novinarstvo s potpisom
Jedna za Hrvatsku važna presuda prošla je ovih dana bez puno medijske pompe. Bivši ministar obrazovanja, danas saborski zastupnik, liječnik i socijaldemokrat, Riječanin Željko Jovanović dočekao je pravomoćnu presudu protiv Zdravka Mamića.
Uz pomoć odvjetnice Vesne Alaburić uspio je načiniti presedan u hrvatskoj sudskoj praksi. Kažnjen je kontraverzni Maminjo koji je svojevremeno bahato, gostujući na radiju, implicirao da Srbin u Hrvatskoj ne bi trebao biti ministar, tvrdeći kako Jovanović “mrzi sve što počinje s hrvatski” i da je “on uvreda za hrvatski mozak”.
Županijski sud u Varaždinu nije se dao impresionirati Mamićevim “hrvatskim mozgom” i odbio je njegovu žalbu. Potvrdio je prethodno mišljenje o Mamićevim izjavama danim na radiju Soundset. Ocijenio ih je, naime, kao diskriminatorske – što i jesu.
Nemam iluzija. Jedna presuda ne čini proljeća. Četvrt stoljeća sustavne propagande kojom je sugerirano i poticano razmišljanje kako u Hrvatskoj postoje građani prvog i drugog reda urodilo je plodom. Urodilo uvriježenim mišljenjem da građani srpske nacionalnosti ne zaslužuju čelne pozicije u politici, javnim poduzećima. Kao da je potpuno prirodno da ti ljudi rođeni, odrasli, školovani i kao osobe formirani u Hrvatskoj imaju manja prava u svojoj domovini od onih iz redova većinskoga naroda.
Ne jednom sam se našla u poziciji da mi zagovornici takvog rigidnog, 21. stoljeću potpuno neprimjerenog stava, potpuno otvoreno, bez imalo srama na neki od mojih prijedloga odgovaraju: ”Ali, ona je Srpkinja” ili “On ti je trofazni” – kao da bi ih ta činjenica trebala automatski diskvalificirati za određeni zadatak, funkciju, radno mjesto…
Ovaj presedan, ova varaždinska presuda daje mogućnost svima koji su se susretali s tim tipom isključivanja iz društva, iz zajednice, da ubuduće satisfakciju potraže na sudu.
Pravomoćna presuda u korist Željka Jovanovića mogla bi možda inspirirati i komentatora HRT-a Milorada Šikanjića, kojemu je navodno Uprava protekloga tjedna najavila izvanredni otkaz zbog bavljenja poslom za koji je angažiran. Komentirao je povratak politički krajnje nedosljednog Ivana Vrdoljaka na čelo Hrvatske narodne stranke.
Riječ je, kao što znamo, o čovjeku koji je svojevremeno Vladu Andreja Plenkovića nazivao “Titanic vladom”, da bi se danas na taj isti Titanic beskrupulozno ukrcao.
Male su šanse da prevrtljivci tipa Vrdoljaka politički prežive Titanic i uspješno požive u novome okruženju, pa stoga ne čudi da ga je spomenuti komentator okarakterizirao kao “političkoga mrtvaca”. Utapljanje mu, rekli bismo, pouzdano ne gine.
No, tako ne misli i vječno pravovjerno vodstvo dalekovidnice, pa su odmah krenuli sa šikaniranjem komentatora Šikanjića. Nema tu opomene ili odbijanja od plaće kao u nekim drugim slučajevima. Tu se odmah posegnulo za drakonskom mjerom.
Vodstvo HRT-a, očito u strahu od velikog brata HNS-a, požurilo je na oštar dopis HNS-a, koji ne razumije ili neće razumjeti preneseno značenje i metaforički govor novinara, odgovoriti izvanrednim otkazom Miloradu Šikanjiću. Vele kako njegovo komentiranje narušava čast i ugled Vrdoljaka.
Dakle čast i ugled Ivanu Vrdoljaku ne narušava činjenica da je izabran na listi SDP-a kojemu je kasnije okrenuo leđa. Ni to što je lagao da HNS neće koalirati s HDZ-om, a onda je koaliciju amenovao i taktički se nakratko povukao. Ne narušava čast i ugled ni to što se beskrupulozno ukrcava u Vladu koju je metaforički nazvao Titanikom (narušio joj čast i ugled), već to što mu je mane pobrojao i budućnost predvidio komentator.
I takvi nam, eto, državu vode. Pa zar to nije podcjenjivanje zdravog razuma birača. Podcjenjivanje mozgova onih koji zaokružuju, ma kakav nacionalni predznak nosili.
Upućeni u slučaj vele kako se iza najavljenog izvanrednog otkaza ne krije samo narušavanje ugleda i časti čelnika HNS-a već i primjedbe gledatelja na emisiju Hrvatskoga radija “U mreži prvog” koju je do jeseni uređivao upravo Šikanjić, a onda je sam zatražio razrješenje jer su gledatelji (emitira se i na TV-u) prečesto aludirali na njegovu nacionalnu pripadnost, ponekad i krajnje grubo nazivajući u eteru emisiju “četničkim programom”.
Zanimljivo kako vodstvo HRT-a nikad nije našlo za shodno javno od uvreda zaštititi svog komentatora, ali je zato promptno požurilo štititi Vrdoljaka i ekipu na vlasti.
Svi oni na HRT-u financiranom našim novcem, novcem poreznih obveznika svih političkih uvjerenja i nacionalnosti, dok danas diskriminiraju jednog svog djelatnika ili u strahu šute o diskriminaciji trebali bi se prisjetiti da će valjda doći dan kad presude poput varaždinske u slučaju Jovanović-Mamić neće biti iznimka, presedan, već pravilo.
Možda šikanirani komentator Šikanjić jednoga dana dočeka pravomoćnu presudu protiv mamićevski bahate uprave HRT-a.