Reforme kao HDZ-ove prisile na sudstvo

Prvo Županijski sud (najčešće u Zagrebu) donosi presude, zatim ih Vrhovni sud potvrđuje, da bi na ”trećoj razini” Ustavni sud te iste (pravomoćne!?) presude ukinuo!

A nakon ukidanja sudski postupci se moraju ponoviti!

Da bi prethodno pravomoćno osuđeni mogli dokazati da je njihova osuda bila ”jedna konstrukcija”, izjavio je Ivo Sanader.

A zauzvrat pravosudnim dužnosnicima koji su u ukinutim sudskim postupcima ”konstruirali” osude dojučerašnjim vodećim ljudima iz HDZ-a, u Vladi Tihomira Oreškovića stranački drugovi osuđenika već pripremaju novu, još jednu ”reformu pravosuđa”.

Ali ne samo zauzvrat pravosudnim dužnosnicima koji su (o)sudili vodeće ljude iz HDZ-a, nego u međuvremenu iz Bruxellesa zatraženu ”reformu pravosuđa” treba shvatiti i kao nedvosmislenu poruku svim pravosudnim dužnosnicima koji tek trebaju odlučivati u ponovnim postupcima (bivšim?) vodećim ljudima iz HDZ-a.

U ”intermezzu” nastavka ponovnog suđenja osuđeni vodeći ljudi iz HDZ-a, pravomoćno osuđeni u ukinutim presudama hrvatskog sudstva, postali su nevini (priznanje krivnje je nevažeće s obzirom na to da je dano na ukinutom suđenju, pa su sva ranija priznanja krivnje već uredno i formalno povučena).

Europska komisija ocijenila je pozitivno reformski plan Vlade Tihomira Oreškovića (ne i reforme kojih još uvijek nema) te u preporukama zahtijeva i  reformu pravosudnog sustava. Europska komisija redovno svake godine daje pet do desetak preporuka Hrvatskoj

Nakon ukidanja spomenutih (pravomoćnih?) presuda, naime, HDZ-u uspijeva ponovo ući u (koalicijsku) Vladu i u Vladi Tihomira Oreškovića aktivno sudjelovati u pripremi i provođenju još jedne u nizu dosad (neuspješnih) reformi hrvatskog pravosuđa.

U Vladi Tihomira Oreškovića o provođenju (iz Bruxellesa) zatražene reforme pravosuđa odlučivat će stranački drugovi u međuvremenu nevinih osuđenika, a odlučivat će i o pravosudnim dužnosnicima koji su sudjelovali u postupcima protiv Ive Sanadera i ostalih.

Ivo Sanader je, utvrđeno je ukinutim pravomoćnim presudama(!?), ”s ciljem počinjenja kaznenog djela organizirao ‘hadezeovce’ Mladena Barišića, Nevenku Jurak, Branku Pavošević i Ratka Mačeka” (koji su, izuzev Sanadera, svi priznali krivnju).

A odlučivat će stranački drugovi Ive Sanadera i o državnim tužiteljima i sucima koji će po odluci Ustavnoga suda ponovo voditi ”popravni” postupak.

Zbog toga već HDZ u Saboru aktivno sudjeluje i u svojevrsnoj ”predigri reforme pravosuđa” – u izboru deset novih sudaca Ustavnoga suda (samo da se zna).

Podsjeća me to da sam kao novinar bio izložen policijskom saslušavanju i sudskom kaznenom postupku zbog tzv. prisile na sudske dužnosnike putem medija zbog napisa u kojima sam se usudio kritizirati donesene presude hrvatskoga suda.

Istina, u tom sam postupku nakon neuspjelog zastrašivanja, premda nisam član HDZ-a, bio na kraju i oslobođen, slično kao i Ivo Sanader i njegovi stranački prijatelji.

Ipak, smiješno se sjetiti te moje ”prisile” pravosudnih dužnosnika u odnosu na ovu HDZ-ovu u Vladi Tihomira Oreškovića.

No, Europska komisija ocijenila je pozitivno reformski plan Vlade Tihomira Oreškovića (ne i reforme kojih još uvijek nema) te u preporukama zahtijeva i reformu pravosudnog sustava. Europska komisija redovno svake godine daje pet do desetak preporuka Hrvatskoj.

Kao novinar sam bio izložen policijskom saslušavanju i sudskom kaznenom postupku zbog tzv. prisile na sudske dužnosnike putem medija zbog napisa u kojima sam se usudio kritizirati donesene presude hrvatskoga suda. Istina, u tom sam postupku nakon neuspjelog zastrašivanja, premda nisam član HDZ-a, bio na kraju i oslobođen, slično kao i Ivo Sanader i njegovi stranački prijatelji. Ipak, smiješno se sjetiti te moje ”prisile” na pravosudne dužnosnike u odnosu na ovu HDZ-ovu u Vladi Tihomira Oreškovića 

A učinci dugotrajnih aktivnosti Europske komisije u pristupnim pregovorima s Hrvatskom o Poglavlju 23 (o pravosuđu) vidljivi su i u zahtjevu da se provede (još jedna) reforma (već višekratno reformiranog) hrvatskog pravosuđa.

U 13 vlada u fotelji ministra pravosuđa izredalo se dosad 15 osoba: Branko Babac (1990.-1991.), Bosiljko Mišetić (1991.-1992.), Ivan Milas (lipanj-kolovoz 1992.), Ivica Crnić (1992.-1995.), Miroslav Šeparović (1995.-1998.), Milan Ramljak (1998.-1999.), Zvonimir Šeparović (1999.-2000.), Stjepan Ivanišević (2000.-2001.), Ingrid Antičević Marinović (2001.-2003.), Vesna Škare Ožbolt (2003.-2006.), Ana Lovrin (2006.-2008.), Ivan Šimonović (2008.-2010.), Dražen Bošnjaković (2010.-2011.), Orsat Miljenić (2011.-2016.) i Ante Šprlje (aktualni ministar pravosuđa).

Prema mojoj osobnoj arhivi jedan je ministar (inače zapamćen po tome što je znao cijenu mozga) morao nakon samo dva mjeseca odstupiti, jer se pokazalo da resor pravosuđa zbilja ne može bez ministra, a jednu ministricu su Ivo Sanader i HDZ opozvali.

Nadalje, jedan je ministar prijevremeno odstupio jer je dobio bolji posao, dva su ministra prijevremeno odstupila nezadovoljni okolnostima u kojima su se našli (jedan zbog navodne bolesti, a drugi nije javnost informirao o stvarnim razlozima svojeg odlaska).

Jedino je Ivica Crnić podnio ostavku i javnosti objasnio da se ne može složiti da bude ”fikus ministar”, a da se suce u Vrhovni sud bira i imenuje ”ispod stola” prema prijedlozima Vladimira Šeksa, Milana Vukovića, Ante Potrebice i istomišljenika iz HDZ-a, a ne prema rezultatima dugotrajnog izjašnjavanja svih (tadašnjih) sudaca u Hrvatskoj.

Ostavci ministra Ivice Crnića prethodila je svojevrsna ”lustracijska” čistka hrvatskog pravosuđa u kojoj je u prvom polugodištu 1994. godine više od 400 sudaca moralo napustiti sudačku dužnost zbog toga što su bili profesionalno djelatni i u ”komunističkom totalitarističkom sudstvu”.

Ta čistka je provedena tako da se većem dijelu ”isključenih” sudaca ipak osigurala egzistencija u tada na brzinu osnovanoj javnobilježničkoj službi.

Nakon ostavke ministra pravosuđa Ivice Crnića novi pravosudni ministar Miroslav Šeparović objavljuje da ”Hrvatskoj nedostaje 555 sudaca”.

A Zakonom o područjima i sjedištima sudova (NN 3/94) propisano je da Republika Hrvatska ima 21 županijski, 90 općinskih, 8 trgovačkih i 2 vojna suda, te je tako ”reformiran” i sustav mreže sudova u Republici Hrvatskoj sa 555 novih sudaca umjesto u čistki isključenih oko 400 sudaca.

Pitao sam kolegicu Helenu Puljiz što misli kako to da su se u njezinom slučaju čak dvije sutkinje odvažile do kraja dovesti postupak u kojemu su osuđene obavještajne službe Republike Hrvatske. Nakon kraćeg razmišljanja kolegica Puljiz je rekla da misli da su te dvije ”žene izvan prevladavajućeg sustava u pravosudnom sustavu”

Nikada nisam uspio utvrditi broj ”isključenih” pravosudnih dužnosnika iz ostalih ”izvansudskih” dijelova pravosudnog sustava.

Osim u sudstvu svojevrsna lustracija je još bila provedena jedino u novinarstvu (bio sam predsjednikom Zbora slobodnih novinara od pet stvarnih freelancera i još oko 700 članova koji su bili isključeni iz medija i u HND-u uvršteni među freelancere).

Kao novi suci su nakon čistke 1994. ”regrutirani” mladi pravnici, uglavnom iz raznih ministarstava, osobito Ministarstva unutarnjih poslova, potom iz Hrvatskog ureda pri promatračkoj misiji u EU-u i kasnije osnovanog Ministarstva europskih integracija koje je napokon ipak bilo pripojeno Ministarstvu vanjskih poslova; to su bili isključivo kadrovi lojalni HDZ-u.

U Hrvatskoj prevladava mišljenje da je sustav pravosuđa nakon 1994. ”premrežen” ljudima bliskim brojnim hrvatskim obavještajnim službama.

Ali nakon 20-ak godina se dio dužnosnika ipak usudio ponekad raditi svoj posao mimo kriterija hrvatskih obavještajnih službi i HDZ-a.

Pitao sam kolegicu Helenu Puljiz što misli kako to da su se u njezinom slučaju čak dvije sutkinje odvažile do kraja dovesti postupak u kojemu su osuđene obavještajne službe Republike Hrvatske?

Nakon kraćeg razmišljanja kolegica Puljiz je rekla da misli da su te dvije ”žene izvan prevladavajućeg sustava u pravosudnom sustavu”.

Valja još podsjetiti i da unutar takvog sudstva, lojalnog vlastima, funkcioniraju i utjecajne interesne skupine koje djeluju i ”za vlastite probitke”, što ponekad omogućuje svojevrsni prostor i za korektna suđenja.

Ipak prevladavaju interesne skupine koje nameću ”svoje ljude” na ključna sudačka namještenja (velikogorički Županijski sud među sucima slovi kao sud za zbrinjavanje supruga istaknutih dužnosnika).

U takvom sudstvu, odnosno pravosudnom sustavu, građani Hrvatske u sporu s ”državom” zbog sudske pristranosti praktično nemaju izgleda da će svoj pravni interes riješiti učinkovito i pravedno.

Zbog toga se više od 10.000 hrvatskih građana, nakon što je ”iscrpilo domaća pravna sredstva”, obratilo Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Europska komisija, praveći se da ne vidi da u Hrvatskoj (i ostalim tranzicijskim europskim zemljama) građani nemaju pravo na nepristranu sudsku zaštitu, svoj angažman iscrpljuje preporukama Hrvatskoj da provede ”reformu pravosuđa”. U Hrvatskoj svaki puta poslušno provedu iz EU zatraženu “reformu pravosuđa”, naravno, po receptu HDZ-a

A na tom Sudu 98 posto zahtjeva (tužbi) iz Hrvatske je u pretpostupku bez pisane i obrazložene sudske odluke proglašeno ”nedopuštenima” (vidjeti na ivicagrcar.weebly.com publikaciju ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu”).

Europski sud za ljudska prava je hladnoratovski proizvod, pa je nakon pada Berlinskog zida, kada je trebalo suditi zbog kršenja ljudskih prava i u ”vlastitom dvorištu”, Europi naglo ponestalo novca za rad tog Suda za ljudska prava u Strasbourgu.

A zbog nedostatka novca i premalo sudaca Europski sud je uveo tzv. pretpostupak u kojemu se zahtjevi (tužbe) proglašuju nedopuštenima bez pisanih sudskih obrazloženja.

I tako Europska komisija, praveći se da ne vidi da u Hrvatskoj (i ostalim tranzicijskim europskim zemljama) građani nemaju pravo na nepristranu sudsku zaštitu, svoj angažman iscrpljuje preporukama Hrvatskoj da provede ”reformu pravosuđa”.

U Hrvatskoj svaki puta poslušno provedu iz EU zatraženu ”reformu pravosuđa”, naravno, po receptu HDZ-a.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora