Uloga slobodnih radikala u svjetskoj kontrarevoluciji

Premda ne volim etiketiranja, ona su neizbježna u društvu koje reagira isključivo na crno-bijele podražaje, pa ću radije samoj sebi prišiti etiketu ”uvjerene ljevičarke” nego da mi drugi prilijepe kojekakve.

Ljevičarske ideje nisam posisala s kućnim odgojem. One nisu posljedica ”odgoja i obrazovanja u skladu s vjerskim i filozofskim uvjerenjima mojih roditelja”. Jednako tako malo su veze imale sa socijalističkim školskim sustavom ako ne smatramo da je oponiranje tom sustavu također odlučujući poticaj u odrastanju i formiranju.

Odgovorno tvrdim da su na moje formiranje, kao i na brojne nositelje pojasa 65+ u Hrvatskoj, više djelovali književnost, filozofija, film i popularna glazba, o kojima nam nisu imali bogznašto reći nastavnici i roditelji, od satova predvojničke obuke i teorije i prakse samoupravnog socijalizma.

Odgovorno tvrdim da su na moje formiranje, kao i na brojne nositelje pojasa 65+ u Hrvatskoj, više djelovali književnost, filozofija, film i popularna glazba, o kojima nam nisu imali bogznašto reći nastavnici i roditelji, od satova predvojničke obuke i teorije i prakse samoupravnog socijalizma

Moglo bi se reći da smo formirani u skladu s uličnim, manje-više neidentificiranim i nepoželjnim društvenim okruženjem, često i pod utjecajem stranih, okupacijskih sila, primjerice radijske stanice Radio Luxembourg.

Ali i brojni kvartovski ”zidići”, premda se nisu uvijek tako zvali, bili su važni za odrastanje mnogih u šezdesetim i sedamdesetim godinama (Bože, kako su sada mali ti zidići!), i to ne samo u Splitu, čiju važnost, primjerice, za povijest popularne glazbe u Splitu u posljednjih pedesetak godina nimalo nostalgičarski donosi Zlatko Gall u svojoj novoj knjizi ”Splitska dica – od zidića do vječnosti” (2018.).

Doduše, nije bilo tako puno alternativnih izvora učenja kao danas, pogotovo ako ste odrastali u provincijskim gradićima poput Koprivnice, ali se glas o njima na neki čudesan način brzo širio, baš kao što se to događa u digitalnom dobu doušničkih društvenih mreža.

Istoga trena kad bi se novi glazbeni dvotjednik Pop-Express (prvi broj objavljen je 1969. u izdanju Centra za kulturnu djelatnost omladine, Zagreb, samo dvije godine nakon izlaska sličnog američkog časopisa Rolling Stone) pojavio na jedinom kiosku kraj Gimnazije, saznali bismo to brzinom svjetlosti i otrčali ga kupiti prije nego što se razgrabi relativno mali broj primjeraka koji su stizali u Koprivnicu.

Znam da će neki ovo nazvati ”borbom za bolju prošlost”. Drugi će pak reći da ”današnja djeca ne bi smjela ponavljati grijehove svojih otaca”.

Kako god, valja podsjetiti da je u Hrvatskoj danas oko 18% stanovnika starije od 65 godina. Gotovo petina stanovništva! To ipak ne znači da smo kao narod mudriji od nekih drugih ”mladih” država, primjerice Irana, s čijim smo pradavnim stanovnicima po nekim nategnutim teorijama u rodbinskim vezama.

Ako već nismo mudri, voljela bih barem da smo društvo koje živo čuva memoriju ne samo na odabrana razdoblja od ”stoljeća sedmog” nego i na nešto recentnija vremena. Tu nam memoriju svako malo pokušavaju revidirati, ali je ipak ne mogu izbrisati dok god žive naraštaji odgojeni i obrazovani u socijalizmu.

Dobacili su nam ovih dana s vrha piramide još jednu kost na kojoj bismo trebali polomiti zube – novi prijedlog Obiteljskog zakona – pa se čas osporavala vjerodostojnost tog dokumenta, čas se ”iznutra” potvrđivala istinitost njegovih navoda.

Čelnici mnogih institucija, a prije svega čuvari katoličke piramide kojoj je baza na Kaptolu, a vrh na Ksaveru, kao i njezini najglasniji protagonisti organizirani u totalitarnim društvenim pokretima žele sve regulirati po ”naravnom zakonu” i podčiniti jednoj dominantnoj matrici – očuvanju tradicije i nacionalnog identiteta

U diskusiji oko prijedloga novog Obiteljskog zakona mnoge je najviše uznemirila rečenica: ”Roditelji imaju pravo da se njihovoj djeci osigura odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima”. Ona je problematična iz više razloga, ali ovdje ću spomenuti jedan koji se nije dovoljno isticao.

U tom je prijedlogu, naime, samorazumljivo da su roditelji jedinstven entitet, Jedno, baš kako to Biblija i kršćanski nauk zagovaraju.

Onoga trena kad stupaju u bračnu zajednicu – a kakvu drugu! – muškarac i žena teže postati Jedno, no je li to baš u stvarnosti tako?

”Jedno istraživanje govori da ako otac ide redovito u Crkvu, 44 % djece nastavit će ići u Crkvu, a ako ide samo majka, nastavit će ići

samo 2 – 5 % djece”, citat je koji preuzimam iz umjetničkog rada riječke konceptualne umjetnice Milijane Babić, iz njezine autorske knjižice ”Mudre misli”. 

Ta publikacija od 65 stranica dio je većeg projekta Zdravo, Marijo, milosti puna, nedavno predstavljenog u zagrebačkoj Galeriji Vladimir Nazor.

U knjižici je Milijana Babić sakupila mudre misli, zapravo izbor iz izjava brojnih sugovornika bliskih Katoličkoj crkvi o odgoju, spolnosti, ženskim pravima, feministicama i islamistima… objavljivanih u katoličkom tisku tijekom 2015. i 2016., u najvećem broju u Glasu Koncila. Svi citati opremljeni su bilješkom na kraju knjižice s točnim referencama odakle su preuzeti.

U navedenom citatu na 45. stranici priznaje se ”razjedinjenost” koja postoji u značenjskom polju roditelji, dakle nema unisonog roditeljskog odgoja, ali se po običaju ne navodi izvor tog istraživanja (”Jedno istraživanje…”). Ali zato Milijana Babić navodi izvor tog citata: Ljilja Vokić, bivša ministrica obrazovanja, u tekstu: ”Svećenici i uloga žene i majke”, Glas Koncila, 22. svibnja 2016.

U sljedećem citatu, na 46. Stranici, nimalo uvijeno ukazuje se na nejednakost roditelja prema shvaćanju pojedinih uvaženih ”glasnogovornika” Crkve u odgoju djece, a posljedično i u ostalim sferama:

”Današnji očevi podcjenjuju svoj utjecaj na djecu u vjerskom pogledu, a to je krivo jer na tom području njihov utjecaj je veći nego majčin. Otac obitelji je, naime, predstavnik Boga oca” (Damir Stojić, studentski kapelan Grada Zagreba, u tekstu Sanje Kovač ”Današnji mladi ne žele ponoviti grijehe svojih roditelja”, Zvona, rujan 2015.)

Nazvat ću ih slobodnim radikalima, jer umjesto da štite vlastita prava, čuvaju vlastiti organizam, tradiciju i nacionalni identitet, što god to značilo, upregnuli su sve svoje snage da ugroze i dokinu prava onih koji se razlikuju od njih, koji imaju drugačiji pogled na tu istu tradiciju i nacionalni identitet

Svi mi u najužim obiteljima imamo primjere roditelja – naših nekadašnjih sinova i kćeri – koji su odgajani u različitim ”vjerskim i filozofskim uvjerenjima”. Otac je primjerice odgajan kao prakticirajući vjernik, majka kao ateistkinja, otac kao marksist, majka kao poduzetnica, ali će njihova djeca postati ono što sami požele – anarhisti, globalisti, liberali, influenseri, naprednjaci i nazadnjaci…

Srećom, roditeljska ”nejedinstvenost” u odgoju djece najčešće ne dovodi do njihove zbunjenosti i paraliziranosti. Prije bih rekla da otvara put bespoštednom propitivanju, pa i oslobađanju od nametnutih, stvarnih ili lažnih, roditeljskih, školskih, pa i crkvenih autoriteta.

Neki to zovu neizbježnim mladenačkim buntom, neki nužnim razvojem kritičkog mišljenja, a neki se svemu tome rugaju, pa kažu da je kritičko mišljenje još jedna floskula koju su nam htjeli podmetnuti kao kukavičje jaje u Cjelovitoj kurikularnoj reformi koju je vodio Boris Jokić.

Kritičko mišljenje, dakako, ne odgovara mnogima. Moć i preraspodjela moći ne trebaju se propitivati. Treba kotač povijesti vratiti barem 2000 godina unazad. Tada je društvo bilo mnogo pravednije, a njegove vrijednosti su bile neupitne.

Čelnici mnogih institucija, a prije svega čuvari katoličke piramide, kao i njezini najglasniji protagonisti organizirani u totalitarnim društvenim pokretima žele sve regulirati po naravnom zakonu i podčiniti jednoj dominantnoj matrici – očuvanju tradicije i nacionalnog identiteta.

Nazvat ću ih slobodnim radikalima, jer umjesto da štite vlastita prava, čuvaju vlastiti organizam, tradiciju i nacionalni identitet, što god to značilo, upregnuli su sve svoje snage da ugroze i dokinu prava onih koji se razlikuju od njih, koji imaju drugačiji pogled na tu istu tradiciju i nacionalni identitet.

Iz svijeta prirodnih znanosti čini se da su se slobodni radikali preselili u društveno područje s jasnom misijom da razore postojeće društveno tkivo. Znamo što slobodni radikali mogu učiniti organizmu: Slobodni radikali su vrlo nestabilne molekule ili atomi koji u vanjskoj ljusci imaju jedan ili više nesparenih elektrona. Njihovi nespareni elektroni uzrokuju njihovo davanje ili oduzimanje elektrona drugim molekulama i upravo to ih čini visoko reaktivnim.

Među grijesima nekadašnjih roditelja su i ti što su pristali da oni, a potom i njihova djeca budu obrazovani kao cjelovite osobe, a ne kao radna snaga na tržištu rada

U riječima reaktivno i reakcionarno korijen i prefiks su isti. Dok čekamo rasplet oko nastavka tzv. reforme obrazovanja nekako ne vjerujem da će doći do proaktivnog, ozbiljnog zaokreta u državnoj politici spram tog sektora.

Nedavno je premijer Plenković po tko zna koji put ponovio da ”mlade trebamo obrazovati za tržište rada”. Meni se ta misao ne razlikuje bitno od one iz naslova u Glasu Koncila iz 2015.: ”Današnji mladi ne žele ponoviti grijehe svojih roditelja”.

Očito, među grijesima nekadašnjih roditelja su i ti što su pristali da oni, a potom i njihova djeca budu obrazovani kao cjelovite osobe, a ne kao radna snaga na tržištu rada.

Sada je previše kompromisa i ucjena na stolu. Mnogi bi rado saznali tko koga i kakvim prljavštinama ucjenjuje, ali bojim se da će sve još jednom prekriti poznata hrvatska šutnja.

Uostalom, zašto bi država težila istini i promjeni na bolje? Ako može birati između odgovornih građana i poslušnih podanika, ona se u pravilu ne razlikuje od Crkve i radije bira bezgrešne podanike.

    •  Tonko Maroević, desetobojac hrvatske kulture
    •  Borivoj Dovniković Bordo: ''Mogu biti protivnik samo fašizmu''
    •  Zlatko Bourek: Kipar koji se zaljubio u pokret
    •  Trnjanski kresovi, antifašizam kojim se ne trguje
    •  Između umjetnosti i salate
    •  Odlazak Vanište: Ispuniti prazninu ili sve isprazniti
    •  Razum i osjećaji – i kako ih uvrijediti
    •  Dijamanti, rđa i djetelina
    •  Neraspoređeni
    •  Abortirana budućnost

> Svi tekstovi ovog autora