novinarstvo s potpisom
Živimo u zemlji u kojoj je premijeru lakše riskirati rušenje vlastite Vlade nego dozvoliti istraživanje i procesuiranje eventualnog kriminala u Agrokoru.
I to je gola činjenica.
Andrej Plenković jučer se prokazao kao premijer za posebne sistemske tvrtke i sve solidno zamaskirao u naoko odlučan potez rušenja Mostovih ministara, u navodno raščišćavanje odnosa sa zahtjevnim koalicijskim partnerom.
Malo tko je na prvu primijetio da se Plenković jučer elegantno riješio ili otvoreno pokušao eliminirati jedinog ministra u Vladi, koji se zalagao za istraživanje kriminala u Agrokoru. Štoviše, to mu je bio i posao.
Riječ je o Vlahi Orepiću, ministru unutarnjih poslova, koji je prije samo sedam dana izjavio ovo: ”Jedna tvrtka nije mogla ugroziti čitavo gospodarstvo bez kriminala. Agrokor je sinonim političkih, društvenih i gospodarskih odnosa koji su nastali nakon kriminalne privatizacije. Mi moramo biti svjesni potrebe da se procesuira i locira odgovornost te tko nas je u tu situaciju doveo i budite uvjereni, mi ćemo to napraviti”.
Bila je to izjava kakva se otprilike i može očekivati od ministra policije. Izjava koju malo tko u ovoj zemlji nije dočekao s odobravanjem.
I izjava kakvu nikada nije dao ni Andrej Plenković, ni Martina Dalić, ni državni odvjetnik Dinko Cvitan, logično takvo što nikada nećemo čuti ni od čovjeka o čijoj se sudbini jučer glasalo na Vladi, od ministra u eklatantnom sukobu interesa Zdravka Marića.
A što ako je povjerenje Mariću bilo samo povod, a prava meta Vlaho Orepić – neposlušni mostovac na čelu represivnog aparata u državi?
Hoćemo li se uopće baviti tim pitanjem sada kad su na meniju sočne analize i komentari o tome hoće li premijer doista pronaći dovoljno ruku u Saboru za preslagivanje ili ćemo imati još jedne prijevremene parlamentarne izbore.
Ova Vlada bi doista trebala pasti zbog interesnog lobija i očite sprege u spašavanju Agrokora i Ivice Todorića.
Stav da se može natući tih 25 milijardi kuna duga, da se može zaljuljati cijelo hrvatsko gospodarstvo i doslovno unakaziti tržišna ekonomija, a da za to nitko ne treba biti kriv, uhapšen i procesuiran, jednak je nacionalnoj veleizdaji.
Orepić je možda bio preslab i nevažan. Ostavimo i mogućnost da si je pumpao mišiće i skupljao poene u javnosti pričajući o istragama i kaznama.
Ali je bio jedini. I mogao je biti opasan.
Marić je samo pijunčić u ovoj jednadžbi, iako su i Most i SDP u njegovom slučaju principijelno u pravu.
Ministar financija koji radeći u Agrokoru o skorašnjoj poslovnoj kataklizmi ništa nije znao, a sada bi vodio financije cijele države i usput utjecao na nekritično spašavanje tog istog Agrokora, više ne bi smio biti ministar ni jedne sekunde.
I to mu je previše.
Zbog toga će se premijer tek početi znojiti i nervirati. Ostatke svoje razvaljene vjerodostojnosti morat će skupljati idućih dana i mjeseci, slušajući ključno pitanje iza kojeg leži glavni razlog za političku krizu u Hrvatskoj.
Štiti li Plenković kriminal u Agrokoru? I što nam uopće može reći nakon svega? Sad kad je umjesto Marića – maknuo Orepića?
(Prenosimo s portala Novoga lista).