Riječka Opera industriale

Dugo najavljivani početak riječke EPK godine održan na gatovima, rivi i lukobranu – usprkos kiši i opstrukcijama na društvenim mrežama (i šire!) – pokazao se kao pravi tulum, dostojan grada koji nosi titulu kulturne prijestolnice Europe.

Opera industriale čiju glazbu potpisuje riječki autorski dvojac Josip Maršić i Zoran Medved (JMZM), a čije je glazbene zamisli orkestrirao te izvedbom dirigirao Frano Đurović, u režiji Dalibora Matanića prometnula se u kompleksno, dobro promišljeno i gotovo perfektno ostvareno događanje u kojem je Rijeka predstavila svoje najljepše lice.

Veza koju je s gradom uspostavio Dalibor Matanić odabirući Rijeku za snimanje svoje, sad već možemo reći, kultne serije “Novine”, rezultirala je njegovim angažmanom na pojedinim fazama pripreme za Europsku prijestolnicu kulture.

I ako je oko najavnog spota za Rijeku EPK 2020 u Matanićevoj režiji bilo disonantnih tonova, koji su na površinu izbacili malograđansko jamranje kako su nama “uvijek bolji oni koji nisu odavde” i kako “ništa u Matanićevom spotu nije riječko”, većina će se danas složiti da je poznavanje gradskih lokacija i umjetničko oko Dalibora Matanića – kao i fini osjećaj za stvaranje priče o gradu koji svoju prosperitetnu prošlost duguje luci i industriji koje više nema – podigao temperaturu na izvođačkom podiju kao i na rivi, gatovima i lukobranu gusto natiskanima publikom.

Rijeka više nije “industriale”, a to znači nezaposlenost, očaj, bunt… Iskazan u glazbi, koja je iz protesta postepeno prerasla u pravu zvučnu pobunu, okrunjenu antifašističkom pjesmom “Bella ciao!”, koju su pjevali zbor Jeka Primorja i stotinjak sudionika na bini zajedno s publikom

Matanić se oslonio na umjetničke snage koje poznaje i cijeni. Zoran Prodanović Prlja, frontmen riječke grupe LET3, odavno se okušao u glumačkim vodama, privlačeći pažnju sonornim glasom i sjajnom dikcijom. On je, naprosto, performer koji razumije ono što govori, snažan je i utjecajan, ima profesionalni osjećaj za mjeru, tako da je i ovo događanje vodio sugestivno, kao osobnu misiju!

Šteta što je tehnika povremeno zakazivala, pa nismo čuli sve detalje Prljine povijesne šetnje Rijekom (pripišimo to kiši!), ali unatoč revijskom nabrajanju riječkih značajki i “beznačajki” (koje su našle svoje mjesto u ovako estradnom pregledu), shvatili smo koliko je grad nekad bio – ono što danas nije…

Na prvom mjestu, Rijeka više nije “industriale”, a to znači nezaposlenost, očaj, bunt… Iskazan u glazbi, koja je iz protesta postepeno prerasla u pravu zvučnu pobunu, okrunjenu antifašističkom pjesmom “Bella ciao!”, koju su pjevali zbor Jeka Primorja i stotinjak sudionika na bini zajedno s publikom!

Finale, u kojem su s vrha robne kuće Ri sudjelovali bubnjari, a sa središnje bine niz gitarista i zborovi, kao da je bio odgovor onom permanentnom rovarenju pojedinih struja, koje bi Rijeku htjele prikazati – ugroženom antifašizmom.

Spomenimo kako je desetak dana pred otvaranje EPK Rijeka 2020, izgorio Kožarićev stog sijena, kako je najava zvijezde na riječkom neboderu zapalila društvene mreže (bez ikakvog zanimanja za ideju i mogući suvisli dijalog s autorom), a kao vrhunac – devastiran je jedan od panoa na Korzu, gdje je postavljena izložba o Rijeci kroz vrijeme, točnije posljednjih stotinjak godina.

Na sedam panoa, ta izložba prikazuje zastave država koje su se u promijenile u ovom gradu. I, pogađate, na društvenim mrežama podigla se bura protiv isticanja jugoslavenske zastave s crvenom zvijezdom, javila se i HVIDRA, i pojedinci i braniteljske udruge koje su baš ovaj pano smatrali provokacijom, a da nitko ni riječju nije spomenuo kako je Rijeka bila pod talijanskom i njemačkom okupacijom, čije su zastave također bile prikazane na panoima.

Svastika ne smeta, ali zvijezda…!

I toj mitomaniji Matanić je doskočio sjajnim odabirom finskog muškog zbora vikača, koji je – izveo himne spomenutih sedam država što čine riječku prošlost!

Finale, u kojem su s vrha robne kuće Ri sudjelovali bubnjari, a sa središnje bine niz gitarista i zborovi, kao da je bio odgovor onom permanentnom rovarenju pojedinih struja, koje bi Rijeku htjele prikazati – ugroženom antifašizmom

Ali kako to rade spomenuti Finci, Mieskuoro Huutajat?

Izvikivanjem, netko će reći pogrdnim deranjem, grupnim recitiranjem! Pa je tako isti tretman dobila njemačka, jugoslavenska kao i hrvatska himna! Matanićevoj operi industriale svetinja su jedino radnici. A oni su, kao što smo vidjeli, mrtvi!

Kako je to izgledalo dok su bili živi, dok je Rijeka bila “industriale”, vidjeli smo na početku, kada je Prlja započeo prvi varni rez, na koji su se nadovezali svojim varnicama rezači na raznim visinama goleme dizalice postavljene uz binu.

Slapovi varnica bili su uzbudljiviji od bilo kojeg vatrometa, a zvukovi industrije koje su stvarali brusilice, bušilice, varilice i ini bučni alati, izmiješani sa zvukom puhača i gudača, bili su zvučna kulisa jednoj uzbuđujućoj slici, upotpunjenoj zvonjavom tri tisuće zvonaca koje su podijeljene publici.

A onda je ta kakofonija, u finalu zaključena najglasnijim zvonima koje ovaj kraj poznaje – povorkom  pet stotina zvončara, koji odvajkada protjeruju zle duhove, ali i zimu, a zazivaju proljeće!

Ova šarena povorka koja uzbuđuje svojim pomalo lascivnim ponašanjem ali i dobrim raspoloženjem, stopila se s publikom.  Ne sjećam se kada je grad bio u toj mjeri nabijen dobrim vibracijama i nabrijan emocijama.

U poslijepodnevnim satima, u riječkom kazalištu, održano je protokolarno otvaranje Rijeka EPK 2020, na kojem je bilo zamijećeno odsustvo predsjednice i premijera.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Rijeka ne prepoznaje svoje potencijale
    •  Zaborav je oružje diktature, a neznanje opasno po narod
    •  Zabranite Jugoslaviju
    •  Otvorenje Olimpijade – između ushita i uvrede
    •  Zlostavljanje kao kazališna tema i naša zbilja
    •  Ujedinilo nas je sjećanje na Valtera Dešpalja i Cellomaniju
    •  Ne ljutite se na kazalište
    •  Dubravka Vrgoč: Želim teatar u gradu i grad u teatru
    •  Rockeri i filharmoničari na dočeku Nove. U čemu je problem?
    •  Propuštena šansa da se Rijeka i Trst ujednačeno razvijaju

> Svi tekstovi ovog autora