Punjetari su pobjegli u Kolakušićev stožer…

Fešte na dan izbora došle su gotovo kao svadbe. Očekuje li stranka dobar rezultat, dođe ih i po nekoliko stotina, pozvanih i nepozvanih. U jednom se kutu velike dvorane uštimavaju Najgori hrvatski tamburaši, u drugom tercu hvata poznata dalmatinska klapa Punjetari, a između njih na pladnjevima ćevapi, ražnjići, rozbif, kulen, francuska, svinjsko pečenje, pržene lignje, salata od hobotnice, njoki s gorgonzolom, fritule, londoneri, ekleri… da ne nabrajam, spize kao u omiljenoj bajci “Stoliću, prostri se”.

Naravno, ne očekuje li stranka bogzna kakav rezultat, kao što ga SDP ove nedjelje nije očekivao, onda se laganije jede.

Računajući na izborni potop, Davor Bernardić se odlučio čuvati, večerati jedva malo blitve i jedno tvrdo kuhano jaje. Ali, zato se nekoliko stotina metara južnije od Iblerova trga, u Draškovićevoj ulici, Most nezavisnih lista spremao na gozbu. Fini su zalogaji stigli od članova i simpatizera diljem Lijepe naše.

Naposljetku je poznata dalmatinska klapa Punjetari pobjegla u izborni stožer Mislava Kolakušića, a Najgori hrvatski tamburaši se nakon kratkog vijećanja odlučili za Ružu Tomašić. I nisu se pokajali, pobjednici ovih izbora za Europski parlament, takozvani suverenisti, obilno su ih podarili napojnicama

Jedno je domaće janje Miro Bulj, pričaju, lično donio u naručju iz Čaporica, zaustavljajući se povremeno na autocesti da ga nahrani mlijekom iz bočice s dudom. Meketala je slabašno, jedva čujno nejaka životinja, Nikola Grmoja bi je u svojim boljim danima sam pojeo, a ne treba vam, vjerujem, govoriti kakav je on kapacitet. Kad je bio mali dječak, mater ga je nunala u krilu pjevajući: “Oj, moja, oj, moja, od sto kila Grmoja”.

Ali, kad su došli rezultati, prvo izbornih anketa, a zatim i oni službeni, nepotpuni Državnog izbornog povjerenstva, u Mostu su samo zinuli. U šoku i nevjerici su zurili u televizore dok se večera iza njihovih leđa hladila. Nitko nije imao volje jesti.

Istodobno, esdepeovci su eksplodirali od veselja. Nakon što je objavljeno da u Europski parlament idu čak četiri njihova zastupnika, Bernardić je trenutno zaboravio na dijetni režim, pljesnuo zadovoljno dlanom o dlan i viknuo: “Uf! Ovo baš čovjeku otvori apetit! Šta ima za večeru, drugarice i drugovi?”

Prisutni su se u neprilici pogledali, nitko od njih nije imao hrabrosti kazati predsjedniku stranke da su mu spremili samo blitvu i jaje. Srećom, i sasvim neobično za esdepeovce, netko je bio priseban i poduzetan da nazove susjede i upita mogu li im posuditi štogod hrane.

Nije prošlo dugo, a cijela kolona konobara se uputila od Draškovićeve do Iblerova trga noseći pred sobom tacne s ćevapima, ražnjićima, rozbifom, francuskom, svinjskim pečenjem, prženim lignjama, salatom od hobotnice, njokima s gorgonzolom, fritulama, londonerima i eklerima. Sve što je mostovcima prisjelo, esdepeovci su požderali. Čak ni žrtva onoga malog janjca iz Čaporica nije bila uzaludna.

Pa i hadezeovci na Trgu žrtava fašizma, kad su shvatili da su napravili najlošiji rezultat unatrag nekoliko izbora, izgubili su tek. Gledali su se sumorno, ljutito i optužujuće. Ničim ih muzičari nisu mogli oraspoložiti. Štogod su Plenkoviću i Jandrokoviću osjećajno otpjevali na uho, sve je bilo džaba.

Naposljetku je poznata dalmatinska klapa Punjetari pobjegla u izborni stožer Mislava Kolakušića, a Najgori hrvatski tamburaši se nakon kratkog vijećanja odlučili za Ružu Tomašić. I nisu se pokajali, pobjednici ovih izbora za Europski parlament, takozvani suverenisti, obilno su ih podarili napojnicama.

Jedno je domaće janje Miro Bulj, pričaju, lično donio u naručju iz Čaporica, zaustavljajući se povremeno na autocesti da ga nahrani mlijekom iz bočice s dudom. Meketala je slabašno, jedva čujno nejaka životinja, Nikola Grmoja bi je u svojim boljim danima sam pojeo, a ne treba vam, vjerujem, govoriti kakav je on kapacitet. Kad je bio mali dječak, mater ga je nunala u krilu pjevajući: “Oj, moja, oj, moja, od sto kila Grmoja”

Svjedoci kažu da se takvo kićenje tambura deviznim valutama nije desilo otkad je Zdravko Mamić pobjegao u svoj hercegovački zavičaj.

Sve u svemu, nije to bila loša večer. Ako i ne glasate za katoličke aktiviste i pravaše, uspjeh Ruže Tomašić neće vas baciti u očaj. Za razliku od poznatih desničarskih kljusina koji cmizdre o Bleiburgu, ili zaborave popiti lijek pa prijete kako će udarati šakama u glavu, Tomašić se čini kao vrijedna i ispravna, poštena osoba. Zabrinuta je za hrvatske ribare.

Jednom je gajila ambiciju da bude ministrica unutrašnjih poslova i pravo nam je žao da se to izjalovilo. Nekadašnja bi kanadska policajka MUP vjerojatno vodila bolje od svih, kad se sjetite kako se neustrašivo suprotstavila Jakši Cvitanoviću Cviku, koji je heroinom uništavao njezinu otočnu zajednicu.

Jedno samo ne možete ne primijetiti. Kad vidite Ružu Tomašić kako pjeva zagrljena s Velimirom Bujancem, čini se da je njezina strast u borbi protiv droge u posljednje vrijeme nešto ipak popustila.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Nepismene poruke potencijalnih ubojica političara
    •  Zamalo je krunidba propala, ali se pojavio on, Grlić Radman!
    •  Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od Branka Bačića
    •  Plenković živi isključivo od plaće? Ha, ha, ha, ha, ha...
    •  Želim živjeti u zemlji u kojoj će čistačice uzimati dva soma
    •  DORH-ov idiotizam koji će dugo biti teško nadmašiti
    •  Prelake i bespomoćne žrtve Maje Đerek
    •  Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
    •  Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
    •  Maji Đerek na isto dođe antikvarijat ili fast food

> Svi tekstovi ovog autora