autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Smrdi, smrdi, užasno smrdi

AUTOR: Branko Mijić / 21.09.2017.

Branko Mijić

U nas se to kaže kad malo dijete ne zna hoće li piškit ili kakit. Nema jasne poruke hrvatskim biračima koji je to program i tko će ga voditi, slikovito je prije točno deset godina bivši premijer Ivo Sanader ocrtao SDP otvarajući kanalizacijski sustav u Cavtatu.

Cijelo desetljeće raubovala se u raznim političkim situacijama ova narodna mudrost a la Sanader. U međuvremenu se situacija sa SDP-om promijenila utoliko što se i upiškio i ukakio, a nema nikoga da promijeni pelene, dok je Sanader vjerojatno zauvijek zapeo u septičkoj jami hrvatskog pravosuđa. Smrdi, smrdi, užasno smrdi!

Uistinu, što se zbiva sa SDP-om i pogotovo unutar njega, ne bi znala reći ni Baba Vanga da je živa.

Zoranu Milanoviću i njegovom vladanju na Ibleru moglo bi se naći stotinuijedna mana, ali nikada, baš nikada se nije dogodilo da kao predsjednik nema artikuliran stav, pa makar on bio i pogrešan, kojim putem stranka treba ići.

Davor Bernardić ni danas u sebi ne vidi predsjednika SDP-a, pa onda ga kao takvog ne može doživljavati niti vozač tramvaja, kumica na placu, stranačke drugarice i drugovi, zastupnici u Saboru, a kamo li birači. Oni isti koji gotovo plebiscitno vide da zemlja ne ide dobrim smjerom, ali isto tako ne vide kome bi mogli povjeriti svoj glas za promjene

Njegov nasljednik Davor Bernardić nije se pokazao kao ”treća sreća” za SDP, štoviše leđa mu sve više okreću i oni koji su mu držali ljestve da zasjedne u Račanovu i Milanovićevu fotelju.

Osnovni Bernardićev problem je on sam sebi jer se u ovih 11 mjeseci niti jedno jutro nije probudio, pogledao u ogledalo i rekao: ”Ja sam predsjednik SDP-a, najveće oporbene stranke u Hrvatskoj!”. Nema više Bere, mlaca koji obećava, dobrog druga i prijatelja, kulturnog, obrazovanog, pristalog, urednih manira i pristojnog ponašanja.

Ne, Davor Bernardić ni danas u sebi ne vidi predsjednika SDP-a, pa onda ga kao takvog ne može doživljavati niti vozač tramvaja, kumica na placu, stranačke drugarice i drugovi, zastupnici u Saboru, a kamo li birači. Oni isti koji gotovo plebiscitno vide da zemlja ne ide dobrim smjerom, ali isto tako ne vide kome bi mogli povjeriti svoj glas za promjene.

U iščekivanju predsjedničkog brijanja Bernardića još uvijek očinski sapunjaju neki drugi, pa mali Bero uistinu ne zna bi li piškio bi li kakio kada treba odlučiti hoće li SDP u Saboru uvjetovati izbor Ustavnih sudaca povjerenstvom za ”Agrokor”.

Zašto je išao ispravljati samog sebe, kako nije prepoznao naklonost javnosti za svoju prvobitnu odluku te skočio samom sebi u usta pa su ga na nož dočekali i Arsen Bauk i Gordan Maras i Peđa Grbin koji je demonstrativno dao ostavku u bitnom saborskom odboru?

Osnovni Bernardićev problem je on sam sebi jer se u ovih 11 mjeseci niti jedno jutro nije probudio, pogledao u ogledalo i rekao: ”Ja sam predsjednik SDP-a, najveće oporbene stranke u Hrvatskoj!”. Nema više Bere, mlaca koji obećava, dobrog druga i prijatelja, kulturnog, obrazovanog, pristalog, urednih manira i pristojnog ponašanja

Na taj način nije učinio medvjeđu uslugu samome sebi, već i cijelom SDP-u. Da ga ne doživljavaju kao predsjednika, pokazali su njegovi saborski zastupnici, ostavivši ga samog samcatog u sabornici dok je napadao revizijsko izvješće, što do sada nije doživio niti jedan opozicijski vođa.

Bernardićev problem je što on to i nije, pa se za tu neformalnu ali bitnu ulogu dok SDP-ovci grizu vlastiti rep samokandidiraju probnim balonima neki drugi, u zemlji Krešo Beljak, a u inozemstvu Ivan Nino Jakovčić koji sve češće iz Bruxellesa komentira ovdašnja prvorazredna politička pitanja.

Bernardiću je vrijeme iscurilo. Ili će prohodati, ili će ostati političko nedonošće koje je upiškilo i ukakilo oporbu.

Smrdi, smrdi, užasno smrdi!

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: