Sjećanje na Branka Horvata, barjaktara slobodne ekonomske misli

Navršilo se 88 godina od rođenja Branka Horvata, hrvatskog ekonomista, čije su knjige i članci prevedeni na 17 jezika (rođen je 24. srpnja 1928. u Petrinji).

Sjećanje na profesora Branka Horvata i danas ukazuje na sve promašaje u gospodarstvu, kao i na to što bi trebalo učiniti da se ponovo potakne ekonomski razvoj u Hrvatskoj.  

Danas mnoge zbunjuje to što je Branko Horvat najprije u knjizi ”Politička ekonomija socijalizma” svijetu znanstveno dokazao da je tržišna privreda moguća i u socijalizmu, a da je kasnije postao najvećim kritičarom ”modela” primjene tržišnih reformi MMF-a i Svjetske banke u europskim postsocijalističkim tranzicijskim zemljama i osobito u Hrvatskoj.

Odbivši poziv Svjetske banke da sluša predavanja o tržišnim reformama, Branko Horvat je upozorio da nije dobro primjenjivati predloženi ”model tržišnih reformi preslikan iz Čilea i još nekih zemalja Latinske Amerike” bez uvažavanja ekonomskih, institucionalnih, političkih i ostalih okvira u svakoj europskoj postsocijalističkoj zemlji posebno

Ekonomski marionetske vlasti u Hrvatskoj, nastojeći umanjiti učinke Horvatovih kritika, prikazivale su ga u javnosti kao kontroverznu osobu provodeći paralelno, pod krinkom tržišnih reformi MMF-a i Svjetske banke, zapravo ”svoj model” reformi, konkretno pretvorbu društvenih poduzeća (čitati: koruptivni program rasprodaje imovine društvenih poduzeća i otpuštanja radnika u programiranim stečajevima).

Pokazalo se, međutim, da je Branko Horvat bio u pravu, tzv. tranzicijska recesija kao posljedica promašaja ”modela” tržišnih reformi MMF-a i Svjetske banke potrajala je i više od 10 godina u dijelu europskih postsocijalističkih tranzicijskih zemalja.

Branko Horvat je u neslužbenom razgovoru prije intervjua ispričao da je odbio poziv da kao jedan od vodećih hrvatskih ekonomista prisustvuje predavanjima stručnjaka iz Svjetske banke o primjeni tržišnih reformi u postsocijalističkim europskim tranzicijskim zemljama.

Horvat se na pozivu zahvalio i svojim britkim jezikom otpisao organizatorima tog seminara da domaći ekonomisti poznaju ekonomsku situaciju tranzicijskih zemalja bolje od stručnjaka iz Svjetske banke, te da nije dobro primjenjivati predloženi ”globalni model tržišnih reformi preslikan iz Čilea i još nekih zemalja Latinske Amerike” bez uvažavanja ekonomskih, institucionalnih, političkih i ostalih okvira u svakoj europskoj postsocijalističkoj zemlji posebno.

Definitivno se kasnije pokazalo lošim, primjerice, ishitreno ukidanje dotad postojećih institucionalnih okvira u postsocijalističkim zemljama prije nego što su izgrađeni novi okviri primjereniji tržišnom privređivanju.

U Hrvatskoj je, primjerice, Hrvoje Šošić bio nametnut za predsjednika Savjeta Službe društvenog knjigovodstva (SDK) i odmah je ”zbog netržišnosti” ishitreno ukinuo po učinkovitosti poznatu Inspekciju SDK.

Nakon toga su u uvjetima potpuno izostalog financijskog nadzora ”procvale” malverzacije i prevare u ”modelu” tržišne reforme pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća u Hrvatskoj.

Ni do danas u Hrvatskoj nije ustanovljena služba financijskog nadzora ni približno efikasna kao prethodno ishitreno ukinuta Inspekcija SDK.

Knjiga Branka Horvata ”Politička ekonomija socijalizma” zbog vrlo kritičkih stavova (i o jugoslavenskom samoupravnom socijalističkom gospodarskom sustavu) nije najprije izdana u Jugoslaviji ni u Hrvatskoj, već na engleskom jeziku i odmah je iste godine proglašena knjigom godine u Americi  

Krešimir Žigić, profesor CERGE-EI (zajednička akademska institucija Karlovog sveučilišta i Ekonomskog instituta Češke akademije znanosti za doktorski studij iz ekonomije po uzoru na američka sveučilišta), kazao je da je ”Branko Horvat često upozoravao da će svaka nepromišljena i brzopleta reforma, koja ne vodi računa o konkretnom ekonomskom i institucionalnom miljeu donijeti više štete nego koristi.

Žestoko je prof. Horvat kritizirao i snažno se opirao metodama liberalizacije i privatizacije koje su imale za cilj da razvlaste one koji su taj kapital i stvorili.

I nažalost, desilo se baš to čega se Branko Horvat pribojavao”, naglasio je prof. Žigić.

Knjiga Branka Horvata ”Politička ekonomija socijalizma” zbog vrlo kritičkih stavova (i o jugoslavenskom samoupravnom socijalističkom gospodarskom sustavu) nije najprije izdana u Jugoslaviji ni u Hrvatskoj, već na engleskom jeziku i odmah je iste godine proglašena knjigom godine u Americi.

Prilikom podsjećanja na kandidaturu Branka Horvata za Nobelovu nagradu za ekonomiju 1983. godine valja svakako ispraviti vrlo raširene zablude o tome u Hrvatskoj.

Za Nobelovu nagradu Branko Horvat nije kandidiran iz Jugoslavije ili Hrvatske, nego ga je Američko društvo ekonomista predložilo za tu nagradu za knjigu ”Politička ekonomija socijalizma”.

S obzirom na to da su jugoslavenske vlasti često javno kritizirale Horvata zbog njegovog britkog jezika i na račun jugoslavenskog samoupravnog gospodarskog sustava u knjizi ”Politička ekonomija socijalizma”, dosta su nespremne i (neugodno) iznenađene dočekale američku nominaciju Branka Horvata za Nobelovu nagradu.

U Hrvatskoj su djelovali ekonomisti koji su bili sposobni unatoč ”nemilosti u vlasti” osmisliti i provoditi čak i tržišne reforme u bivšem socijalističkom gospodarstvu, zbog čega smatram da se može govoriti o postojanju hrvatske nacionalne ekonomske misli i znanja, makar i vaninstitucionalne (ako kritičari na tome inzistiraju)

Nakon što se doznalo da je navečer bilo i izglasano da se Nobelova nagrada dodijeli Horvatu, dr. Stipe Šuvar je zatražio od redakcije tjednika Danas da o njemu hitno objavi veliki prilog ”kako se na Zapadu nakon nagrade o Horvatu ne bi pisalo kao o disidentu”.

No, s obzirom na to da su se do jutra iznenada ”predomislili” oni koji su večer prije glasali da se Nobelova nagrada dodijeli Branku Horvatu, kompletna rotacija tjednika Danas je morala biti ujutro povučena iz prodaje i uništena o trošku tadašnjih vlasti (tjednik Danas se sa zakašnjenjem ipak pojavio na kioscima, ali bez priloga o Branku Horvatu).

Spomen na Branka Horvata sjećanje je i na ”zlatna vremena” slobodne ekonomske misli i znanja u Hrvatskoj.

Prigovor kritičara je da ne znaju za postojanje posebne hrvatske nacionalne ekonomske misli i znanja. I istina je da ne postoji ”institucionalizirana” posebna hrvatska ekonomska misao i znanje.

U Hrvatskoj su, međutim, djelovali ekonomisti koji su bili sposobni unatoč ”nemilosti u vlasti” osmisliti i provoditi čak i tržišne reforme u bivšem socijalističkom gospodarstvu, zbog čega smatram da se može govoriti o postojanju hrvatske slobodne ekonomske misli i znanja, makar i vaninstitucionalne (ako kritičari na tome inzistiraju).

Primjerice, Rikard Lang, direktor Ekonomskog instituta u Zagrebu od 1954., poznat kao ”doajen” reformi uvođenja tržišne ekonomije u jugoslavenskom socijalizmu, Dragomir Vojnić, od 1973. također direktor Ekonomskog instituta u Zagrebu, poznat po ekonomskim reformama koje je provodio zajedno s Kirom Gligorovim iz Makedonije, akademik Vladimir Stipetić, poznat po reformi uvođenja paritetnog dinara ili Branko Horvat, direktor Jugoslavenskog instituta za ekonomsko planiranje od 1963. Godine, čije reforme su zapamćene po najvećoj stopi ekonomskog razvoja tadašnje Jugoslavije.

Bili su ti hrvatski stručnjaci predavači na najuglednijim svjetskim sveučilištima, a i ekonomski savjetnici u brojnim zemljama, osobito Dragomir Vojnić i Branko Horvat.

Dragomir Vojnić je poznat kao ekonomski savjetnik Hruščova i Gorbačova, a Branko Horvat je bio ekonomski savjetnik vlada u čak sedam zemalja; znao je reći da su ekonomske reforme vrlo opasne, jer je nakon primjene njegovih reformi u više zemalja došlo do rata ili vojnih udara, primjerice u Turskoj, Čileu, itd.

Bili su to hrvatski ekonomisti sposobni vlastitim znanjima ponuditi i primijeniti rješenja tržišnih reformi boljih od onih koja su kasnije predlagali stručnjaci MMF-a i Svjetske banke za primjenu u postsocijalističkim zemljama.

Nakon potiskivanja domaćih ekonomista i pod krinkom primjene dvojbenih reformi MMF-a i Svjetske banke, a u biti ostvarivanjem pretvorbe, Hrvatska je ”pretvorena” u zemlju bez dva desetljeća ekonomskog razvoja, s prihodima od gospodarenja nacionalnim prirodnim i ostalim resursima preusmjerenim iz državnog proračuna u dividende globalnih korporacija, deindustrijalizirana, s visokom stopom nezaposlenosti, velikim dugovima u inozemstvu, suočena zbog svega toga sa smanjivanjem stanovništva.

Na promociji knjige ”Međunarodni eseji u čast prof. Branku Horvatu”, u studenome 2000. godine, zahvaljujući svima koji su na njoj radili, prof. Horvat je rekao da je ”od 1991. zagrebački Ekonomski fakultet srozan na razinu provincijalne škole na kojoj više nema slobodne ekonomske misli, i da je vrlo težak zadatak iz te škole ponovno napraviti Ekonomski fakultet” (Večernji list, str. 35 u broju od 29. studenog 2000.).

Profesor Branko Horvat je rekao da je ”od 1991. zagrebački Ekonomski fakultet srozan na razinu provincijalne škole na kojoj više nema slobodne ekonomske misli, i da je vrlo težak zadatak iz te škole ponovno napraviti Ekonomski fakultet” (Večernji list, str. 35 u broju od 29. studenog 2000.) 

Uzalud je i sam Branko Horvat upozoravao na promašenost tržišnih reformi MMF-a i Svjetske banke u kombinaciji s hrvatskom izvedenicom tih reformi, tzv. pretvorbom društvenih poduzeća. Jednostavno su tadašnje hrvatske vlasti 1992. profesora Branka Horvata (zajedno s akademikom Vladimirom Stipetićem) udaljile s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Ipak, zahvalni suradnici i studenti koji su se, kako je rekao Branko Horvat, ”držali uspravno 1992. kada su njega i Vladimira Stipetića izbacivali sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu”, priredili su 8 godina kasnije promociju knjige ”Međunarodni eseji u čast prof. Branka Horvata”.

Istine radi valja reći da su i u socijalističkom gospodarskom sustavu reformski napori Branka Horvata bili osuđivani i odbacivani. Primjerice, napori Branka Horvata da osuvremeni ekonomski studij i ekonomsku znanost između 1977. i 1988. godine nisu dobili potporu ni na sveučilištu, ni u vladi, a često ni studenti nisu vidjeli prednost u više ”matematički-orijentiranom pristupu ekonomiji”.

Premda je neovisnom slobodnom novinaru u razdoblju od 1990. do 2000. godine bilo prilično teško plasirati novinarske priloge o djelovanju ekonomista Branka Horvata, volio sam raditi novinarske razgovore s njim i izvještavati sa skupova na kojima je uvijek govorio svojim britkim jezikom.

U razgovoru koji smo vodili siječnja 2000. godine za Večernji list prof. Branko Horvat je primijetio da sam deprimiran zbog onoga o čemu smo razgovarali. Pogledao me je i rekao ”Izvorna definicija socijalizma je demokratsko društvo socijalne pravde. Ne zaboravite, demokratsko društvo socijalne pravde je društveni model 21. stoljeća”.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora