Psihotortura za disidente iz javne uprave i pravosuđa

U suvremenoj Republici Hrvatskoj presudama na prisilno psihijatrijsko liječenje uglavnom se prijeti ili i primjenjuje na ”neposlušnim” sucima, policijskim inspektorima i ostalim upravnim dužnosnicima koji su se kao disidenti ”institucija sistema” usudili kritizirati upravu i pravosuđe i javno polemizirati s nadređenim strukturama vlasti.

Zbog kompromitiranosti psihotorture disidente koji nisu ”otpadnici” tzv. institucija sistema se u posljednje vrijeme izbjegava zatvarati u psihijatrijske zatvore.

Ako prilikom zloupotreba psihijatrije na disidente institucija sistema ipak izbije afera, dezinformira se javnost da se radi o izoliranim pojavnim oblicima ”staljinističko-jugokomunističkoga naslijeđa”.

Nesporno je, međutim, da je na području današnje Republike Hrvatske još 1904. godine prvi puta tiskan roman ”Nevina u ludnici”, znatno ranije od pojave staljinizma u svijetu i osobito od pojave ”jugokomunističkog totalitarizma” u Hrvatskoj.

Ne treba imati iluzije, svim režimima na području današnje Hrvatske, slično kao i u većini režima zemalja u svijetu, više stoljeća svojstvene su zloupotrebe psihijatrije radi uklanjanja (iz javnosti) disidenta i ostalih vlastima nepoćudnih građana, pa tako i režimu suvremene Republike Hrvatske.

Objavljivanjem da disident-kritičar ”ima psiho – dijagnozu”, i danas (osobito u Hrvatskoj) odgovorni izbjegavaju objašnjavanja javnosti razloga za kritiziranje vlasti i uzroka nepovjerenja javnosti u upravu i pravosuđe.

Da bi se ”zaustavilo” javno manifestiranu sudačku neposlušnost, na 102. sjednici Državnog sudbenog vijeća, održanoj 14. travnja 2014. godine pod predsjedanjem Ranka Marijana, odlučeno je da se protiv sutkinje – disidentice pokrene postupak tzv. prosudbe duševnih sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti

Primjerice, za sutkinju koja se usudila javno suprotstaviti kandidaturi Mirele Mioč za predsjednicu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, i koja je unatoč pritiscima kazneni sudski postupak novinarke Helene Puljiz protiv Obavještajne službe Hrvatske rješavala nepristrano sve dok joj taj predmet nije oduzet, predsjednica zagrebačkog Suda podnijela je Državnom sudbenom vijeću 6. ožujka 2014. godine ”prijedlog da se (op. a.: sutkinju – disidenticu) podvrgne liječničkoj prosudbi tjelesnih i duševnih sposobnosti, jer da iz njezina ponašanja i odnosa prema radu proizlazi sumnja na trajni gubitak sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti”.

Kandidatura Mirele Mioč za predsjednicu Općinskog građanskog suda zapamćena je po u natječaju iskazanih: ”770 posto sudačke norme” (!?), zbog čega je postavljeno i zastupničko pitanje u Saboru popraćeno prijedlogom da se s imenovanjem zastane radi provjere iskazane norme.

Ministarstvo pravosuđa je, međutim, munjevito odgovorilo da je takav prebačaj norme u sudstvu moguć (Klasa: 700-01/10-01/1114 Ur. broj: 514-03-6524-10-02).

Pogrešan odgovor, u osmogodišnjoj školi uči se postotni račun i da se postoci iznad 100 posto ne iskazuju kao, primjerice, u ovom slučaju 770 posto, nego u decimalnim brojevima, primjerice, 6,7 puta više od jedne cjeline (jedna cjelina = 100 posto sudačke norme).

A koliko je realno moguće da je sutkinja Mirela Mioč veći udarnik od svojedobno rudara u ugljenokopu Alije Sirotanovića, te da je prije izbora za predsjednicu zagrebačkog suda ostvarila radni učinak kao 6,7 njezinih kolega, čitatelji neka sami zaključe.

No da bi se ”zaustavilo” javno manifestiranu sudačku neposlušnost, na 102. sjednici Državnog sudbenog vijeća, održanoj 14. travnja 2014. godine pod predsjedanjem Ranka Marijana, odlučeno je da se protiv sutkinje – disidentice pokrene postupak tzv. prosudbe duševnih sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti (čitati: započne s pritiscima zloupotrebom psihijatrije).

Na veliko iznenađenja umreženih sudačkih moćnika, samo dan nakon objavljivanja teksta na portalu Autograf.hr pod naslovom ”Psihotortura DSV-a”, Medicinski fakultet u Zagrebu odbio je sudjelovati u toj ”sudsko-psihijatrijskoj prosudbi duševnih sposobnosti” (dopis Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Klasa: 740-017/14-02/1 Ur. broj: 380-59-1010-14-2160-3 od 9. srpnja 2014. godine – pogledati tekst ”Psihotortura DSV-a”, Autograf.hr, 8. srpnja 2014. godine).

Sutkinju disidenticu su na poslu za to vrijeme šikanirali.

Sutkinja disidentica je zbog toga zatražila sudsku zaštitu i na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Iz tog Suda ”kolege” suci uskratili su sutkinji disidentici iz Hrvatske pravo na sudsku zaštitu i protivno članku 45 Europske konvencije umjesto pisane i obrazložene sudske odluke dostavili joj ”obavijest” da je njezina tužba ”nedopuštena”!

Sutkinja disidentica je potom zatražila uvid u spis predmeta na Sudu u Strasbourgu, te u pratnji dviju odvjetnica i obavila uvid.

Ali, u Sudu u Strasbourgu na uvid je dobila prazni spis (pogledati dokumente objavljene u publikaciji ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu” web izdanja NSK-a).

S obzirom na to da su ”nekolegijalna” šikaniranje i otpor sutkinje disidentice prerasli u teško podnošljivu spiralu mobinga i nasilja, na 69. sjednici Državnog sudbenog vijeća, održanoj 26. siječnja 2017., sutkinja – disidentica je razriješena sudačke dužnosti s 1. travnja 2017. – na vlastiti zahtjev!

Zamećući tragove nečasnog postupka Državno sudbeno vijeće je dva mjeseca nakon razrješenja sutkinje – disidentice ”riješilo” da se postupak tzv. prosudbe duševnih sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti ”obustavlja”, jer razrješenje (op. a.: ne odbijenica Medicinskog fakulteta) ”isključuje daljnje postupanje” (DSV BROJ: R – 7/14 od 25. svibnja 2017. godine).

Pirova je to pobjeda umreženih sudaca, jer više od 70 posto građana nema povjerenja u hrvatsko sudstvo. Građani više vjeruju sutkinjama disidenticama koje su ”na vlastiti zahtjev” razriješene jer nisu bile lojalne ”onima odozgo”.

O nasilju uprave i pravosuđa prema Ani Mariji Braim Autograf.hr je objavio dosad tri teksta.

Da podsjetim, nakon uspješnog obrazovanja i napredovanja na poslu, toj višoj inspektorici – analitičarki Ministarstva unutarnjih poslova dijagnosticirano je psihijatrijsko oboljenje, dosta iznenadno nakon višegodišnjih redovnih liječničkih kontrola na kojima je bila zdrava (redovni pregledi propisani za pripadnike MUP-a).

A nakon te dijagnoze brzo je umirovljena (invalidska mirovina).

Ana Maria Braim opovrgava tu dijagnozu. Misli da je u tjeskobi nakon svega što joj rade iz uprave i pravosuđa zloupotrebljavajući medicinski nesigurnu psihijatriju.

Od umirovljenja do danas izvrgnuta problematičnim postupcima raznih službi uprave i pravosuđa, te psihijatrijskih ustanova, Ana Marija Braim obratila se za pomoć javnosti.

Toj bivšoj policijskoj inspektorici ”odobreno” je oko dvije tisuće kuna invalidske mirovine. Za vrijeme jednog od više prisilnih psihijatrijskih liječenja kojima je bila podvrgnuta, Služba socijalne skrbi pokrenula je postupak ograničavanja prava Ani Mariji Braim kao majci da viđa svoje dvoje malodobne djece.

Revno sudstvo odmah je usporedno dosudilo da Ana Maria Braim mora plaćati tisuću šesto kuna alimentacije, morala je iseliti iz stana, nakon čega je ta bivša viša policijska inspektorica ostavljena da živi napuštena i sama s oko 400 kuna prihoda mjesečno!?

Ana Maria Braim uhapšena je 23. prosinca 2019. godine (sudac istrage Milenko Đaković posl. br: Kir – 2038/2019). Uhapšena je zbog ”opasnosti od počinjenja djela” (prijetnje da će ubiti socijalne radnice koje smatra odgovornima zbog oduzimanja dvoje malodobne djece).

Ana Maria Braim je odmah nakon hapšenja premještena iz Istražnog zatvora u Remetincu u Bolnicu za osobe lišene slobode na Svetošimunskoj cesti 107 u Zagrebu.

U toj zatvorskoj bolnici Ana Maria Braim ”odležala” je od 23. prosinca 2019. sve do sredine listopada 2020. godine, na osnovu dvaju sudskih rješenja o uzastopnim istražnim pritvorima.

Ana Maria Braim, bivša policijska inspektorica uhapšena je 23. prosinca 2019. godine (sudac istrage Milenko Đaković posl. br: Kir – 2038/2019). Uhapšena je zbog ”opasnosti od počinjenja djela” (prijetnje da će ubiti socijalne radnice koje smatra odgovornima zbog oduzimanja dvoje malodobne djece)

Istražni pritvori bez presude, prema zakonu, ne smiju trajati više od šest mjeseci.

Ana Maria Braim izrekla je dva puta istu prijetnju istim osobama iz istih razloga na dva različita mjesta.

Dovitljivi suci protiv Ane Marije Braim zbog toga vode dva formalno odvojeno kaznena sudska postupka, jedan na Općinskom kaznenom sudu u Novom Zagrebu (br: 21 Kv – 347/19) i usporedno drugi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (br.: 26 K-091/20).

Na taj način su suci sami sebi omogućili da ”dupliciraju” istražni postupak (posl. broj: 26. K-691/20) na dva puta po šest mjeseci, jedan istražni postupak za suđenje na Sudu u Novom Zagrebu, i drugi za suđenje isto na kaznenom sudu u Črnomercu u Zagrebu.

A onda oko mjesec dana prije isteka roka ”drugog uzastopnog istražnog pritvora”, 14. listopada 2020. godine, Ani Mariji Braim dostavljena je u Zatvorsku bolnicu presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici (16 Gž-1048/2020-3) da ju se ”upućuje u Kliniku za psihijatriju Vrapče na prisilni smještaj na rok od 6 mjeseci počev od 8. listopada 2020. godine”).

Nije pogreška, 14. listopada joj je dostavljeno rješenje da od 8. listopada (šest dana ranije) mora u ”ludnicu u Vrapču”.

Priloženo je i rješenje kojim se 6. listopada 2020. godine Mirjana Kopić postavlja po službenoj dužnosti za odvjetnicu Ani Mariji Braim u ovom pogrešno datiranom postupku.

Kada sam dobio ove vremenski zbrkane odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici, koje (su)potpisuju sutkinja Vesna Gašparović Horvat i Ankica Jakovina (kao predsjednica Vijeća) nazvao sam odvjetnicu Mirjanu Kopić i pitao je li razgovarala s Anom Marijom Braim kao odvjetnica po službenoj dužnosti.

Zbunjena je odgovorila da nije, jer su rokovi bili suviše kratki.

Pitao sam potom kako je mogla zastupati Anu Mariju Braim ako se prethodno nisu ni vidjele ni čule?

Odvjetnica Kopić je odgovorila da je uložila žalbu.

Pitao sam na što se žalila ako nije razgovarala s Anom Marijom Braim?

Odvjetnica Kopić je odgovorila da se žalila na psihijatrijsku dijagnozu, jer je dijagnoza starija od šest mjeseci, a kod takvih bolesti stanja se mijenjaju.

I da bi spriječila daljnja pitanja rekla je da ne bi smjela razgovarati s novinarom bez odobrenja stranke (koju nije ni vidjela).

Suglasio sam se da taj razgovor nema smisla i prekinuli smo telefonsku vezu.

No nakon nekoliko minuta odvjetnica Kopić je nazvala i rekla da je malo ”poguglala” i vidjela o kome se zapravo radi kada je riječ o njezinoj branjenici Ani Mariji Braim!?

Spomenimo još da su u ovom sudskom kolopletu pored odvjetnice Mirjane Kopić (u predmetu 16 Gž-1048/2020-3) sudjelovali još i odvjetnica Indira Isaković (u predmetu br.: 21 Kv – 347/19) i odvjetnik Boris Vinčić (u predmetu br.: 26 K-091/20).

Prije toga Anu Mariju Braim na tajnom sudskom postupku (posl. br.: 72 RI – 175/19) zastupao je odvjetnik Zvonimir Hodak.

U tom tajnom postupku 17. lipnja 2019., pravomoćnom presudom sutkinje Ines Kovačević iz Županijskog suda u Zagrebu, povučen je (dotadašnji) prijedlog za prisilno liječenje Ane Marije Braim, obustavljen je taj sudski postupak i dotad prisilno hospitalizirana Ana Maria Braim po nalogu suda odmah otpuštena iz psihijatrijske bolnice.

Koliko mi je kao novinaru poznato, ovo četvero odvjetnika ”postavljenih” ili angažiranih na predmetima Ane Marije Braim nije se ni jednom sastalo radi dogovora o obrani Ane Marije Braim.

U odvjetničko zastupanje da se klijenticu prethodno ni ne upozna, kao novinar ne vjerujem.

I mislim da bi i Hrvatska odvjetnička komora trebala analizirati položaj odvjetništva u hrvatskom pravosuđu u koje 70 posto građana nema povjerenja.

Ana Maria Braim je (protiv njezine volje) više puta vještačena s proturječnim nalazima vještaka.

Koliko sam doznao prvi puta po vještaku dr. Željku Mariniću u listopadu 2018. godine.

Drugi puta 17. lipnja 2019., po vještakinji mr. sc. dr. Ivani Peko-Čović u tajnom sudskom postupku, nakon čega je po nalogu suda odmah puštena na slobodu.

I napokon treći put po vještaku dr. Miroslavu Hercegu u studenom 2019. godine.

Vjerojatno je tih vještačenja bilo još, ali je novinaru u tajnovitim upravi, pravosuđu i psihijatrijskim ustanovama nemoguće prikupiti podatke.

U prvom vještačenju za koje sam doznao vještak dr. Željko Marinić postavlja dijagnozu paranoidni poremećaj ličnosti i zaključuje da je okrivljena tempore criminis bila ubrojiva, ali bitno smanjeno.

Nakon drugog vještačenja po vještakinji mr. sc. dr. Ivani Peko-Čović 17. lipnja 2019., Ana Maria Braim je puštena na slobodu s dotadašnje prisilne hospitalizacije u bolnici u Vrapču.

Suci su sami sebi omogućili da ”dupliciraju” istražni postupak (posl. broj: 26. K-691/20) na dva puta po šest mjeseci, jedan istražni postupak za suđenje na Sudu u Novom Zagrebu, i drugi za suđenje isto na Kaznenom sudu u Črnomercu u Zagrebu, oba postupka protiv iste okrivljenice zbog prijetnje istim socijalnim radnicama u očaju zbog oduzimanja dvoje malodobne djece

Vještak dr. Miroslav Herceg, međutim, donosi treći nalaz i mišljenje u kojem Ani Mariji Braim dijagnosticira: perzistirajući sumanuti poremećaj s kverulantskim razvojem, te smatra da je okrivljena bila neubrojiva.

Naknadno se vještak dr. Željko Marinić suglasio (predomislio?) s vještaštvom dr. Miroslava Hercega.

Na osnovu vještačkog nalaza dr. Miroslava Hercega sud osuđuje Anu Mariju Braim.

Podsjećam na ovom mjestu još jednom na medicinski nesigurnu psihijatriju, ali i na olake odluke sutkinja hrvatskoga sudstva o zatvaranju u psihijatrijske zatvore unatoč oprečnim dijagnozama čak troje psihijatrijskih vještaka za istu osobu u kratkom vremenskom razdoblju.

Spomenuti valja još i da je u postupku protiv Ane Marije Braim na Općinskom sudu u Novom Zagrebu sutkinja Sanela Horvat donijela i rješenje o neosnovanom isključivanju javnosti. Ta odluka o isključenju javnosti, međutim, naknadno je ipak ukinuta presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici (Poslovni broj: 10-Kž-148/2020-3).

No i odlukom istog suda iz Velike Gorice (16 Gž-1048/2020-3) na kraju je i osuđena na šest mjeseci prisilnog liječenja (čitaj psihijatrijskog zatvora).

Ana Maria Braim je sada u Vrapču.

Dojavila mi je da joj je dr. Goran Arbanas rekao da će ako pristane na liječenje biti prebačena na drugi odjel i da će joj nakon toga odobriti upotrebu njezina mobitela.

A što će dr. Arbanasu pristanak pacijentice na liječenje, ako kao pokriće ima pravomoćnu presudu za liječenje te pacijentice bez njezina pristanka?

I napokon dojavila mi je Ana Maria Braim još da je na prijedlog famozne službe socijalne skrbi pokrenut sudski postupak da joj se oduzme ”djelomično poslovna ili pravna sposobnost”.

Zbilja, a kad će to što rade toj ženi napokon završiti?

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora