Stečajna likvidacija Hrvatske nije izgledna, ali Agrokora jest

Unatoč stvarnosti bankrot Republike Hrvatske u većem dijelu javnosti kao da i dalje ostaje nezamijećen.

Zbunjuje činjenica da se bankrotiranu državu kao što je Republika Hrvatska ne može u stečajnom postupku likvidirati i brisati iz registra kao što se može brisati Inu i Agrokor iz Trgovačkog registra.

To omogućuje da se pravimo kao da Republika Hrvatska nije bankrotirala. Pitanje je samo dokad ćemo se moći praviti da ne živimo u bankrotiranoj Republici Hrvatskoj?

Vezano uz bankrot Agrokora, međutim, veći dio javnosti kao da ne razumije da stečajni vjerovnici ne mogu odnijeti, primjerice, prodavaonice Konzuma. Netko tko će dobavljačima moći plaćati na vrijeme nastavit će prodavati robu u tim prodavaonicama i nakon stečajne likvidacije Agrokora.

Veći dio javnosti ne razumije da stečajni vjerovnici ne mogu odnijeti, primjerice, prodavaonice Konzuma. Netko tko će dobavljačima opet plaćati na vrijeme nastavit će prodavati robu u tim prodavaonicama i nakon stečajne likvidacije i brisanja Agrokora iz Trgovačkog registra

A u vezi tog tzv. ”lex Agrokora” treba znati da stečajnu sanaciju (preustroj poslovanja stečajnog dužnika) može provesti samo investitor s dovoljno novca za pokriće Agrokorovih gubitaka i dugova.

Plenkovićeva Vlada, međutim, nema tog novca i ne može bez pokrića provesti preustroj Agrokora providnim manipulacijama zakonskim prisilnim nagodbama s vjerovnicima Agrokora u bankrotu.

Tzv. ”lex Agrokor” samo je još jedan loš zakon koji se neće moći primijeniti.

Uoči proteklih izbora, kao mogućoj preokretnoj točki promjene promašene višedesetljetne ekonomske politike u Hrvatskoj, u kolumni pod naslovom ”Nacionalni (hrvatski) suverenitet više ne postoji”, objavljenoj 6. listopada 2015. , ukazano je na to da se ”u svijetu već više od pola stoljeća intenzivno provodi redistribucija dobiti od iskorištavanja nacionalnih dobara prezaduženih i nerazvijenih zemalja nakon prethodno praktično ukinutog (ekonomskog) nacionalnog suvereniteta”.

U kolumni ”Bankrot Republike Hrvatske”, objavljenoj 29. siječnja 2016., ukazano je na to da bi se izbjegle javne rasprave i odgovornost zbog bankrota Republike Hrvatske, javnost se zastrašuje floskulama o registrima izdajnika, obnovi Jugoslavije i slično.

Zbunjuje to što se bankrotiranu (hrvatsku) državu ne može u stečajnom postupku likvidirati i brisati iz registra, slično kao što se može brisati Agrokor iz Trgovačkog registra. To omogućuje da se pravimo kao da Republika Hrvatska nije bankrotirala. Pitanje je samo dokad će se to moći tako?

I u kolumni ”Koje reformske zahvate mora provoditi Orešković?”, objavljenoj 30. prosinca 2015., kao i u kolumni ”Od novog mandatara ne treba ništa očekivati”, objavljenoj 27. rujna 2016. , najavljeni su ”rezultati” ekonomske politike Plenkovićeve Vlade.

Na svim izborima u Hrvatskoj nacionalna ekonomska misao i politika se još od 1980. godine zanemaruju (u svojem istraživanju prof. Ivo Družić je ukazao na to da je BDP 1980. godine iznosio 26,8 milijardi USD, prema 27,5 milijardi USD 2013. godine).

”Nakon 1980. kao prve godine stagnacije, sve se promijenilo, i država i gospodarski sustavi, jedino se održala 37-godišnja ekonomska stagnacija”, utvrdio je prof. Družić (pogledati nedavnu kolumnu ”Struka je manje važna od politike”).

Financijsko posrtanje ekonomski marionetskih vlada Republike Hrvatske, primjerice, predlaganjem i povlačenjem odluka o prodaji Hrvatske elektroprivrede, reotkupu dionica Ine, neučinkovitog tzv. ”lex Agrokora”, itd. u javnosti ne izaziva reakcije iz kojih bi se moglo zaključiti da je počelo suočavanje s bankrotom, ne samo ekonomskim, nego i moralnim, političkim, pravosudnim i ostalim.

Ali čemu o svemu tome po tko zna koji put novinarski obavještavati hrvatsku javnost ako se ta javnost samo pravi da to ne zna?

U isto vrijeme u Splitu, Rijeci, Osijeku i Zagrebu završilo je predstavljanje i besplatno raspačavanje tiskanog izdanja publikacije ”Sprečavanje informacija o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava”.

A u vezi tog tzv. ”lex Agrokora” treba znati da stečajnu sanaciju može provesti samo investitor s dovoljno novca za pokriće Agrokorovih gubitaka i dugova. Plenkovićeva Vlada, međutim, tog novca nema

Nakon što je web izdanje te publikacije o bankrotu hrvatskog pravosuđa downloadalo oko 1800 čitatelja. I nakon ranije (2014. godine) na sličan način distribuiranih tiskanih i web izdanja publikacije ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu”.

Te publikacije dokumentirano dokazuju, osim ”bankrota” pravnog poretka u Hrvatskoj,”bankrot” i dijela međunarodnog pravnog poretka, osobito Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Jedinstveni slučaj u kojem je Ustavni sud kao najviša sudska instanca u Republici Hrvatskoj sebe doveo u položaj stranke u upravnosudskom postupku na Visokom upravnom sudu (kao nižerangiranom sudu) samo radi izbjegavanja odgovora na novinarsko pitanje i taj sudski spor izgubio, u hrvatskim subvencioniranim i sponzoriranim medijima nije imao odjeka (izuzev jednog napisa u Jutarnjem listu i naravno ovdje na Autografu).

A na dokumentirano dokazana kršenja ljudskih prava u Hrvatskoj, osobito prava na sudsku zaštitu, ”reagirali” su građani smanjivanjem broja podnesenih tužbi Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Pa da, čemu pisati zahtjevne tužbe koje se u Strasbourgu, protivno članku 45. Konvencije, proglašuju ”nedopuštenima” bez pisane i obrazložene sudske odluke?

Prema podacima iz odgovora Štefice Stažnik, zastupnice Republike Hrvatske na Sudu u Strasbourgu, na novinarsko pitanje kolege Gorana Flaudera iz Osijeka, u 2013. godini iz Hrvatske su podnesene 1842 tužbe.

No, već prvu godinu nakon objavljivanja dokumenata s okruglog stola ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava” u kojima je objavljeno da se bez sudske odluke iz postupka arbitrarno isključuju ”nezgodne tužbe”, broj svih tužbi iz Hrvatske smanjio za 40,5 posto!

Na svim izborima u Hrvatskoj nacionalna ekonomska misao i politika se ustrajno zanemaruju. U prezentaciji svojeg istraživanja prof. Ivo Družić je ukazao na to da je BDP 1980. godine iznosio 26,8 milijardi USD, prema 27,5 milijardi USD 2013. godine.

A u 2016. godini podnesene su ”samo” 764 tužbe (58,5 posto) u usporedbi sa 1842 tužbe u 2013. godini.

Kolege su duhovito komentirale da se stanje u hrvatskom pravosuđu u protekle tri godine poboljšalo, pa je zbog toga upola manje tužbi međunarodnom sudu.

Zafrkavaju me kolege da sam razotkrivanjem afere sa eliminacijama tužbi iz Hrvatske iz postupka na Europskom sudu za ljudska prava zapravo najviše ”pridonio” tako velikom smanjenju broja tužbi iz Hrvatske.

Kolege me još zafrkavaju i da zapravo radim na tome da nepostupanjem po tužbama iz Hrvatske nekada ugledni Europski sud za ljudska prava daje ”legitimitet” odlukama kompromitiranog domaćeg pravosuđa.

Imaju kolege podrugljivci pravo. A u pravu je bio i Bertrand Russell kada je izjavio: ”Demokratski izbori su stupica za glupane”.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora