Širi se afera o (ne)etičnosti Šeparovića, Čovića i Barišića

Unatoč svim pritiscima političkih i osobito sudskih vlasti Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu tajnim glasanjem odlučilo je u srijedu, 21. studenog 2018. godine, većinom glasova da će posebno povjerenstvo ocijeniti i utvrditi je li prof. dr. sc. Ante Čović, protivno posebnom Pravilniku i propisima o znanstvenoobrazovnim djelatnostima, ”čak dva puta isti sadržaj znanstvenog članka/knjige u nešto izmijenjenim formama podmetnuo prilikom svojih izbora i (re)izbora u viša zvanja”, premda je propisano da se mogu prilagati samo radovi nastali u razdoblju između prethodnog i novog (re)izbora.

Pokušavajući izbjeći suočavanje s kolegama, prof. dr. sc. Ante Čović se obratio svojim ”partnerima” u Ustavnom sudu s kojima je aktivno surađivao u ranijim sprečavanjima objavljivanja mišljenja Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju i ostalih ”neposlušnih” etičkih povjerenstava.

S obzirom na to da ni predsjednik Ustavnog suda, kao najviše sudske instance u Hrvatskoj, ne vjeruje kolegama sucima, nema razloga da članovi Vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vjeruju sucima Ustavnog suda. Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, je ”zatražio od Vrhovnog suda da se Županijski sud u Zagrebu izuzme iz odlučivanja u predmetu njegove privatne tužbe protiv profesora dr. sc. Vjekoslava Miličića”

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu su odlukom da posebno povjerenstvo ocijeni i utvrdi u propisanim pravnim postupcima (u stegovnim postupcima, a ne više u etičkim prosudbama) je li bilo kršenja Pravilnika u (re)izborima prof. dr. sc. Ante Čovića otvoreno pokazali nepovjerenje u Ustavni sud.

Novo povjerenstvo koje je izabralo/imenovalo Vijeća Filozofskog fakulteta zbog istih Čovićevih prekršaja mora samo ”paziti” na to da se ne koristi i ne poziva na Mišljenje Etičkog povjerenstva, formalno ukinuto odlukom Ustavnog suda.

A Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta, čije je Mišljenje Ustavni sud formalno ukinuo, sada se rasterećeno može mirno baviti neproduktivnim ispraznim pravnim formama koje je Ustavni sud nametnuo radi obustavljanja etičkih prosudbi naivno vjerujući da će sudskim zabranama etičkih mišljenja zaštititi svojeg predsjednika, prorektora Čovića i ostale dužnosnike koji su (ne)etično koristili tuđe znanstvene radove ili se ”reproducirali”.

I ovaj put su se obranašenja dužnosnika koji su prekršili načela akademske čestitosti i pokušaji zaustavljanja informiranja javnosti o tome pokazala uzaludnima, osobito u slučajevima akademske nečasnosti Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda, Ante Čovića, prorektora Sveučilišta u Zagrebu i Pave Barišića, bivšeg ministra u Plenkovićevoj Vladi.

S obzirom na to da ni Miroslav Šeparović, kao predsjednik najviše sudske instance (Ustavnog suda) ne vjeruje kolegama sucima, nema razloga da članovi Vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vjeruju sucima Ustavnog suda.

Samo nekoliko dana prije odluke Vijeća Filozofskog fakulteta (17. studenoga 2018.) je Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, prema pisanju Jutarnjeg lista, ”zatražio od Vrhovnog suda da se Županijski sud u Zagrebu izuzme iz odlučivanja u predmetu njegove privatne tužbe protiv profesora dr. sc. Vjekoslava Miličića”.

Kao razlog za izuzeće Županijskog suda u Zagrebu Šeparović je naveo loše odnose između sebe i predsjednika Županijskog suda Ivana Turudića. Pojednostavljeno, Šeparović je Turudića ”tužio” Đuri Sessi, predsjedniku Vrhovnog suda i po položaju predsjedniku Državnog izbornog povjerenstva

Podsjetimo, kako Ustavni sud nije mogao ukinuti prof. Miličića kao što je ukinuo mišljenja etičkih odbora i povjerenstava, Šeparović je protiv prof. Miličića najprije podnio kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu. No, nakon što Državno odvjetništvo nije o tome donijelo nikakvu ”državnoodvjetničku odluku”, Šeparović je kao privatni tužitelj pokrenuo kazneni postupak protiv prof. Vjekoslava Miličića, jer je prof. Miličić prvi objavio nekorektno prenošenje tuđih tekstova u disertaciji Miroslava Šeparovića (kasnije je Odbor za etiku zapravo ”potvrdio” Miličićevu ocjenu te disertacije).

Kao razlog za izuzeće Županijskog suda u Zagrebu Šeparović je naveo loše odnose između sebe i predsjednika Županijskog suda Ivana Turudića.

Zanimljivo!

Istom Šeparoviću nimalo ne smeta to što nije izuzeta sutkinja Jasna Zoretić Rendulić (s Kaznenog suda u Zagrebu) koja sudi u postupku Šeparovićeve ”privatne tužbe protiv profesora dr. sc. Vjekoslava Miličića”, premda je Šeparović (bio?) u poslovnim odnosima s Vladom Rendulićem, bračnim partnerom sutkinje Jasne Zoretić Rendulić!

S obzirom na to da sutkinja Zoretić Rendulić ustrajno sudi u korist Šeparovića, ne treba je izuzeti. Ali suce Županijskog suda u Zagrebu treba izuzeti, jer su jednom već ukinuli nepravomoćnu presudu sutkinje Jasne Zoretić Rendulić!?

Postoje, međutim, čak i propisi kojima se nastoji spriječiti sprega sudaca nižih sudova sa sucima viših sudova, a ti propisi ne idu u prilog Šeparovićevu zahtjevu za izuzeće Županijskog suda u Zagrebu.

U okviru tzv. reforme pravosuđa iz 2012. godine radi otežavanja sprega sudaca nižih sa sucima viših sudova propisano je čl. 53. Pravilnika o radu sustava eSpis izuzeće od automatskog određivanja drugostupanjskog suda primjenom algoritma, jer se predmeti u kojima je Županijski sud već ranije ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio prvostupanjskom sudu u slučaju ponovne žalbe dodjeljuju istom Županijskom sudu s obzirom na to da se smatra da nije došlo do sprege između sudaca nižih i sudaca viših sudova.

Ne treba vjerovati odlukama ni jednog od spomenutih sudova – Županijskom u Zagrebu, Vrhovnom i Ustavnom – jednako kao ni predsjednicima tih sudova – Ivanu Turudiću, Đuri Sessi i Miroslavu Šeparoviću. A ne treba vjerovati, naravno, ni presudama sutkinje Jasne Zoretić Rendulić iz Kaznenog suda u Zagrebu u postupku Šeparovićeve ”privatne tužbe protiv profesora dr. sc. Vjekoslava Miličića”, jer su privatni tužitelj i sutkinjin suprug u poslovnim odnosima

Primjenom tog načela iz spomenutog Pravilnika ponovnu žalbu prof. Miličića bi trebao rješavati baš Županijski sud u Zagrebu, a ne neki drugi sud, kako to zahtijeva Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda u svojstvu privatnog tužitelja u sporu protiv prof. Miličića.

Nadalje, zahtjev za izuzeće Županijskog suda u Zagrebu Miroslav Šeparović je podnio Vrhovnom sudu.

A Đuro Sessa pak, koji je kao predsjednik Vrhovnog suda po položaju i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva, također je u ”poslovnim odnosima” sa suprugom sutkinje Jasne Zoretić Rendulić koja je osudila prof. Miličića.

Zbog toga nije sigurno hoće li se u odlučivanju o izuzeću Županijskog suda u Zagrebu postupati prema Pravilniku o radu sustava eSpis ili sukladno skladnim odnosima Šeparovića i Sesse sa Vladom Rendulićem, suprugom sutkinje Zoretić Rendulić.

Famozni suprug sutkinje zagrebačkog Kaznenog suda Vlado Rendulić je kao bivši obavještajac sada član uprave tvrtke Apis IT (u vlasništvu Grada Zagreba i Republike Hrvatske), a tvrtka Apis IT informatički obrađuje sve podatke za izbore u Republici Hrvatskoj, pa su Sessa i Rendulić isto kao i Šeparović i Rendulić vjerojatno u ”skladnim poslovnim odnosima”.

Čitatelji bi to kolokvijalno nazvali ”umreženošću”, pa ne čudi da je Turudić odmah Šeparovićev prijedlog za izuzeće Županijskog suda, braneći se, okvalificirao ”nečuvenim pritiskom na sudstvo”.

Kako Ustavni sud nije mogao ukinuti prof. Miličića kao što je ukinuo mišljenja etičkih odbora i povjerenstava, Šeparović je protiv prof. Miličića najprije podnio kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu. No, nakon što Državno odvjetništvo nije donijelo ”državnoodvjetničku odluku” Šeparović je kao privatni tužitelj pokrenuo kazneni postupak protiv prof. Vjekoslava Miličića (i paralelno građansku parnicu radi odštete)

Smatram da ne treba vjerovati odlukama ni jednog od spomenutih sudova – Županijskom u Zagrebu, Vrhovnom i Ustavnom – jednako kao ni predsjednicima tih sudova – Ivanu Turudiću, Đuri Sessi i Miroslavu Šeparoviću.

A ne treba vjerovati, naravno, ni presudama sutkinje Jasne Zoretić Rendulić iz Kaznenog suda u Zagrebu u postupku Šeparovićeve ”privatne tužbe protiv profesora dr. sc. Vjekoslava Miličića”, jer su privatni tužitelj i sutkinjin suprug u poslovnim odnosima.

Kao neovisni novinar smatram da mi je dužnost informirati javnost o svemu tome.

A po odluci Vijeća Filozofskog fakulteta zaključujem da ni profesori tog fakulteta ne vjeruju odlukama hrvatskoga sudišta.

S punim pravom!

 

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

 

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora