Sindikalni prosvjedi i rasjedi

Prva polovica veljače, osim tradicionalnih fašničkih događanja u Rijeci, Samoboru i gradovima s dugom fašničkom tradicijom, obilježena je i ozbiljnijim uličnim događanjima, onim prosvjednim.

Pritom prvenstveno mislim na nepolitički prosvjed, onaj sindikalni, u organizaciji Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i školskog sindikata Preporod za ujednačavanje koeficijenata (iako se i oni nastoje ispolitizirati ne bi li ih se predstavilo kao neutemeljenu kritiku vladajućih koju je organizirala oporba i time mu se ”otupila oštrica”).

Prosvjed je, očekivano, izazvao i produbljenje rasjeda između vodstava najvećih obrazovnih sindikata, tj. Sindikata hrvatskih učitelja i Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske (SHU i NSZSŠH) i čelnika Preporoda, već po ustaljenom obrascu, koji slijedi svaki put nakon pregovora s Vladom o povećanju osnovice temeljnim ili granskim kolektivnim ugovorima – Željka Stipića se optužuje za prljavu taktiku prividnog neslaganja s ispregovaranim, da bi poslije njegovi članovi baštinili dogovoreno, a u cilju ”razaranja većinske sindikalne scene i odvlačenja članstva”.

Jasno, to je kamen spoticanja već dulje od dvaju desetljeća, jer Preporod su osnovali upravo nezadovoljnici i prebjezi iz ovih dvaju sindikata, a obzirom na to da su na prosvjedu bili i neki njihovi članovi uz članove Nezavisnog sindikata Preporod razumljivo je da će se borba za članstvo nastaviti svim sredstvima, s obiju strana.

I to nas ne treba pretjerano zanimati, ne bismo trvenjima sindikalnih čelnika trebali razbijati glavu. Ono o čemu valja razmisliti jest koji su argumenti onih koji pregovaraju, a koji onih koji prosvjeduju i tko se na argumentiraniji način bori za prava zaposlenika u sektoru obrazovanja, odnosno u svim javnim i državnim službama.

Predstavnici SHU-a i NSZSŠH kažu da ne žele dovesti u pitanje dobru volju Vlade i Uredbu o koeficijentima, već nastoje za svoje članove taktikom pregovora i argumentiranog obrazlaganja, isposlovati što bolje koeficijente za učitelje, nastavnike i ostale djelatnike u obrazovanju, i da im to nalaže odgovornost prema članstvu. Pritom i prezentiraju koji bi otprilike koeficijent odgovarao složenosti poslova, stupnju obrazovanja i napredovanja učitelja i nastavnika.

Druga pak dva sindikata, organizatori prosvjeda, ne smatraju da se pregovorima može riješiti srž problema ove uredbe, a to je sasvim izvjesno zbog nepostojanja bilo kakve znanstvene metodologije u određivanju i usklađivanju koeficijenata složenosti poslova, a neslužbeno doznajemo da vodeći hrvatski stručnjaci za koeficijente nisu bili konzultirani, niti su sudjelovali u izradi Uredbe o koeficijentima već su ih radili nestručni i nekompetentni ljudi, pa je prijedlog uredbe poslana na očitovanje struci.

Na prosvjedu su se mogli čuti razni govornici, osim sindikalnih čelnika, djelatnici u obrazovnom sustavu, i nastavno i nenastavno osoblje. Ministra Radovana Fuchsa se prozivalo za pasivizam i nezainteresiranost za položaj obrazovnog sektora kojem je na čelu, a iz kojeg ljudi masovno odlaze, i sve je teže motivirati mlade za zapošljavanje bilo u sustavu osnovnog i srednjeg školstva bilo na fakultetima.

Nezavisni sindikat visoke znanosti i Preporod upozoravaju da je trenutak za stvarnu reformu povoljan, jer Hrvatska fiskalno dobro stoji, a još je uvijek u povlaštenom pristupu jeftinom EU novcu pa bi pretvaranje ovakvog trenutka u totalni fijasko, zapravo bilo više nego tragično. Zato što samo stručan pristup usklađivanju radnih mjesta u javnom sektoru i državnim službama prema stručnoj spremi i koeficijentu složenosti u svim službama i za sve jednako jest reforma.

Sve ostalo to nije, pa stoga čelnici dvaju sindikata organizatora prosvjeda smatraju da im je dužnost boriti se za ustavnu i zakonitu reformu koja nikog neće staviti u nepovoljniji položaj zbog toga što radi s istom stručnom spremom u jednom, a ne u drugom javnom sektoru.

Vlada, naime, ne zna odgovoriti na pitanja zbog čega su, recimo, koeficijenti za VSS učiteljima, nastavnicima i asistentima manji u sustavu obrazovanja nego u drugim javnim službama. Isto tako ne zna zašto se razlikuju koeficijenti, na primjer, učitelja rehabilitatora u sustavu obrazovanja i u sustavu posebnog obrazovanja u socijalnoj skrbi.

Još manje znaju zašto je koeficijent voditeljstva u prosvjeti tako nesrazmjerno malen u odnosu na državne službe, a i različit od onog u zdravstvu. Isto je s tehničarima sa srednjom stručnom spremom, kuharima, spremačicama.

Vlada nije ponudila ni jedno konkretno obrazloženje na ta sindikalna pitanja. Umjesto toga, ministar Fuchs je na Novoj TV, gledajući snimke prosvjeda rekao ”oni uopće nisu rekli koliki koeficijent žele”.

Naravno da nisu. Nezavisni sindikat visoke znanosti uputio je svoje primjedbe na 15 stranica, na kojima se traži, između ostalog, i pojašnjenje za pojedine koeficijente, upozorava se na nelogičnosti i traži se na uvid metodologija koja je korištena pri određivanju koeficijenata i izradi uredbe.

Sindikat Preporod pak izrazio je na stranici i pol svoje načelno neslaganje s neujednačenošću koeficijenata i također inzistira na obrazloženju metodologije koja je u podlozi takvih nesrazmjera.

Obzirom na to da iz Vlade kao odgovor na zahtijevanje očitovanja o metodologiji, čujemo samo spinove, vrlo je vjerojatno da su neslužbene informacije i kuloarske priče da metodologije zapravo nema, već su sve radili nestručni ljudi, a cilj je bio da svatko nešto dobije i u izbornoj godini mu plaća malo naraste – točne.

Ako su točne, može li se o ičemu zapravo pregovarati? Jer pregovori su onda samo piljarsko natezanje da se pokuša nagrebati malo više za određenu skupinu. Pa će se vidjeti koji je sindikat bolji, čiji je ministar ”jači” itd.

A bore li se primjerenije za interese zaposlenih oni koji pregovaraju, iako su koeficijenti određivani prema svemu sudeći ”odokativno”, ili pak oni koji prosvjeduju, upozoravajući da će uredba ako prođe u ovom obliku produbiti nejednakosti i zalažu se za cjelovitu i stručnu reformu – na svakom je čitatelju da zaključi sam.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Sarajevo, ljubavi moja
    •  Turbulentna prosvjetarska jesen
    •  U Alsaceu sam učila o ljudskosti, prevladavanju traumi i napretku  
    •  Plodovi jednostavnosti
    •  Adieu, mon amie la Rose
    •  Što bismo sve, da hoćemo, mogli naučiti od Baby Lasagne?
    •  Zašto ne vjerujem u pravdu Zorana Milanovića?
    •  Učenici prve i druge klase i inkluzija kao ideološka parola
    •  Božićno vrijeme u hostelu Arena
    •  Svi božićni egzili

> Svi tekstovi ovog autora