Stari hrvatski pozdrav: Viva Duce, viva Re, viva Croazia!

Stari hrvatski pozdrav ”Za dom spremni!”, svima nam je dobro poznat, razvidan i u najdubljem mraku, u najgušćoj magluštini – prikladno funkcionira u raznim prigodama, na primjer, prije početka nekog sportskog ogleda, na poluvremenu, nakon utakmice, ispred i iza stadiona, u tramvaju, na Trgu bana Jelačića…

Njegov se gromoglasni efekt, iz petnih žila i promuklih grla, zdušno pušta u eter, poput dobroga duha iz Aladinove svjetiljke, kada kulminira zajednički osjećaj zbrinutosti i zajedništva, ili se provocirajući, samodopadno rasteže kitnjasto iscrtan na tridesetmetarskom platnu, ili sprejem, pod nebom osutim zvijezdama, ispisuje po potleušicama u Dugavama i Trnju.

Ima taj uzvik ”Za dom spremni!” nešto od slatkog grijeha, nešto što formalno još nije zabranjeno, ali je ipak bunt i hrabrost, inat i melankolija ratnog veterana, premda ga najgrlatije izgovaraju u pravilu mlađe generacije, zamalo djeca, koja za ovog posljednjeg, Domovinskog rata, nisu bila niti rođena.

Stari hrvatski pozdrav ”Za dom spremni!” pod čijim se gromoglasnim hukom slave sve nogometne utakmice i pobjede ”naših dečki” ili provociraju gostujući navijači gostujućih ekipa, organiziraju međusobni susreti – tamburanja navijača na odmaralištima autoputova… zaštitni je znak viteškog, svehrvatskog trenutka, prve linije obrane teško stečene državotvornosti i nacionalne slobode.

Dok zemlja nezaustavljivo tone i propada ogrezla u lopovluk i amoral, dok se na novinskim stranicama svakodnevno, poput odsječenih glava, kotrljaju afere vladajućih elita s pokradenim iznosima od kojih bole glave naših običnih građanina, … dok se, na kraju krajeva, planeta Zemlja opasno približila samom rubu mogućeg nuklearnog rata u ne tako dalekoj Ukrajini, poput Dumasovih mušketira, naša viteška, svehrvatska mladež, bori se na svoj način protiv raširenog amorala, koristeći, između ostaloga, i stari hrvatski pozdrav ”Za dom spremni!”, koji poput francuskog pokreta otpora ujeda neprijatelja tamo gdje se ovaj najmanje nada.

U tom duhu i s tim namjerama, poveća skupina Dinamovih navijača, takozvanih Bad Blue Boysa, u osvit jedne od povijesnih nogometnih utakmica protiv velikog Milana, a nakon nevjerojatne pobjede u Ligi prvaka protiv legendarnog engleskog Chelsea u Zagrebu 1:0, odvojila se od glavne skupine naših navijača, i u stroju, poput dobro obučenih gojenaca, s prepoznatljivim crnim majicama, krenula ulicama Milana, promovirati našu državotvornost, posebnost i jedinstvenost.

I baš u trenutku kada su na čelu zdruga, kolovođe tog iznimnog performancea htjeli zaustiti stari hrvatski pozdrav ”Za dom spremni!”, netko je primijetio da se zapravo nalaze u stranoj državi i da nitko neće razumjeti, shvatiti što namjeravaju poručiti.

Istog se časa, ne gubeći vrijeme, jedan vižljastiji sudionik kolone, iz trećeg reda, prihvatio mozganja i kombinatorike, pa je umalo od predočene slike koja mu je u mislima uskrsla, zajaukao, obznanivši družini drhtavim glasom da bi se stari hrvatski pozdrav mogao na tuđem teritoriju s tuđinskim jezikom u uporabi protumačiti i kao nekakav zaostali pozdrav iz prošlih, mračnih vremena, poput, ”Živjelo bratstvo i jedinstvo!” ili ”Smrt fašizmu, sloboda narodu!”

Istodobno se je, onaj širok kao grmalj, u petom špaliru, s tetoviranim Pavelićem na lijevoj miški, uhvatio za glavu, fantazirajući da, ne daj Bože, ti Talijani mogu pomisliti da je stari hrvatski pozdrav ”Za dom spremni!”, nekakva LGBT provokacija.

Pokušalo se, istini za volju, isto tako, na brzinu prevesti naš stari hrvatski pozdrav ”Za dom spremni!”, na talijanski jezik, čega se prihvatio, iz zadnjega reda, crnomanjasti, naturalizirani Dalmatinac iz Dubrave, prepjevavši stari hrvatski pozdrav, mora se priznati, na veoma zvučni, pomalo i neukusno milozvučni, talijanski.

Zazvučalo je dojmljivo, svjetski:

– Pronti per la mia casa! – promrmljao je, a onda još preciznije i još milozvučnije proderao se: – Pronti per la Patria!

Da, to je to, svi su se jednodušno složili.

Preostalo je još samo uvježbati taj talijansko-hrvatski kanconijer, zašećereni, melodiozni poklič, da ga u isti glas izgovori cijela centurija, pardon, regimenta, ali, priznat ćete, to bi bilo suviše zahtjevno da se tako što savlada na brzinu, ad hoc, i još u stranoj zemlji, pod dojmom širokih ulica, ogromnih secesijskih zgrada i urbanističkih bisera iz vremena Mussolinija i ogoljenog klasicizma, raskošnih fasada zgrada koje svakog gosta, pa tako i ”naše dečke”, ostavljaju pomalo neodlučna i frustrirana.

Uglavnom, u namjeri da se ostavi kakav-takav dojam i da se demonstrira veće i odlučnije domoljublje i patriotizam od onoga domoljublja i patriotizma ”šugavih” domaćina, ”žabara” Talijana, naši vitezovi, predstavnici i čisti egzemplar najčišćeg hrvatskog bića, naša budućnost – jer na mladima svijet ostaje, podigli su zdušno, bez oklijevanja, svi u isti čas, desnu ruku u nacistički pozdrav, i tako su u špaliru, složno dižući desnicu, projezdili, na čuđenje i zgražanje slučajnih prolaznika, ulicama Milana.

Ubrzo je snimka neobične skupine mladića u crnim majicama i velikim slovom U na glavama, pardon crnim šiltericama na glavama, virtualno obišla svijet, tako da je ovim domoljubnim igrokazom doprinos našem zahuktalom turizmu i svekolikom imidžu naše mlade, još uvijek nedovoljno poznate i priznate države, u svijetu postao nemjerljiv.

Možemo primijetiti, premda možda zazvuči nezahvalno, kako bi cjelokupni dojam bio mrvicu snažniji da su ”naši dečki” promovirajući ”boje naše zemlje” oko vrata objesili kravate s crveno-bijelim uzorcima kockica, jer u svijetu je opće poznata činjenica da je prapostojbina kravate upravo Lijepa Naša… tako da bi tada, u tom slučaju, postignut dojam bio još upečatljiviji, zapravo uistinu potpun i cjelovit.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Mornaričko groblje - Oaza usred ničega
    •  Galerist
    •  Manifest raspjevanog roba
    •  Košarica Baby Lasagne premijeru Plenkoviću
    •  Hrvatska iznad Hrvata
    •  Premještanje kreveta
    •  Cirkus! Kakav dobar cirkus! Točno u srijedu
    •  Priča koja nikada nije ispričana
    •  Inkvizicija u školama: zašto smeta ženski spolni organ?
    •  Imamo Zakon o hrvatskom jeziku!

> Svi tekstovi ovog autora