novinarstvo s potpisom
Na osnovi usporedne analize pravnog položaja kmeta u feudalnoj državi i položaja suvremenog dužnika kojega se prisilno iseljava (deložira) zaključiti se može da je kmetstvo (formalno ukinuto 1848. godine) u Hrvatskoj Ovršnim zakonom obnovljeno.
U feudalizmu su se vlasnička ovlaštenja dijelila na tri subjekta: na vladara, vlasteline i kmetove. Nasuprot današnjem ”modelu” sa jasno određenim vlasničkim pravima isključivo u jednoj osobi.
U feudalizmu formalno je sva zemlja u državi bila vladareva, a vladar bi zemlju dijelio svojim vazalima, odnosno vlastelinima. A vlastelini bi kmetovima davali da zemlju obrađuju.
Kmetovi su, međutim, imali i određena prava. Vlastelini kmetove formalno nisu mogli samo tako otjerati sa zemlje. Čak i u Turskom Carstvu se (formalno) to nije moglo samo tako. Vlastelini su morali ishoditi odluke (vlastelinskog) suda da bi mogli kmeta (prisilno) iseliti sa zemlje.
Slično kao što danas vjerovnici moraju pribaviti ovršne isprave da bi sudski ovršitelji i specijalna policija prisilno iselili dužnika i dužnikovu obitelj iz njihova doma.
Realna i institucionalna stvarnost, međutim, bitno se razlikovala u feudalizmu, slično kao i danas u suvremenoj Hrvatskoj.
Ako kmet nije mogao platiti davanja, vlastelin bi poslao svoje sluge (tadašnje izvršitelje) koji bi zaplijenili sve što bi našli i nerijetko ostavili i kmeta i njegovu obitelj da pomru od gladi.
I danas pošalju ovršne izvršitelje i specijalnu policiju da dužnika i njegovu obitelj silom isele iz njihova doma i jednostavno ih prepuste skitnji i beskućništvu.
Velika je sličnost pravnog položaja kmeta nekada na vlastelinskom sudu i suvremenog hipotekarnog dužnika u kompromitiranom sudstvu. Velika je i podudarnost u položaju kmeta i suvremenog dužnika u vaninstitucionalnom okruženju.
Svojedobno kad je bila napisana prva verzija Ovršnog zakona, polemizirao sam s prof. Mihajlom Dikom, autorom tog zakonskog teksta, o pravima dužnika na zaštitu od vjerovnika. Tada je prof. Dika ustvrdio da dužnik realno zapravo nema nikakvu imovinu, jer sva dužnikova imovina pripada njegovim vjerovnicima. Ništa u životu nije isključivo crno-bijelo, a osobito ne u pravnoj struci.
Kad se analizira nepovjerenje građana u hrvatsko pravosuđe, u pravilu se izbjegava analizirati i kritički propitivati hrvatsko zakonodavstvo i osobito djelovanja odvjetnika kao dijela pravosudnog sustava.
Vladimir Gredelj kao odvjetnik neuspješno zastupa nedavno deložiranu obitelj Cvjetković. Vladimir Gredelj je, međutim, svojedobno bio predsjednik Hrvatske udruge sudaca.
Kao predsjednik Hrvatske udruge sudaca Vladimir Gredelj je u slučaju PPK Valpovo kritizirao ”zakon rulje” i zahtijevao da se silom (intervencijom specijalne policije) provede presuda Visokog trgovačkog suda i istjeraju radnici koji su izvukli mehanizaciju i blokirali ulaz ne dopuštajući sudski nametnutom poslovodstvu ulaz u PPK Valpovo.
Vladimir Gredelj je danas na suprotnoj strani, zastupa kao odvjetnik deložiranu obitelj Cvjetković i ”žmiri” i blagonaklono gleda na ”rulju” iz Živog zida koja također bezuspješno pokušava zaustaviti specijalnu policiju da silom izbaci (deložira) nenaoružanu obitelj Cvjetković iz njihova doma.
Ne vjerujem Vladimiru Gredelju, mislim da mu ne treba vjerovati i da to treba objaviti. Ne mogu nemati povjerenja samo u sutkinju Mariju Karađole koja je dosudila deložaciju obitelji Cvjetković, nego nemam povjerenja ni u ostale sudionike te bezobzirne primjene pravnog i oružanog nasilja (sudstva i policije) u kršenju ljudskih prava zagarantiranih tom famoznom Konvencijom o ljudskim pravima.
Gotovo istodobno s energičnom intervencijom specijalne policije u izbacivanju obitelji Cvjetković iz njihova doma u Zagreb su došli prosvjedovati aktivisti iz Pokreta otpora (tako su građani Rijeke nazvali svoju udrugu protiv korupcije).
Riječani su zakazali u Domu novinara press konferenciju. Odazvalo se nas troje novinara, kolegica R. I. iz Indexa, kolega Zdenko Duka i ja. Konstatirali su Riječani da se radi o medijskoj blokadi.
Raspitao sam se za vrijeme press konferencije zašto nema novinara Hine. I SMS-om mi je stigao odgovor ”da, nažalost, nemaju koga poslati”.
Po završetku press konferencije Riječani su se počeli dogovarati hoće li ići na Markov trg ili pred Ministarstvo unutarnjih poslova.
Odstupio sam od profesionalnog načela neuplitanja nepristranog novinarskog izvjestitelja i predložio da odu u obližnju Hinu, zahtijevaju da im daju novinara koji će napisati vijest o njihovu dolasku u Zagreb.
Nakon što državna novinska agencija Hina emitira tu vijest, i tu vijest ne preuzme ni jedan medij, Riječani će imati dokaz o medijskoj blokadi.
A aktivisti Živog zida prisutni deložaciji obitelji Cvjetković poslali su poruku Kolindi Grabar Kitarović, predsjednici Republike Hrvatske, u kojoj su se ”zahvalili na neiskrenoj podršci”.
Obitelj Cvjetković nakon istjerivanja iz doma zatražila je da ih primi Josip Leko, predsjednik Sabora.
Svi ti dolasci na Markov trg, obraćanja Predsjednici Hrvatske, dužnosnicima Sabora i Vlade, pokazali su se uzaludnima.
Prije nago što nas sve silom isele trebali bismo se solidarno organizirati i za početak srušiti Ovršni zakon, ako ne u cijelosti, a onda barem u dijelu u kojemu se propisuju izbacivanja (deložacije) obitelji iz njihovih domova.
Nije veliki problem zakonski zabraniti zasnivanja založnih prava na domove obitelji. Propisati da će sud, ako netko i potpiše ispravu o hipoteci na svoj dom, taj dokument smatrati ništavim.
A kreditori i ostali razni vjerovnici, ako smatraju prerizičnim davati kredite klijentima koji nisu spremni zasnovati založna prava na svoje domove, neka prekinu kreditni kapital plasirati na taj način.
Ne zavaravajmo se, neće milom ni bez snažnog pritiska javnosti ni Vlada ni Sabor, pa ni Predsjednica Republike Hrvatske, izglasati ukidanje hipoteka na dom.
Prema podacima EU statistike građani Hrvatske imaju najviše nekretnina u svojem vlasništvu. Objavljivanje tog podatka svojevrsna je najava ekonomske redistribucije u Hrvatskoj, od postupnog uvođenja tzv. poreza na imovinu, pa sve do prisilnog iseljavanja (deložiranja) iz domova.
Ekonomske redistribucije vrlo su opasne; na kraju su u pravilu završavale ratovima. Čini se umjerenijim na vrijeme zaustaviti hipotekarna zalaganja ljudskih domova, pa makar to smanjilo ionako pretjerano kreditno trošenje novca koji još nije zarađen.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.