Roll Up jezika

Na ovim našim brdima i dolinama od Vardara do Buja, od Prevlake do Štrigove stoljećima smo se službeno petljali ne samo s neimaštinama, bolestima, tlakama, okupacijama, ratovima, seksualnim i ostalim revolucijama – nego i s jezičnim nevoljama. Iako je u tome narod bio najmanje kriv, jer je živio kako je mogao, a govorio kako je znao.

Govor je ljudima služio da se što lakše sporazumijevaju sa svojom porodicom, susjedima, sugrađanima i ostalima iza brda i dolina. A onda su se učenjaci, književnici i jezikoslovci dali na posao da srede međusobne odnose između sličnih narječja, odrede najrašireniji govor, sada u granicama recentne pokrajine ili države, koji će jezično povezivati čitavu zajednicu te dati ime jeziku po toj zajednici.

Tako su nastali njemački, engleski, francuski, španjolski, ruski i ostali jezici na ovom globusu. Pa tako i jezici u ovoj našoj regiji (regionu).

Govor je ljudima služio da se što lakše sporazumijevaju sa svojom porodicom, susjedima, sugrađanima i ostalima iza brda i dolina. A onda su se učenjaci, književnici i jezikoslovci dali na posao da srede međusobne odnose između sličnih narječja, odrede najrašireniji govor, sada u granicama recentne pokrajine ili države, koji će jezično povezivati čitavu zajednicu te dati ime jeziku po toj zajednici

Tu sad dolazi do onog  p e t l j a n j a  koje spomenuh na početku ove pisanije. Ako iz ove južnoslavenske grupe izostavimo slovenski i makedonski, ostala područja govorila su do 18. vijeka raznim varijantama hrvatskog i srpskog jezika. U ujedinjenoj zajednici nakon Prvog svjetskog rata smatrao se velikim povijesnim uspjehom  d o g o v o r  o zajedničkom hrvatsko-srpskom jeziku, koji je nesumnjivo omogućio društveno-ekonomski-kulturni razvoj nove države (u kojoj su Slovenci i Makedonci zadržali svoje posebne jezike), da ne govorimo o saveznim republikama u SFRJ nakon Drugog svjetskog rata.

Poslije raspada Jugoslavije 1991. ustanovljeno je šest novih nezavisnih država, sa sedmom – Kosovom, – u perspektivi.

I sad sve države imaju svoje  z a s e b n e  jezike, a južnoslavenski se po svaku cijenu nastoje odvojiti jedni od drugih – bez obzira na svrhu jezika da govorno povezuje ne samo svoje građane, već i što veći broj bližih i daljnjih susjeda.

Naglašavam  g o v o r n o , što neminovno donosi ekonomske i kulturne koristi. To se u prvom redu odnosi na međusobno širenje štampe i knjiga na teritorije gdje se govori varijantama južnoslavenskog jezika, čija upotreba  n e   z a h t i j e v a  međusobno  p r e v o đ e n j e !

Poslije 1991. godine bio sam sa suprugom rođenom Zagrepčankom nekoliko puta u Srbiji, od Beograda do Vranja, i nikada nigdje nismo imali jezičnih problema. Iako Vesna kod kuće uglavnom govori kajkavski zagrebački, pa se u tom pogledu znala zaboraviti u nekim čačanskim buticima, nijednom nije naišla na bilo kakve negativne reakcije kod domaćina.

Jednostavno, po jeziku, a i ostalom, nismo se osjećali kao u inozemstvu, a nedajbože da smo trebali prevodioca. Ne treba me nitko ubjeđivati da su srpski i hrvatski (i crnogorski i bošnjački) zasebni jezici! Kako reče Krleža, jedan je to jezik koji Hrvati zovu hrvatskim, Srbi srpskim, a danas Crnogorci crnogorskim te Bošnjaci bošnjačkim. Važno je da se razumijemo –  u Krapini, u Poreču, u Šibeniku, u Jajcu, u Sarajevu, u Subotici, u Čačku, u Nikšiću – pa iskoristimo prednost srodnih jezika na čitavom teritoriju za međusobno razumijevanje.

A kroz vjekove naši ljudi živjeli su, kako gdje, pod raznim stranim gazdama i, hoćeš-nećeš, začinjavali svoje jezike tuđim utjecajima:  turskim, austrijskim, njemačkim, mađarskim, talijanskim, francuskim… Danas često i ne znaju da su im se u rođenom jeziku mnogi strani pojmovi udomaćili. I čak se ponose tim izrazima kao svojima.

Kod nas, u istočnoj Slavoniji, posebno u selima mnogo je govornih riječi iz turskih, njemačkih i mađarskih vremena. Još do Drugog svjetskog rata moji djed i baka govorili su tim jezikom, pa ja kad danas govorim o našoj zavičajnoj kući, koristim također njihove riječi turskog porijekla: avlija (dvorište), pendžeri (prozori), sokak (ulica), njemačkog: firanga (zavjesa), špajza (ostava), fruštuk (doručak),  mađarskog: atar (općinsko područje), astal (stol), komande za konjsku zapregu: ar (lijevo) te ot (desno)…

Naglašavam  g o v o r n o , što neminovno donosi ekonomske i kulturne koristi. To se u prvom redu odnosi na međusobno širenje štampe i knjiga na teritorije gdje se govori varijantama južnoslavenskog jezika, čija upotreba  n e   z a h t i j e v a  međusobno  p r e v o đ e n j e !

Pričati o nekadašnjem (mom zavičajnom) Čepinu bez tih riječi nije autentično. Ali već u obližnjem gradu, Osijeku govori se standardnim hrvatskim izrazima (dvorište, prozor, ulica…).

Međutim, i ovdje su ostali u upotrebi -izmi, uglavnom njemačkog porijekla (haustor, šrafciger, špajza, vaserlajtung, itd., itd.).

Još je uzbudljivije s dalmatinskim narječjem. Kod njih je i danas njihova varijanta gotovo standardni jezik, ne samo hrvatski način govora, već i upotreba talijanskih izraza.

Mislim da bi oni trebali, kao i ostali govornici lokalnih varijanti, biti dužni bar u službenim istupima govoriti hrvatskim standardnim jezikom, a ne u Saboru reći: “Srića je da san izija pjat fažola”. U njihovom primjeru osjećam da je za njih upotreba hrvatskog standardnog jezika u najmanju ruku nepotrebna.

Nije red da ne spomenemo  t u r c i z m e  koji su nakon mnogostoljetnog prisustva Osmanlija u regiji uhvatili čvrstog korijena u našim jezicima.

Nekad često i ne znamo da su mnogi naši izrazi turskog porijekla! Prolistajte rječnik turcizama, pa ćete se uvjeriti u to.

Nedavno sam u nekom restoranu u Istanbulu pogledao njihov bogati jelovnik i osjetio se kao kod kuće (sarma, burek, đuveč, džigerica, pita, ćevap, sogan dolma, rakija…). A da ne spominjem naše svakodnevne pojmove u životu: kičma, bunar, čizme, alka, ajde!, barjak, kapija, nišan, pamuk…

NOVI JEZIČNI IMPORT

No, prijatelji moji, ovaj napis namijenjen je zapravo problemu nepotrebnog i primitivnog suvremenog prljanja našeg svakodnevnog jezika novim  s t r a n i m   i z r a z i m a  – s prevelikom željom da se što prije uključimo u zapadni (angloamerički) svijet.

Poslije 1991. godine bio sam sa suprugom rođenom Zagrepčankom nekoliko puta u Srbiji, od Beograda do Vranja, i nikada nigdje nismo imali jezičnih problema. Iako Vesna kod kuće uglavnom govori kajkavski zagrebački, pa se u tom pogledu znala zaboraviti u nekim čačanskim buticima, nijednom nije naišla na bilo kakve negativne reakcije kod domaćina

Ne treba se lišavati starih, utvrđenih pojmova grčko-latinskih korijena, jer su oni sadržani u svim jezicima zapadne civilizacije i efikasno služe boljem međusobnom razumijevanju.

Ja, međutim, govorim o stranim riječima te o novotvorinama koje političari, novinari i ekonomisti vrlo često nekritički i nepotrebno počinju upotrebljavati u medijima – što zatim prijeđe, kako se kaže, u “široke narodne mase” i postaje značajka kulturnog nivoa govornika na tržnici i kod frizera.

Kod nas je to uglavnom počelo nakon devedesetih, nastojanjem da se što prije vratimo na  Z a p a d , a jezik je najpristupnije područje (i ne košta ništa). Kako je postao međunarodno dominantan poslije Drugog svjetskog rata, engleski se jezik počeo pojedinim izrazima širiti ne samo u medijima, već i na uličnim natpisima te u svakodnevnom govoru.

Počet ću s najmlađom generacijom, našom budućnošću. Najčešća je uopće među djecom riječ SUPER! Pogledajte bilo koju reportažu iz naših škola i vrtića – na sva pitanja o njihovom životu, igri, učenju,unisono ili pojedinačno djeca bez iznimke odgovaraju: “Supeeeeer!” Budimo pošteni i priznajmo da taj izraz mahom koriste danas i odrasli, naravno ona generacija koja ga je prihvatila u svome djetinjstvu.

Sjećam se tih početaka ranih devedesetih. Jednog dana se poznata voditeljica na zagrebačkom radiju udarila u stol i bolno uzviknula u mikrofon:”AUČ!” (OUCH!) Htjela je vjerojatno reći: “JOJ!” (ili “JAO!”), ali joj se kao kulturnoj osobi omaknuo anglizam.

Nismo dugo čekali na drugi, još poznatiji engleski uzvik “VAU!” (WOW), koji je ubrzo munjevito preplavio hrvatski jezik mladih. Uskoro će i u starih zamijeniti naše prastare izraze ushićenja, divljenja.

Već je sasvim normalno da čujemo na radiju ili televiziji o događanjima na STEJDŽU (STAGEU) nekog kazališta ili priredbe. To je u prvom redu bezobzirno korištenje jednog uskostručnog engleskog pojma kojim mogu komunicirati kazališni ljudi međusobno, ali ne i prema širokoj javnosti. Ali spominjući engleski STEJDŽ, intelektualac dobiva na važnosti.

Ne mogu a da ne spomenem “modnu” seriju na TV koja nosi veličanstven engleski naslov SHOPPING KRALJICA.

Poslušajte naše javne diskusije o društveno-privrednim problemima, prolistajte naše novine, pa ćete se pitati kome su namijenjeni ovi pojmovi: Roll Up, Deflacija, Outsourting, Implementacija, Inpute, Suportiranje, Benefit, Destinacija, itd, itd.

Kako reče Krleža, jedan je to jezik koji Hrvati zovu hrvatskim, Srbi srpskim, a danas Crnogorci crnogorskim te Bošnjaci bošnjačkim. Važno je da se razumijemo –  u Krapini, u Poreču, u Šibeniku, u Jajcu, u Sarajevu, u Subotici, u Čačku, u Nikšiću – pa iskoristimo prednost srodnih jezika na čitavom teritoriju za međusobno razumijevanje

A kad prošećete poslovnim dijelom grada i osmotrite natpise na lokalima i zgradama, veliki postotak imat će, naravno, engleske tekstove, kao da niste u Hrvatskoj; pri tome, naravno, ne mislim na poznata imena stranih firmi (Kodak, Adidas, Mercedes, Armani…), nego na dodatne tekstove:

Second Hand Shop, Tobacco, Nails, Daily Fresh, Cash and Carry…

A da ne kažemo da nitko tko drži do sebe ne nosi odijelo, nego dizajnerski outfit s odgovarajućim asesorijem!

Neki kažu da to doprinosi uvođenju naših ljudi u poznavanje stranih jezika i time ih približava Europi. Ja bih rekao da poduzetnici gledaju isključivo na svoje poslovne interese, a građani ih zanimaju jedino kao potrošači.

Najmanje ih je briga za nacionalni jezik i kulturu!

    •  Petero žena na drvećima
    •  Milane, bravo majstore!
    •  Časni sude, kriv sam!
    •  Pod (po)razno: ma, nije ljudi Pelješki, već Pelješački most!
    •  Situacija
    •  Visoki turizam
    •  Treba nam Palača kulture, daleko prije ''Plavog vulkana''
    •  Khrzhanovski na Luzhnikiju
    •  Štima(c)?
    •  Čemu nervoza

> Svi tekstovi ovog autora