autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Sijelo zagrebačko

AUTOR: Andrej Šimić / 17.01.2025.

Andrej Šimić

Sijelo Tromeđe već je pedeset godina proslava života i opstanka pjesmom i plesom u kraju u kojem se nije lako održati i gdje je kroz vjekove upravo ta težina preživljavanja stvarala i oblikovala sve one koji su ustrajavali na zavičaju. Održava se i danas, na razmeđu svjetova i svemira, nadomak Knina, otprilike tamo negdje u sjevernom podnožju planinskih prijevoja Dinare, između s jedne strane visina Surdupa, Tiškovca i Derala, a s druge sela Golubića, Plavna i Drenovca. Tamo, od obala rijeke Butižnice prema vrhovima prostrla se Strmica, u kolu Dalmacije, Bosne i Like. Negdje kroz tu tromeđu, nekada su se nadmetale republike i imperije Venecije, Carigrada, Pariza i Beča. Sve ih je Strmica ispratila.

Iako je bilo zabranjeno, ipak smo se nekako uspjeli okupiti. Ne u Sinju – starješina i domaćin Miro Bulj zabranio.

Nije domaćinski, brate!

Sijelo pošlo u svijet pa htijelo posjetiti Sinj, doći u komšiluk, u galeriju Sikirica, predstaviti se. Poslalo svoj lični opis, lijepe fotografije, sebe, svojih narodnih nošnji, svojih običaja, svoga kraja… rumenih obraza, lica ukrašena, kosa dotjeranih, uvijenih i ispletenih poput onih mladih grana vrbe od kojih se pletu košare i metle i oblažu dumižane. Došlo se pokazati, upoznati, udvarati, došlo se na gledačinu. Ruka se htijela pružiti, kolo zaigrati, malo pamet razigrati, zaojkati, guslati i dipliti, balotati, zaljubiti – kad – domaćin zaboravio običaje! A običaji skoro pa u dlaku isti! Odbio ruku pružiti!

Ljut! Bijesan! Ne može! – viče. To su Srbi! Veli da se brani od srpskoga sveta i od Srba. Kaže, ne od svih Srba, samo od onih koji mu se ne sviđaju. Ti koji mu se ne sviđaju ne valjaju. Umislio da ima pravo određivati koji valjaju, samo njih nije imenova’, a koji su rđavi, e o njima je poimen’ce. Pa kren’o nabrajati… Brzo se zaustavio. Valjda je po našem domaćinu više Srba koji valjaju, toliko puno da ih nije ni počeo brojati za razliku od nevaljalih, da ne bi nekoga izostavio, uvrijedio. A ovi šta mu na oči ne smiju previše smetaju, i da sve to njihova je podmukla igra. Ti’ šta ne valjaju niti nema na fotografijama.

Jaooo sramote! Zemljo otvori se! Bruka neviđena! Eno preci ‘oće iz groba ustati! Ništa ovaj pomladak nije naučio!

E onda je selo počelo pričati. Da domaćin, prije nego je postao starješina i domaćin, nije ni obraćao pažnju ‘ko je ‘ko, da se na spomen srpstva nije obazirao, i kako se u zeman nije moglo kazati jesu li mu Srbi dragi ili nedragi – sve dok politiku nije zajašio! Đava’ mu o’tad neda mira! Od tada, po Srbima jezičinom ne prestaje mlatiti, iz usta ih ne vadi! Drugi šta misle k’o i on kažu da nije đava’ nego Srbin u njega uša’!

Znate kako neki ljudi vide ono čega nema i šta se pred zdravim očima ne ukazuje. A njemu se svuda počeli priviđati Srbi. Obolio kukavac. Ili ga je magija Tromeđe obuzela i čarke neke pogane… Opsjednut, vele. Kažu još i da bi možda popa trebalo zvati da ga oslobodi, da istjera Srbina iz njega. Ali naš domaćin nije siguran koga prije da zove – popa ili fratra? Boji se da bi ga pop još više omađija srpstvom; a ako zovne fratra a fratar mu ne pomogne – čiji je onda?

Ovakav kakav je, narodne običaje ne prepoznaje. Nesreća je velika, jer kažu da su mu narodni običaji nekad pri srcu bili, a sada u njima samo Srbe i srpski svet traži. Prvo to vidi. Ako ikakve veze sa Srbima ima, onda za našeg domaćina i ti običaji i ta starina prestanu valjati. Danas, politika mu i pamet i običaje kroji. U narodnoj predaji i običajima Srba vidi samo uvredu.

Kolikom je žestinom i silinom branio čast branitelja Cetinske krajine očekivalo ga se na Sijelu u Zagrebu. Niti se pojavio niti se oglasio. Muk. Zato narod i priča da mu je politika draža od običaja. Da, dobro ste pročitali, u Zagrebu. Protjerani, neželjeni, zabranjeni prije neki dan susreli smo se na tromeđi Tesline, Cvjetnog trga i Preradovićeve u srcu glavnoga grada. Sila, loš domaćin i neprilika natjerali nas da se okupljamo i po Zagrebu. Bome, i tamo nam bilo lijepo. Jedino što ne miriše k’o u Strmici.

Šta mu možeš! Domaćin ispao loš domaćin. Njemu na čast! Ne zna se je li na kraju zvao popa ili fratra, samo, koga zvati da rđavu politiku iz našeg domaćina istjera?

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: