Socijalna (ne)pravda

U utorak 9. travnja slušala sam u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, Olju Družić Ljubotina, Damira Ljubotinu te Milu Mrvalja u javno emitiranoj emisiji Radio Sljemena ”Psiholog(i)ja” koju je vodila (izvrsna) Ivana Radaljac Krušlin. Tema: Doživljaj socijalne nepravde i kako ona utječe na mentalno zdravlje.

Damir Ljubotina i Olja Družić Ljubotina autori su knjige ”Doživljaj socijalne nepravde – Psihosocijalna perspektiva” (FF press, 2022.) u kojoj su izneseni rezultati istraživanja percepcije nepravde u Hrvatskoj te posebno kakav je doživljaj različitih aspekata socijalne nepravde. Ispitivanja su provođena više od dvadeset godina na različitim uzorcima ispitanika.

Ovaj autorski par, uz niz drugih životnih zadataka, raznolikih znanstvenih i društvenih interesa i aktivnosti, djeluju vođeni osnovnim ljudskim pravima: dostojanstvo, pravednost, poštovanje i jednakost.

Teme siromaštva, socijalne (ne)pravde i dostojanstva u javnosti se zaobilazi, valjda upravo stoga što odražavaju pravu sliku naše stvarnosti.

Navodim riječi autorskog (također znanstvenog i bračnog) para o okolnostima koje su ih usmjerile na istraživanja i dugotrajno praćenje fenomena koje su opisali u knjizi:

”Naše profesionalne, ljudske i istraživačke interese oblikovalo je iskustvo rada na projektima psihosocijalne pomoći ratnim stradalnicima, prognanicima, izbjeglicama i veteranima početkom devedesetih godina s ciljem podrške u rekonstrukciji socijalne zajednice nakon završetka rata.

Kao psiholog i socijalna radnica, iz pomalo različitih perspektiva koje su se nadopunjavale, stjecali smo zajedničko iskustvo koje nas je povezalo na profesionalnom, ljudskom, a potom i obiteljskom planu.

Senzibilizacija za probleme ljudske patnje i nepravde izrasla je iz svjedočenja bolnim iskustvima populacije s kojom smo radili, ali i svakodnevnice društva koje je prošlo rat, propitivanje tradicije, vlastitog identiteta te sustava općih i moralnih vrijednosti koje bi trebale biti zajedničke većini članova društva.

Radeći kroz cijelo ratno i poslijeratno vrijeme s prognanicima u poslijeratnim zajednicama, prije svega s djecom i mladima, imali smo priliku neposredno svjedočiti jednom sasvim novom svijetu na koji nismo bili pripremljeni, a za koji mnogi i ne znaju da postoji tu, u našoj blizini. To je svijet nepravde, siromaštva i gubitaka.

Vrativši se u svoje razorene domove i zajednice, mnogi su vjerovali da će život opet biti onakav kakav je bio četiri godine ranije, da će kuće biti brzo obnovljene, poduzeća ponovno otvorena, da će se država pobrinuti da svi mogu raditi i da će se društvo ponovno izgraditi.

Uvid u različite perspektive života u Hrvatskoj ukazivao je da nezadovoljstvo iz psihološke perspektive nije bilo vezano isključivo uz težinu problema već uz doživljaj ljudi da taj teret nije podjednako i pravedno raspoređen na sve članove društva, da njihove poteškoće nisu prepoznate u dovoljnoj mjeri ili da ponekad briga društva nije na očekivanoj razini.”

Iskustvo pružanja podrške prognanicima za vrijeme rata i rada u poslijeratnoj zajednici usmjerilo je autoricu (još kao studenticu socijalnog rada angažiranu u psihosocijalnim projektima Društva za psihološku pomoć) na problem siromaštva, osobito kako to utječe na djecu. To je bio poticaj za kasniji istraživački i stručni rad u proučavanju problema siromaštva i posebno u zagovaranju prava osoba koje žive u uvjetima siromaštva.

Autorica svoje početke vidi na sljedeći način:

”Tijekom četiri godine rada u jednoj poslijeratnoj zajednici, svjedočila je prvim koracima izgradnje nove – stare zajednice u nekim drugačijim okolnostima, s novim državnim i gospodarskim temeljima, u teško ranjenoj osiromašenoj sredini.

Suočila se s nepravdom prema ljudima od kojih su mnogi ostali prepušteni sebi i svojim skromnim resursima u obnovi svojih života, bez osobite podrške, i materijalne i psihosocijalne. Mnogi ljudi su bili prisiljeni živjeti bez najosnovnijih infrastrukturnih uvjeta kao što su struja, voda i kanalizacija. Ta iskustva bila su posebno potresna kada se radilo o djeci.

Ipak, u svemu tome kao mlada osoba koja se brzo srodila s ljudima koji su bili izloženi svim ovim nepravdama i nedaćama, najljepše i najznačajnije profesionalne trenutke, dane i godine, provela je upravo bivajući s njima, radeći jedan od najsmislenijih poslova, kao što je pružanje podrške i pomoći onima kojima je potrebna.”

Autor je, kao psiholog, surađivao na projektima Društva za psihološku pomoć, Međunarodnog savjeta za liječenje žrtava mučenja (International Council for Torture Victims Copenhagen) i Rehabilitacijskog centra za stres i traumu u Zagrebu u pružanju psihosocijalne pomoći žrtvama rata, torture, prognanicima, izbjeglicama iz BiH koji su našli utočište u Hrvatskoj, povratnicima u RH, veteranima Domovinskog rata…

U svom osvrtu navodi kako su neposredna iskustva rada s ljudima kao i brojni rezultati istraživačkog dijela projektnih aktivnosti ukazivali na važnost doživljaja solidarnosti, socijalnog priznanja i ljudske podrške u lakšem suočavanju s teškim problemima proizašlim iz ratnih događanja.

Dodala bih ovdje kako doživljavam Damira Ljubotinu, surađujući ranije na zajedničkim projektima i prateći njegov rad: Kada kao znanstvenik istražuje društveno značajne pojave, radi to sa zanimanjem i strašću, poput znatiželjnog djeteta, nastojeći opisati, razumjeti i približiti iskustva (kliničke i psihosocijalne) prakse i znanstvenog pristupa proučavanim pojavama.

U tri cjeline knjige autori govore o širem kontekstu značaja poštivanja općih ljudskih, političkih, građanskih i socijalnih prava koja čine temelj pravednog društva. Potom opisuju teorijski i metodološki okvir za izučavanje doživljaja i percepcije pravednosti iz perspektive psihologije i socijalnih znanosti.

U trećem dijelu predstavljeni su rezultati istraživanja različitih aspekata percepcije i doživljaja socijalne i opće nepravde u Hrvatskoj kod mladih i odraslih građana.

Tako, na primjer, u dijelu koji se odnosi na mlade traže odgovor na problem percepcije socijalne nepravde i doživljaja nepravde kod populacije djece i mladih, posebno vezano uz problem povezanosti socijalne percepcije pravednosti i problema tolerancije neprihvatljivog ponašanja.

Kod studenata propituju moguću povezanost između percepcije socijalne nepravde i aktualnog, bolnog pitanja potencijalne odluke o trajnom odlasku iz Hrvatske.

U dijelu koji se odnosi na populaciju odraslih, rezultati pokazuju povezanost percepcije socijalne i osobne nepravde s kvalitetom života i vjerojatnosti ostvarenja životnih ciljeva. Autorima je također bilo važno razmotriti kojim uzrocima ispitanici pripisuju postojanje nepravde u društvu.

Zaključuju da rezultati prikazanih istraživanja ukazuju na visoku razinu percepcije opće i socijalne nepravde u društvu i otvaraju pitanje o razlozima koji su doveli do toga da se društvo doživljava toliko nepravednim.

”Želimo naglasiti da društvo i državu ne čine samo granice, zakoni, institucije i politička vlast. Čine ih u prvom redu ljudi koji, što je vidljivo i iz rezultata prikazanih istraživanja, žele živjeti u pravednom i humanom društvu u kojem su visoko zastupljene vrijednosti solidarnosti, tolerancije i poštivanja prava i dostojanstva svih članova društva.

Rezultati i poruke istraživanja opisanih u ovoj knjizi upozoravaju da je potrebno uložiti značajan zajednički napor u izgradnji pravednijeg i sretnijeg društva koje će biti ostavljeno budućim generacijama.

Ova vrsta promjena ne zahtijeva financijska ulaganja već svijest, društvenu angažiranost i visoku razinu odgovornosti prije svega kreatora politika, ali i svih građana. To vidimo kao pitanje opstanka i budućnosti ove zemlje.”

U gore spomenutoj radio emisiji, da ponovim, raspravljalo se o socijalnoj nepravdi, siromaštvu, o cjelovitom zdravlju i dobrobitima.

Izvrsni gosti, znanstvenici, ljudi koji se u širokom smislu bave mentalnim zdravljem i dobrobitima ljudi, prije svega humanisti i ljudi okrenuti zajednici.

Ravnopravno, tu je Mile Mrvalj, mudar i dostojanstven, autentičan svjedok i sugovornik, izvor vrijednih spoznaja naše društvene stvarnosti koja proizvodi tolike razlike među ljudima, probleme beskućništva s kojima se najradije ne bi suočavalo.

Na kraju te bogate i ispunjene večeri ostalo je pitanje: Što dalje? Kako pokrenuti procese važnih promjena koji se moraju događati iz baze/potreba i od vrha/politika prema bazi?

Zapravo gosti te večeri bave se politikom, uz pomoć medija: Zar nisu još stari Grci kazali da je čovjek društveno biće, upućeno na zajednicu s kojom se uzajamno oblikuju? Jer čemu znanost ako nije na dobrobiti ljudi?

Za kraj: Autori spomenute knjige navode što je njima najvažnije:

”…nastojali smo izdvojiti koncept ljudskog dostojanstva za koji smatramo da je u središtu poštivanja svih ljudskih prava i socijalne pravednosti”.

I još: Predlažem da se našim političarima (koji politiku vide i žive kao moć; kada govore o politici, uvijek se na to misli!), donositeljima politika i odluka pošalje barem ova knjiga koja je u PDF formatu besplatna. Napor koji je potreban je upoznati se s njezinim sadržajem. Drugačiji napor, kojeg teško da ga možemo očekivati je napor da se ozbiljno i odgovorno upitaju što s navedenim spoznajama.

Ili još jednostavnije, da se i bez ove knjige upitaju s čime se sve izbjegavaju suočiti i za što bi oni stvarno mogli preuzeti odgovornost?

Nekoliko je dana pred izbore, nisam primijetila da se govori o konceptu dostojanstva građana i poštivanja ljudskih prava, o socijalnoj pravednosti i, posebno, o načinima da se na to odgovori!

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Problematični dječak: reagirati, ne izbjegavati problem
    •  Ljudi bez maske
    •  Boli me duša: što sve čeka Ukrajince nakon rata?
    •  Posljedice genocida se nose generacijama, na objema stranama
    •  Kakvo društvo želimo i što možemo učiniti da to postignemo
    •  Dokle god je nasilje izbor, tu nema empatije ni za svoje
    •  Prosvjetom umjesto osvete može se širiti razum, a ne sukob
    •  Kako danas općenito stojimo s povjerenjem u našem društvu
    •  Dragoljub Svilar – strastan, zaigrani stvaralac, Homo ludens
    •  Što treba da psihološke traume bude manje, a društvo zdravije

> Svi tekstovi ovog autora