novinarstvo s potpisom
Ana i Otto Raffai
Da li bi Alojzije Stepinac, da je s nama danas, prepoznao okorjeli ateizam u riječima i političkim potezima tehnofeudalaca poput Muska i njegovih drugova po naumu, Zuckerberga ili Bezosa? Možda i bi. Ako je odlučno stao protiv ateizma Titovog komunizma, možda bi shvatio da je isti obrazac bezboštva u današnjim moćnicima. Onima koji su si zamislili da su Bog, da će kao bogovi vladati nad svime, i ljudima i prirodom.
Nadamo se da Stepinca ne bi zbunilo što se u našim primjerima radi o kapitalistima, te bi nadamo se prepoznao koje to ideologije pokreću Trumpa i bliske mu suradnike.
Potaklo nas je na ovo maštanje događaj o kojem svjedoči teoretičar kulture i medija Douglas Rushkoff. Rushkoffa su naime tehnomilijarderi, njih pet čija imena nije htio odati, pozvali na susret u svoje carstvo, negdje u Americi, usred neke pustinje. O svojim uvidima nakon tog susreta je Rushkoff je napisao i knjigu pod naslovom ”Survivel of the Richest”.
Rushkoff u emisiji ”Kulturzeit” pripovijeda kako su ga pitali: Što bi bilo bolje Aljaska ili Novi Zeland? U prvom trenutku nije shvatio o čemu se radi, da bi mu objasnili kako ih zanima, gdje bi bilo najsigurnije biti kada nastupi po njima presudan događaj. Tek tad je shvatio da misle na nuklearni rat ili pandemiju, ili društvene nerede.
Zanimalo ih saznati od ovog teoretičara gdje da se sklone kada ovaj svijet zadesi katastrofa. Ovaj razgovor uklapa se u već poznate informacije o tome kako tehnomilijarderi poput gore imenovanih rade ozbiljno na ”izlaznim opcijama”, smišljaju gdje bi se mogli povući, spasiti – od svijeta koji sami stvaraju. Grade bunkere, ulažu u projekte plutajućih gradova i sanjaju o budućnosti na Marsu.
Važno im je biti što dalje od ostatka čovječanstva – prezrenih masa u njihovim očima. ”Zapravo oni bježe od posljedica svog vlastitog djelovanja”, zaključuje Rushkoff.
U navedenom djelu Rushkoff opisuje fašistoidnu sliku o čovjeku koju imaju ti najbogatiji zemljani: po Rushkoffu oni vide sebe kao tehno dominante koji trebaju vladati nad masom. Nema tu empatije prema ikome, niti osjećaja za prirodu. Priroda nisu živa bića, život koji treba poštivati, ona je samo materijal koji mogu iskoristiti, objekt zarade.
Nema tu prostora za socijalne programe, niti za pitanje kako će tisuće zaposlenika u državnim službama preživjeti otkaze koji ih očekuju. Demokratske strukture samo su smetnja, jer one koče ”kreativno razaranje”. Razaranje je kreativno jer iz njega se nešto novo dogodi, čitaj zaradi.
O žrtvama razaranja nema govora, njih se ne vidi. ”Sve novo mora uništiti nešto staro” je deviza ovog načina razmišljanja. I zbog toga su demokratske strukture i procedure samo kočnice za ubrzanje kapitalističkog predatorskog progresa. Strukture, pravila su za njih represivni, jer pravila, zakoni samo usporavaju ili ne dopuštaju nesmetani rast.
Globalni digitalni prostor, javni prostor platformi je velikim dijelom vlasništvo tehnofeudalaca. Oni mogu diktirati pravila, a masa koja to plaća samo doprinosi da se oni još više bogate. Problem je prema Rushkoffu u tome što takva konstelacija moći dovodi do mišljenja ”da svijet zapravo pripada milijarderima”. Tu bi se vjerujemo Musku suprotstavio Stepinac. Jer ako kome, a ono njemu je bjelodano jasno da svijet pripada samo Bogu, a ne umišljenim bogovima.
No kako Stepinca više nema među živima, ima ipak onih koji na ovaj ili onaj način cijene njegovu odlučnost te bi vjerojatno oni shvatili kako se idolatriji tehnofeudalaca treba jasno i odlučno suprotstaviti.
U središtu tehnokratske diskriminacije je način razmišljanja kako je vlastiti interes važniji od općeg dobra. Taj egoizam u svjetonazoru svakako je stran kršćanskom poimanju zajednice koji je u središtu našeg razumijevanja crkvenosti.
Kada Jeff Bezos piše u pismu djelatnicima Washington Posta: ”Pisat ćemo svaki dan o podržavanju i obrani dva stupa: osobnim slobodama i slobodama tržišta”, na naizgled bezazlen način (pa radi se samo o osobnim slobodama i slobodnom tržištu) zagovara ono što je u srži politika koje su promovirale ropstvo i kolonijalizam.
Ono što je nespojivo s kršćanskim shvaćanjem ljubavi prema bližnjemu i shvaćanjem pravednosti koja se prepoznaje ako je pravednost zlatno pravilo za sve. Čuvajući pravdu za sve, dostojanstvo, sigurnost i mir za sve mi čuvamo svoju slobodu, dostojanstvo i mir.
Tako oni među nama koji su kršćani, čuvaju svoju vjeru u Boga koji se ne skriva na Mars od ljudi nego je svim ljudima blizak i u Isusu se predstavio kao brat svim ljudima. Drugog puta za nas kršćane nema.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.