji pomoćnik ministra pravosuđa.

Rekao bih i da, koliko pratim rad Ivana Turudića, ni on, a ni ja nismo promijenili svoja mišljenja o (ne)dopustivosti ”problematičnih presuda”, kao ni o postojanju ”pravosudnog reketarenja” u Hrvatskoj.

Na temelju svojeg novinarskog stava o javnom djelovanju Ivana Turudića, prije pomoćnika ministra pravosuđa, a danas predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, slobodan sam iznijeti javno i svoje mišljenje da bi i postupak preispitivanja presude Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske broj 6/1946. od 11. listopada 1946. godine na nekoj fakultetskoj vježbi bolje obavili studenti druge godine hrvatskih pravnih fakulteta.

Dosljedno provođenje preispitivanja pobijane presude koja je proizvodila (pravne i ostale) učinke u proteklih 70 godina pravomoćnosti i kod pravnih i ostalih subjekata koji u tom sudskom postupku nisu sudjelovali nužno je bilo radi osiguravanja zakonitosti.

U postupku revizije trebalo je osigurati ravnomjerno zastupanje i prijedloga za reviziju kao i optužnih prijedloga u pobijanom sudskom postupku.

Na temelju svojeg novinarskog stava o javnom djelovanju Ivana Turudića, prije pomoćnika ministra pravosuđa, a danas predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, slobodan sam iznijeti javno i svoje mišljenje da bi i postupak preispitivanja presude Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske broj 6/1946. od 11. listopada 1946. godine na nekoj fakultetskoj vježbi bolje obavili studenti druge godine hrvatskih pravnih fakulteta 

Ne dovodeći u pitanje ”suglasnost nadležnog Državnog odvjetništva s prijedlogom podnositelja revizije”, nadležno Županijsko državno odvjetništvo (kao jedino koje to zakonski može) ipak je trebalo uložiti žalbu, ali radi osiguravanja regularnosti postupka preispitivanja pobijane presude, a ne radi (ne)suglasnosti s prijedlogom podnositelja revizije.

Umjesto razrješenja pravnih dvojbi o presudi Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske broj 6/1946. od 11. listopada 1946. godine dobili smo revizijsku odluku koju bi također trebalo pravno preispitati.

Ovako ostaje činjenica da je odluka o poništenju donesena u više politički, a manje pravno motiviranom sudskom postupku, slično kao i pobijana presuda Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske broj 6/1946. od 11. listopada 1946. godine.

A to ukazuje na činjenicu da hrvatsko sudstvo nije uspjelo izaći iz ”zagrljaja” politike, odnosno izravnog političkog utjecaja na pristrano hrvatsko sudstvo. I s time se moraju suočiti građani Hrvatske zbog svojih prava na nepristranu sudsku zaštitu, a ne zbog stavova o pobijanoj presudi.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora