novinarstvo s potpisom
Ne mogu ništa usporediti s načinom na koji Vukovarka Ana Kvesić daje podršku obiteljima stradalih civila i istovremeno neumorno Facebookom širi virus mira porukama poput ove: ”Meni ne trebaju toliki spomenici i obljetnice. Meni je dovoljno da sada imam priliku uživati bezgranično na suncu i imati vode u bezgraničnim količinama. U vrijeme rata itekako nam je svima to nedostajalo da konzumiramo u slobodi. Do kad će mitovima manipulirati s nama?”
Odgovara joj prijatelj Zdravko Marjanović iz Čelareva, s druge strane Dunava: ”Vekovima su nas zaglupljivali i trovali pa oporavak mora biti dugotrajan. Mislim da je prvi korak povratak samopoštovanja i poverenja u sebe i ljude. Potrebno je da se uspravimo!”
Zdravka sam srela prije Ane, u vrijeme rata kad su prekinute sve telefonske veze između Hrvatske i Srbije, a kasnije i Bosne i Hercegovine. Kao predsjednik društva radioamatera neumorno je povezivao razdvojene ljude u odsječenim mjestima. Tih dana dovijali smo se i faksovima koje bismo slali prijateljima u Austriji, Italiji i Njemačkoj kako bismo ih proslijedili ljudima s druge strane podjela.
U ratu, kad se nije moglo u Baranju, iza borbenih linija pod kontrolom JNA i srpskih jedinica, sretali smo se u Mohaču u Madžarskoj. Sjećam se i našeg susreta u Vukovaru 1996., u vrijeme kad su prognani krenuli u prve obilaske svojih kuća i njegove tuge među ruševinama. Mada više ne izdaje časopis Tolerancija, još uvijek organizira susrete mladih iz njegove Bačke Palanke i svih onih gradova u kojima su ratovali i vojnici iz Srbije.
Puno prije pandemije, jednom smo se prilikom susreli i s prijateljima iz Splita u organizaciji Vojka Ivice, sindikalista i mirovnjaka, koji je na jednom od puteva povezivanja razdvojenih obitelji i porodica u prometnoj nesreći izgubio nogu.
Vojko je iz onog Splita kojemu je prije neki dan aktivist Mirko Gaj ponovo osvjetlao obraz. S luminom i cvijećem je pred Banovinom podsjetio na žrtvu ročnika JNA Saška Gešovskog koji je stradao 6. svibnja 1991. tijekom prosvjeda pred zgradom bivše komande Vojno-pomorske oblasti.
Nosio je majicu s natpisom ”Hoće ikada završiti rat u Hrvatskoj?” i slikom golubice mira.
Prorada naslijeđa i izgradnja nedovršenog mira iziskuje male i velike korake, među kojima su puno brojniji iskoraci vezani uz manja mjesta, poput Varivoda, izbrisanih u akciji Hrvatske vojske, ili gradića na drugom kraju Europe, u kojem su obitelji što su se godinama borile za pravdu dočekale sudski pravorijek, samo nekoliko mjeseci prije 50. godišnjice stradanja.
U zakašnjeloj istrazi, 11. svibnja ove godine sudac Keegan objavio je pravosudne nalaze o masakru počinjenom u Ballymurphyju u Sjevernoj Irskoj u kolovozu 1971., kada su britanski vojnici ubili 10 nevinih civila.
Jedan od ubijenih bio je svećenik Hugh Mullan koji je upravo davao posljednju pomast Bobbyju Clarku. Mladić je preživio i u istrazi govorio o petnaestominutnoj agoniji kojoj je svjedočio. Jedinu ženu među ubijenima, Joan Connolly, majku osmero djece, meci su oborili dok je tražila svoju kćer.
Pripadnici jedinice nisu bili sankcionirani. Ista jedinica je pet mjeseci kasnije na ”Krvavu nedjelju” počinila zločin u Derryju/Londonderryju u kojem je stradalo 13 nenaoružanih civila.
Ovo mjesto je u svijetu kasnije postalo poznato zbog pjesme U2 ”Sunday Bloody Sunday” u kojoj Bono pita ”Koliko ćemo pjevati ovu pjesmu?”.
Obitelji žrtava očekuju ispriku premijera Johnsona i sudsko procesuiranje. Ishod je neizvjestan u kontekstu dugogodišnje rasprave o mogućim zakonskim izmjenama koje bi onemogućile kazneni progon vojnika.
Prijašnja premijerka Theresa May tome se oduprla rekavši: ”Ne možemo jednostavno zaštititi britanske vojnike od progona. Svaka izmjena zakona koja bi štitila britanske vojnike bi pokrila i teroriste”. Ishod će ovisiti o političkim okolnostima.
S teškim naslijeđem nasilja ne nosimo se samo mi.
U mjesecima pred nama, povodom brojnih 30-ih i 80-ih godišnjica bitaka i stradanja, u simbolički nedovršenim ratovima čije teško naslijeđe priječi naš razvoj, svatko može dati svoj doprinos miru ili produbljivanju podjela.
Neki će čekati na poteze predstavnika vladinih institucija, a drugi će svojim riječima i djelima sami postati graditelji mira.
UKOLIKO VAM SE tekst DOPADA sam Volite NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA sam NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ Račun, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILČU NA Naj BROJU 060 800 333 HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE .