Sudski “ringešpil” povećanja i pada potrošnje

Zastrašeni suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne usuđuju se ujednačiti tri “svoja” različita pravna shvaćanja u sudskim postupcima više od 100 tisuća korisnika kredita s spornim valutnim klauzulama u CHF (švicarskim francima). Samo u Udruzi Franak ima oko 40 tisuća parničara – korisnika kredita s spornim valutnim klauzulama u CHF.

Jedna od osnovnih funkcija Vrhovnoga suda je ujednačavanje sudske prakse u Republici Hrvatskoj, a Vrhovni sud se ne usuđuje ujednačiti niti vlastita različita pravna shvaćanja, pa kako bi onda ujednačavao praksu cjelokupnog sudstva?

Suci se, prema mojem novinarskom mišljenju, više od bankara (ZABA-e, PBZ, Erste, Raiffeisen, Hypo, OTP, Splitske i Sber banke) boje puno moćnijih dužnosnika državnih zakonodavnih i izvršnih vlasti, te osobito vlasnika krupnog kapitala i pridruženim ih peračima novca.

Pojednostavljeno, suočene s velikim padom potrošnje u Hrvatskoj, hrvatske vlasti su zbog pritiska vlasnika krupnog kapitala započele provoditi politiku precijenjene domaće valute (HRK). Tom monetarnom manipulacijom (bez svježeg novca) vlasti su “gurnule” bankare da potiču potrošače da uzimaju valutno rizične kredite, omogućivši bankarima da neetično prevale sav teret otplate tih rizičnih kredita isključivo na neuke korisnike kredita.

Stoga bi kao suodgovorne stranke u sporovima zbog kredita s valutnom klauzulom trebale biti i “država”, osobito Vlada i HNB, a ne samo ZABA, PBZ, Erste, Raiffeisen, Hypo, OTP, Splitska i Sber banka.

E, to je ipak previše za sutkinje i suce hrvatskog sudstva. Preplašeni suci su u Vrhovnom sudu namjerno u istoj pravnoj stvari (krediti u “švicarcima”) donijeli tri suprotstavljene odluke (REV – 1096/2022 od 8. studenoga 2022., REV – 586/2019 od 16. studenoga 2022., i REV – 639/2019 isto od 16. studenoga 2022) i odložili te tri odluke (“do daljnjega”) u ladice Službe za evidencije sudske prakse.

Pritom treba pojasniti, Služba evidencije sudske prakse je formalno odjel sudske uprave za dostave gotovih sudskih odluka, dijelom u nadležnosti Ministarstva pravosuđa, a ne neovisni sudski odjel Vrhovnog suda.

Moglo bi se slobodnijim novinarskim govorom reći da su suci na taj način “vratili” odložene škakljive odluke na odlučivanje Ministarstvu pravosuđa, odnosno “državi”.

Usporedno s izbjegavanjem dostave “opasnih” presuda, kao da nema nikakvih problema, mijenja se Zakon o kreditnim institucijama (treba se nova verzija tog zakona početi primjenjivati od 1. siječnja 2026. godine).

A bankari u međuvremenu neetično opet potiču potrošače da uzimaju nove kredite i da neovisno o procjenama financijskih rizika otplate tih kredita kupuju stanove, kuce, automobile i povećaju potrošnju u interesu vlasnika krupnpg kapitala i pridruženih im peraćima novca.

Istodobno, potrošači zaokupljeni “polemikam o fašistima i antifašistima”, te uglavnom neosposobljeni da samostalno procjene financijske rizike otplata dostupnih im kredita, opet klize u sudske sporove zbog izglednih problema s otplatama krtedita. I to u sporove u kompromitiranom hrvatskom sudstvu (prema EU istraživanjima 80 posto hrvatskih građana nema povjerenja u hrvatsko sudstvo).

A bilo bi dovoljno da potrošači prije uzimanja olako ponuđenih kredita svoju pozornost preusmjere sa “fašista i antifašista” na procjenu objektivno moguću dugotrajniju sigurnost svojih prihoda, barem za trajanja obveze otplate kredita.

Pa radi se o procjeni sigurnosti vlastitih prihoda i rizika otplate hipotekarnih kredita u zemlji u kojoj se bilježi dugotrajna stagnacija gospodarskog razvoja i velika nesigurnost izglednih prihoda od rada.

Ekonomist Ivo Družić je u svojoj analizi stagnacije hrvatskog gospodarstva u HAZU otkrio da je, osobito ako se pogledaju sva pisma namjere upućivana MMF-u bila ustrajno obećavana primjena strategije postindustrijske stabilizacije. Neuspjeh tih obećanja nije bio posljedica stihije, nego primjene pogrešnih strategija koje pritom ni jednom nisu ni bile potpuno provedene.

Napokon treba ukazati i na činjenicu da poticanje potrošnje pogrešnim manipulacijama monetarnom politikom i visoko rizičnim kreditima nije izvorno hrvatska zamisao.

Tzv. nekretninska kriza u SAD 2007 – 2008 uzrokovana je bila poticanjima potrošnje kreditima i potom “dopunskim” hipotekarnim zalaganjim otplaćrnih dijelova nekretnina, pa onda trgovanjima na burzama fnancijskim derivatima nastalim na izvornim i “dopunskim” hipotekarnim kreditima, sve dok više nitko svime time nije mogao upravljati, što je na kraju dovelo do sloma tržišta nekretninama (oni kojima su nekretnine trebale nisu ih više mogli kupovati).

Nekretninska kriza u SAD je bila ublažena kada je država na teret obveznika poreza preuzela obvezu financijske sanacije, pri čemu je svima bilo jasno da sve štete neće moći otplatiti ni američki porezni obveznici.

Ma koliko danas bilo nepopularno navođenje da je ciklus prvobitne akumulacije kapitala opisao još u 19.  stoljeću u “Das kapitalu” Karl Marx, ipak valja i na tu činjenicu podsjetiti.

Marx je opisao:

“(1) Vlasnici kapitala i biznisa ce radnike poticati da kupuju skupe proizvoda i povećavaju potrošnju.

(2) Radnicima će, da bi mogli raditi, trebati stanovi, kuce, tehnologije, ali za kupovinu svega toga neće imati dovoljno novca.

(3) Vlasnici kapitala i biznisa će radnike obvezivati skupim hipotekarnim kreditima do razine neizdrživosti.

(4) A neplaceni kreditni dugovi bi mogli izazvati bankrot banaka, pa ce države morati krenuti u komunizam”.

Kako to danas zvuči poznato, zar ne?

Izuzev detalja da će “države nakon bankrota banaka krenuti na put komunizma”. Samo u tome je u 21. stoljeću došlo do preinake, jer su države nakon bankrota banaka (i burza) krenule u zapljene hipotekarno založenih nekretnina i na prevaljivanje neplaćenih kreditnih dugova na porezne obveznike.

Sve ostalo “po starome”, pa tako sve do neizdrživosti.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Državna riznica čuva novac ukraden poreznim ovrhama
    •  Prešućivanje promidžbe pronacističkih kvislinških ideologija
    •  Nemoralna ''trakavica'' na Vrhovnom sudu RH
    •  Isticanje rijetkih presuda koje bi trebale biti uobičajene
    •  Samopomoć neovisnih novinara bez prava na sudsku zaštitu
    •  Preminuo je Emil Römer, žrtva hrvatskog pravosuđa
    •  Facebook, Google i ostali brišu podatke s tražilica u RH
    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar

> Svi tekstovi ovog autora