Sljepilo osvete: što spaja Tursku i Hrvatsku?

Turski parlament sastao se u četvrtak bez najave i tako nenajavljen velikim brojem glasova (346 “za” i 115 “protiv”) i formalno potvrdio predsjedničku odluku o uvođenju  izvanrednoga stanja kojim se suspendiraju brojna građanska prava.

Recep Tayyip Erdogan došao je na svoje. On se, naime, još u srijedu navečer, nakon sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost odlučio za izvanredno stanje i u obraćanju naciji koje je prenosila televizija takav svoj stav branio činjenicom da to vlastima daje mogućnost da se brzo i efikasno obračuna s inicijatorima i pobornicima nedavnog, neuspjelog vojnog puča.

To što oporba Erdoganove Stranke razvoja i pravde i vladajućeg AKP-a smatra da su građani i stranke krajnje nepravedno stavljeni u pat poziciju kvazi izbora: ili si za puč ili si za izvanredno stanje, što naravno nije nikakav izbor, jer su mnogi protiv i vojnoga udara i nedemokratskog režima koji se uvodi pod krinkom čišćenja zemlje od “izdajnika”- nije impresioniralo vlast.

To što oporba Erdoganove Stranke razvoja i pravde i vladajućeg AKP-a smatra da su građani i stranke krajnje nepravedno stavljeni u pat poziciju kvazi izbora: ili si za puč ili si za izvanredno stanje, što naravno nije nikakav izbor, jer su mnogi i protiv vojnoga udara i nedemokratskog režima koji se uvodi pod krinkom čišćenja zemlje od “izdajnika”- nije impresioniralo vlast

Netko je nedavno na Twitter digao duboko istinitu izjavu Mahatme Gandhija koja glasi: “Oko za oko samo dovodi do toga da cijeli svijet oslijepi”. Gdje sljepilo osvete, pa makar povod bio i izrežiran, kako mnogi vanjskopolitički analitičari tvrde, rječito nam govori turski primjer. Spominje se mogućnost ponovnog uvođenja smrtne kazne, suspendirana je Europska konvencija o ljudskim pravima, a zakone će biti moguće donositi mimo parlamenta i demokratske procedure.

“Brže i efikasnije djelovanje” otpočelo je i prije potvrde odluke o izvanrednom stanju. Uhićeno nije samo na tisuće vojnika i policajaca, hapse se i suci, učitelji sveučilišni profesori i novinari; otpušteno je čak šezdeset tisuća državnih službenika, smijenjeno čak 2745 sudaca, novinarima se preko noći uzimaju licence za rad…

Najtragičnije je što se pritom građane uvjerava da devedeset dana izvanrednog stanja, za koje su danas ruke digli i zastupnici u parlamentu, neće ni osjetiti. No, i najdobronamjernijim promatračima sa strane koji su protiv svakog preuzimanja vlasti oružjem jasno je da ovo, zasad vremenski ograničeno, izvanredno stanje može vrlo lako biti pretvoreno u dugoročnu diktaturu po mjeri Recepa Tayyipa Erdogana i njegove ultrakonzervativne Stranke razvoja i pravde, koja će za cilj imati sustavno čišćenje protivnika u svim sferama života .

Posebno onih koji se pisanjem, javnim istupima i protestima izričito protive predsjednikovoj želji da izmijeni postojeći Ustav i u Tursku na mala vrata instalira predsjednički sustav. Trn u oku su mu intelektualci pod utjecajem Zapada, pa je naredio hitan povratak u zemlju svih sveučilišnih profesora i akademika, uključujući i one koji su studente doveli u Hrvatsku na Europske sveučilišne igre.

Puč, hinjeni ili stvarni, svejedno, daje mu idealnu priliku za to da zemlju udalji od zasada jednog od najvećih vizionara i državnika 20. stoljeća, oca moderne Turske Kemal paše Atatürka, čija se baština propituje i mijenja već četrnaest godina, od dolaska Erdogana 2002. godine na vlast.

Dok gledam tweetove s brutalnostima, da je upravo u Turskoj suspendirana Europska konvencija o ljudskim pravima što priječi smrtnu kaznu, prođe me jeza. Erdogan, kako sam reče, ne želi godinama u zatvorima hraniti na teret države tisuće izdajnika. Ne pomaže što je svojevremeno i sam bio zatvorenik i protivnik sustava. Ukoliko održi obećanje, naredna tri mjeseca mogla bi biti kobna. Tisuće bi mogle izgubiti život, a svi demokraciju

Autokratski stil upravljanja Turskom aktualnog predsjednika jednostavno ne podnosi kritiku. Pod njegovom vlašću stradavaju i bivaju zatvarani mnogi turski opozicionari, a tužbe podiže i protiv stranih novinara koji se drznu propitivati nesklad između onog što turski predsjednik javno proklamira i stvarno čini.

Eklatantan primjer takvoga ponašanja je tužba protiv njemačkog komičara Jana Boehmermanna zbog satirične pjesme o Erdoganu pročitane na ZDF televiziji. Zbog brojnih Erdoganovih pobornika u Njemačkoj koji su mu prijetili Boehmermann je morao dobiti i policijsku zaštitu.

Pa ipak, usprkos očekivanjima, mene, ali i mnoge, mnoge druge šokirale su eksplicitne snimke nasilja nakon vojnog udara, brutalnost kojom su pristaše Erdogana nasrnule na one koji su prokazani (bez suda) kao pučisti i izdajnici. Ne samo nasilje koje, nažalost, uvijek prati ovakve događaje, već i strašno poniženje, skidanje ljudi gotovo do gola, cipelarenje svezanih ljudi…

Još kad se sjetim, dok gledam tweetove s brutalnostima, da je upravo u Turskoj suspendirana Europska konvencija o ljudskim pravima što priječi smrtnu kaznu, prođe me jeza.

Erdogan, kako sam reče, ne želi godinama u zatvorima hraniti na teret države tisuće izdajnika. Ne pomaže što je svojevremeno i sam bio zatvorenik i protivnik sustava. Ukoliko održi obećanje, naredna tri mjeseca mogla bi biti kobna. Tisuće bi mogle izgubiti život, a svi demokraciju.

Što sam se uhvatila Turske i slijepe osvete njezinoga predsjednika i njegovog AKP-a nad neistomišljenicima i bundžijama; zar nam nije dosta vlastitoga jada? Pa upravo zbog vlastitog jada i slijepe nesvjesnosti mnogih u Hrvatskoj kako je tanka i krhka linija između demokracije i diktature. Mislite da je usporedba nategnuta, da su Hrvatska i Turska neusporedive?

Što sam se uhvatila Turske i slijepe osvete njezinoga predsjednika i njegova AKP-a nad neistomišljenicima i bundžijama; zar nam nije dosta vlastitoga jada. Pa upravo zbog vlastitog jada i slijepe nesvjesnosti mnogih u Hrvatskoj kako je tanka i krhka linija između demokracije i diktature. Mislite da je usporedba nategnuta, da su Hrvatska i Turska neusporedive?

I Turci koji ne podržavaju Erdogana vjeruju da se naše dvije zemlje ne mogu usporediti, jer je njihova demokratska tradicija duža – oni sekularnu državu i žensko pravo glasa imaju od tridesetih godina prošlog stoljeća. Četrnaest Erdoganovih godina i ruralne sredine koje ga zdušno podržavaju mijenjaju ih korak po korak. Sve su manje sekularni, a trenutno je suspendirana i demokracija i to s 346 ruku “za”. Zar zaista mislite da nas svaki iznova podignuti šator u Srbu ili pred Ministarstvom branitelja ne dovodi na rub poigravajući se s ranije spomenutom krhkom linijom?

Kad ste je svjesni, i eventualna sanjana slatka osveta nad onima koji vas kinje osam godina, dvadeset ili tek posljednjih pola godine biva manje slatka; kristalno jasno legne nam ona Gandhijeva o sveopćoj sljepoći!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora