autograf.hr

Sami stožeri predsjedničkih kandidata teško da su bili iznenađeni – jer su im očito interne ankete sugerirale slične trendove – ali rezultati telefonske ankete koju je za Novu TV napravila agencija Ipsos početkom prosinca u javnom prostoru odjeknuli su poput detonacije.

Predsjednica odbija sučeljavanja. Kaže da će se suočiti s narodom. To baš i nije tako. U sučeljavanju se susreću kandidati. Oni se obraćaju narodu, zapravo biračima, ali razmjenjuju stavove, ideje te pokazuju tko su i što žele.

Ulažu se divovski napori da se predsjednički izbori proglase irelevantnima. Sada je ostalo malo vremena i stvar postaje sve jasnija. Tome se i ne bismo trebali čuditi. Istraživanja javnog mnijenja to pokazuju.

Biljana Borzan, Ivo Josipović i Tonino Picula vjerojatno su odahnuli kad je Zoran Milanović napokon objavio svoju kandidaturu za predsjednika Republike. Mogu biti zahvalni i Davoru Bernardiću koji ih je oslobodio obveze sudjelovanja u unutarstranačkoj utrci za nominaciju koju nitko od njih nije želio.

Znali su točno što rade oni koji su Miroslavu Škori pisali kandidacijski govor za šefa države, kažem “oni” jer njegov tvorac posve sigurno nije Škoro. A ti pravi autori pritom najviše računaju na to da dio hrvatskih birača koji odluče baciti svoj listić u Škorinu kutiju, neće znati što točno radi. Utoliko su neloše naciljali. […]

Nepredvidive odluke, vele, simptomi su andropauze. Muškog klimakterija. Promjene možda i nisu tako burne kao kod žena u klimakteriju, barem prema van, ali testosteron pada, metabolizam se usporava, kosa ispada, dioptrija raste, a rastu bogami i izdajničke dlake u nosu i ušima. Samopouzdanje strmoglavo pada proporcionalno smanjenju mišićne mase i rastu pivskog trbuščića.

Pojavio se Milanović kao kandidat za predsjednika. Mojima ne valja Zoka. Ne kuži dovoljno hrvatski i Hrvate. Fućka mu se za onaj rat. I onaj rat prije tog rata. Ne kuži da je Hrvatima najbolje kad su lancem vezani za rat, tugu i bol, dignitet i povijest. On bi Hrvatsku bez žice, a zna da […]

Odgojen sam u uvjerenju da je oholost grijeh. Učili su me da je bahatost ružan znak lošeg karaktera, kao i nadmenost, pohlepa. Bahatost ponižava. Zato sam i mislio da ohol čovjek nije samo onaj tko namješta poze pred ogledalom, već se namješta tako da u tuđim očima izgleda bolje.

Teško je ući u mozak prosječnog birača u Hrvatskoj. Najprije su mnogi povjerovali opsjenarima iz Živog zida, čije su besmislice parale uši dok su najavljivali izlazak iz EU ili se protivili cijepljenju, da bi prošle nedjelje 80.000 ljudi glasalo za listu Mislava Kolakušića, zapadnobalkansku verziju Saddama Huseina, koji je u svojoj osobi odlučio spojiti predsjedničku […]

Fešte na dan izbora došle su gotovo kao svadbe. Očekuje li stranka dobar rezultat, dođe ih i po nekoliko stotina, pozvanih i nepozvanih. U jednom se kutu velike dvorane uštimavaju Najgori hrvatski tamburaši, u drugom tercu hvata poznata dalmatinska klapa Punjetari, a između njih na pladnjevima ćevapi, ražnjići, rozbif, kulen, francuska, svinjsko pečenje, pržene lignje, […]

V.BA: Izbori za Evropski parlament su okončani. Kako biste protumačili rezultate generalno i očekujete li drastične promjene u evropskoj politici? Usprkos jačanju populističke desnice, komotnu većinu zadržale su proevropske partije.

Netom zaključeni europski izbori izazvali su veliko zanimanje i u Europi i u Hrvatskoj, ali iz različitih razloga. Dok su u Europi birači pohrlili na birališta spašavajući ujedinjenu Europu pred navalom euroskeptika, u Hrvatskoj su europski izbori bili priprema za parlamentarne izbore. I upravo u tom kontekstu poražavajući rezultat Plenkovićevog HDZ-a predstavlja težak debakl za […]

Davor Bernardić pobjednik je ovih izbora iako je u sučevoj nadoknadi prilikom prebrojavanja glasova SDP dobio četvrti mandat u EU parlamentu i izjednačio se s HDZ-om po broju zastupnika!

Ujutro čitam novine. Nekad komentiram s ljudima za susjednim stolom. Jedan koji strastveno puši primjećuje da u novinama nema nikakvih vijesti, ali da se osjeća neka nervoza. Mislim si svoje. Nervoza se osjeća već godinama.

Tijelo pamti. Kada smo puni snage trčali po snijegu Velebita, naiskap popili pola litre kiselog vina, bančili i ne spavali, radili noću. Sve to ostavilo je traga.