novinarstvo s potpisom
Saborski Big Brother. Eto tako bi se najjednostavnije moglo okarakterizirati jutro u sabornici otpočeto zahtjevom HDZ zastupnika da se raspravi “slučaj Linić” i moguća zloupotreba tajnih službi od strane vladajuće koalicije. Nagrada u ovom eliminacijskom realityju istina nije stotinu tisuća eura kao što je to slučaj na komercijalnim televizijama koje možemo pratiti, već izborni poeni.
Kako bilo da bilo, ovaj saborski reality show, baš kao i oni inscenirani u studijima, računaju s priglupošću i zaboravljivošću nas gledatelja (ne smijem reći i aktera da još ne zaradim kakvu prijavu). No već prve reakcije na saborska zbivanja, što su više nalikovala na swingerske aktivnosti s kruzera iz dubrovačke, gruške luke jer se nije znalo tko s kim i tko protiv koga, tjeraju sve nas na razmicanje tog vela politikantstva i evidentno lažne brige za kolegu neistomišljenika i zapitamo se jesmo li dobili odgovor na pitanje svih pitanja: Zloupotrebljavaju li moćnici tajne službe za eliminaciju protivnika ili ne?
Po meni nismo!
Opet nas se stavlja u poziciju da moramo vjerovati ministru Ranku Ostojiću na “majke mi”. Linić laže, veli nam on, i smatra da bi trebao biti zahvalan policiji što je s njegovih leđa skinula lažnu tvrdnju! Nije istraga, već izvid i provjera. Nije šija, nego vrat! Zašto bismo vjerovali kad je nas građane već jednom obmanuo ili, Ostojićevim rječnikom rečeno, slagao saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i to na osnovu navodnih policijskih podataka. Sjetite se kako su lani tvrdili da nije bilo “naloga za Linićevo praćenje”.
Emotivnu reakciju Slavka Linića, tako tipičnu za njegov temperament i karakter, na Dragovanov istup u Saboru mnogi će zamjeriti. No ljudski se razočarati u kolege s kojima si četvrt stoljeća gradio stranku, razumljivo je stidjeti se onih u koje si do jučer imao bezgranično povjerenje kad shvatiš koliko im malo treba da ti okrenu leđa. “Brane me oni koji su mi podmetali da novac držim u frižideru, a vi zloupotrebljavate djecu moje supruge i to još branite”, poručio je prije izlaska iz sabornice vidno razočaran bivši ministar financija.
Mene je ovaj eksces u Saboru natjerao da se zapitam nije li došlo vrijeme da svi skupa pitamo jesmo li se to ponovo našli u situaciji da procjenjujemo, propitujemo i vrednujemo ono što se u demokraciji podrazumijeva – ne smije biti zloupotrebe tajnih službi za osobne i političke obračune s neistomišljenicima. Nema političkog Big Brothera koji smiju krojiti sudbine onih koji im se suprotstavljaju.
Naivna kakva jesam vjerovala sam da je ta mučna epizoda prisluškivanja i praćenja građana okončana krajem devedesetih i da više nikad bez pravih i argumentiranih razloga taj atavizam totalitarnih sustava neće biti repriziran na hrvatskoj političkoj sceni.
I sama sam, vele neki internetski izvori, bila prisluškivana za Tuđmanove vladavine. Nikada me nije zanimalo da to ozbiljno provjerim. Sve što sam mislila, a kosilo se s vladajućim političkim stavom, imala sam sreću i objaviti u novinama za koje sam tada radila ili pak javno iznijela na tribinama i okruglim stolovima na koje su me pozivali. Sredstva poreskih obveznika utrošena na eventualno slušanje mene zaista su bila bačen novac. Ako je to istina, ti jadni ljudi mora da su se na smrt dosađivali slušajući moje razgovore s prijateljima i familijom o kreditima, knjigama, djeci ili cipelama…
Elem, ja žalim te jadničke koji postavljaju bubice, kamere ili prisluškuju tuđe razgovore po kafićima i restoranima ne bi li žrtvu ulovili u neprimjerenom društvu ili stavu , pa političkom Big Brotheru, koji nema argumenata i snage za obračun u političkoj areni, dali materijala za eliminaciju protivnika.
Naravno da nitko ne smije biti izuzet od provjera, izvida, istraga, kako god se to nazivalo birokratiziranim policijskim rječnikom, pa ni ministri i zastupnici. Zato i ostaje enigma i nakon Ostojićeve pressice zbog čega nije još lani građanima rečeno da se rade određene provjere bivšeg ministra financija i da će javnost biti na vrijeme informirana o rezultatu. Nije se moralo ići u detalje, ali svakako nije fer ni prema onima koji su “provjeravani” ni prema javnosti prešućivati ishod do trenutka “curenja” dokumenata u medije.
U ovom reality nadmetanju gotovo da nema nevinih, jer svima je u proteklih dvadeset i pet godina u nekom razdoblju odgovaralo aktualnom Big Brotheru prikazivati Slavka Linića kao nepoštena političara, što je sudbina mnogih koji su u svim vremenima svoji. Nagradu zaslužuju isključivo hrvatski građani i to u vidu isprike sadašnje i opozicije i pozicije za sve dosadašnje obmane javnosti – i to nakon argumentiranog, dokumentima potkrijepljenog odgovora jesu li ili nisu zloupotrebljavane tajne službe za političke obračune.
Ukoliko to ne bude učinjeno, ovaj swingerski saborski saziv u kojemu su, ovisno o potrebi, moguće sve varijante međusobnih odnosa mogao bi otploviti u povijest već na skorim parlamentarnim izborima.