autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Što se u Hrvatskoj ne smije reći

AUTOR: Zdenko Duka / 15.01.2018.

Zdenko Duka

Početkom tjedna u Hrvatsku ponovno dolazi misija vodećih organizacija za zaštitu medijskih sloboda. Zadnji put su bili u lipnju 2016., upravo u vrijeme kada je Hrvatska bila ostala bez vlade, a njihov tako brzi novi posjet znači da misle da se novinarske i medijske slobode, sigurnost i dignitet novinara, pluralizam stavova i tolerancija u medijima nisu ništa poboljšali, nego pogoršali.

To su nam svojim (brojčanim) ocjenama o stanju medijskih i novinarskih sloboda u Hrvatskoj poručili i francuski Reporteri bez granica (RSF) i njujorški Komitet za zaštitu novinara (CPJ).

Hrvatska od 2014. godine po nekoliko mjesta pada na svjetskim ljestvicama pa se sada, prema zadnjem pregledu RSF-a za 2017. godinu nalazi na 74. mjestu u svijetu i uz Crnu Goru je najlošije pozicionirana zemlja u svom okruženju, a uz Bugarsku je i posljednja zemlja medijskih i novinarskih sloboda među svim zemljama Europske unije.

Govor mržnje stalno raste, vezan je ponajviše za neke opskurne internetske portale, i oni su zapravo izvan kontrole, jer je i internet kao medij ovdje neuređen. Ali govora mržnje ima i na televizijama

Članovi medijske misije ovog puta trebali bi se susresti i s predsjednikom Vlade, ponovno se susresti s predsjednicom Republike, pa s ministricom kulture i još nekim dužnosnicima, novinarima i predstavnicima novinarskih udruženja.

Mnogi će možda reći da te loše ocjene ništa ne govore (pa nismo valjda gori od Srbije i BiH!?), zašto oni uopće dolaze, žele pritiskati Hrvatsku, mi smo tu koji odlučujemo o našoj demokraciji, sva vlast u ruke braniteljima-veteranima i Kaptolu, itd. itd.

U zemlji parlamentarne demokracije nema njezinog boljeg čuvara od otvorenih i kritičkih medija, slobode govora, pluralizma.

Ali, ima li boljeg dokaza da je stanje novinarskih sloboda i javnog govora sve lošije od toga da se već na sve navikavamo kao magare na batine?

Informativni program HRT-a pod apsolutnom je kontrolom vladajućih, nepotrebno je čak reći jedne stranke, nego općenito promotora isključivog, nacionalističkog svjetonazora.

Hrvatska od 2014. godine po nekoliko mjesta pada na svjetskim ljestvicama pa se sada, prema zadnjem pregledu RSF-a za 2017. godinu nalazi na 74. mjestu u svijetu i uz Crnu Goru je najlošije pozicionirana zemlja u svom okruženju, a uz Bugarsku je i posljednja zemlja medijskih i novinarskih sloboda među svim zemljama Europske unije

Vodstvo HRT-a se svojedobno ogradilo od svog voditelja Stankovića jer je gostu postavio pitanje je li u Hrvatskoj bio i građanski rat. Zatim, dali su otkaz, pa ga ipak ubrzo povukli, svom komentatoru Šikanjiću jer je loše govorio o Ivanu Vrdoljaku iz HNS-a i o Vladi.

Prije nekoliko dana HRT je naglo maknuo s programa jedan domaći film zbog toga što je to zatražila neka veteranska udruga! Nakon nekoliko dana prikazao je isti taj film, iako u slabijem terminu. Valjda je sad HRT zaključio da svako braniteljsko priopćenje ne mora više biti zakon Božji, otkako Janjić Tromblon ljuti Plenkovića i Vladu najavom hladnoratovske regate u Piranskom zaljevu?

Rijetko u kojoj zemlji EU toliko su netransparentni vlasnici medija, i elektronskih i pisanih, kao u Hrvatskoj. Bjelodano je da je puno prikrivenih vlasnika kojima ne da se ne može ući u trag, nego se tim traganjima nitko i ne bavi, jednostavno – nije oportuno.

Zakonski je prikriveno vlasništvo zabranjeno, ali zakon je mrtvo slovo na papiru. Ima i nominalnih vlasnika medija iz kriminalnog miljea, pa i bjegunaca.

Govor mržnje stalno raste, vezan je ponajviše za neke opskurne internetske portale, i oni su zapravo izvan kontrole, jer je i internet kao medij ovdje neuređen. Ali govora mržnje ima i na televizijama.

Rijetko u kojoj zemlji EU toliko su netransparentni vlasnici medija, i elektronskih i pisanih, kao u Hrvatskoj. Bjelodano je da je puno prikrivenih vlasnika kojima ne da se ne može ući u trag, nego se tim traganjima nitko i ne bavi, jednostavno – nije oportuno

A kad neki slučaj, kao na primjer kad Ante Prkačin kaže u Bujici na Z1 da Stipu Mesića ”treba javno objesiti”, stigne i do Vijeća za elektroničke medije, onda to vrlo preparirano regulatorno tijelo zaključi da taj govor ”nije u suprotnosti” sa Zakonom o elektroničkim medijima ”jer se ne može identificirati jasna, nedvosmislena i neposredna namjera poticanja, pogodovanja poticanju i širenje mržnje prema bilo kojoj ranjivoj skupini ili grupi ljudi”.

U Njemačkoj je upravo stupio na snagu dosta drastičan zakon protiv govora mržnje na društvenim mrežama, kod nas se ni smrtne prijetnje novinarima ne vide kao ozbiljan problem.

Medijski i novinarski problemi u Hrvatskoj mogli bi se nabrajati satima.

Novinarstvo i mediji načelno su pokretali društva prema naprijed, takva jest ili bi trebala biti njihova uloga. To i danas vrijedi za neke medije, ali gledajući uopćeno – to ovdje više nije tako.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: