autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Šuma

AUTOR: Radenko Vadanjel / 13.09.2024.

Kako je dublje zalazila u šumu, osjećala je da to više nije ona ista šuma, već neka druga, gušća i tamnija od one koju je otprije poznavala; tiha, zavodljivo mirna, ogrnuta čudnovatim pokrovom sjena.

Zastala je ispod krošnje široka bora, kose ispletene u rep, sakupljene na vrhu glave. Osjećala je kako joj se otvara, u predjelu iznad obrva, žareći blagim usijanjem, nježna, mekana bol.

Bili su to trenuci prosvjetljenja.

Šuma je osjenčala sve konture, čineći odnose jasnijima, ali istovremeno beznadnijima.

Slike na koje nije smjela misliti i kojih se nije željela prisjećati ponovno su dolazile same, svojevoljno. Šuma ih je prizivala. Huk sove budio ju je kao iz nekog maglovitog sna. Nešto nestvarno, hipnotički ju je prikovalo za vlažno deblo ispred kojega se odvijala neobična igra svjetla.

……………………………………..

Smrt niti je postojala niti je bila jedinstvena, iznenada je shvaćala, jer ono što je bilo skončanje, nije bila smrt, a ono što je bio gubitak, nije bio uistinu gubitak, i ono što je bila bolest nije nikako mogla bila smrt, već su to bile samo naznake, magličasti tragovi jedne strašne igre, ali ipak samo igre.

Rastavljene igračke kojima se nadmetalo, kojima se nabacivalo i udaralo, kojima se zabavljalo i očaravalo, ležale su posvuda, daleko od očiju, u sjeni visoko nadsvođenih stabala, posloženih u formacijama, poredanih nekim smislenim redom. Između njih talasale su se raznorazne naprave kričavih boja, i tu je njezino dijete, okruženo nježnim zelenilom, na nekakvoj pustopoljini, čučalo, vidjela je, i igralo se, izdižući se iznad svega zemaljskog, lebdeći iznad modrih rijeka koje su meandrirale između brdovita reljefa i jasno naglašenih kota i važnih slika i onih manje važnih predjela s prekrasnim livadama, ispunjenih mrmorom nevidljivih kukaca i jesenjih plodova.

-Tako ga je smrt zaobišla, zapravo, jer prave smrti nije niti bilo – nasmiješila se mahnito krenuvši mu u susret, da ga zdušno primi u zagrljaj i pritisne uza svoje tijelo, da se više nikada ne razdvoje.

…………………………………..

Prepuštajući se silnicama njuha, užarenih obraza koji su mogli samo naslutiti, nikada vidjeti i prosuditi, već samo naslutiti prepreke, nastavila je gaziti po travi, koja ju je svakim novim korakom usmrćivala, probijajući se šumskom stazom, naslijepo, kao da je obezglavljena, jer postajala je sve besmislenija, na neki najljepši mogući način.

Tako je postepeno ludila postajući sve opasnijom, opuštajući ramena. Mišići su bivali sve elastičniji, pretvarala se je u sve zagonetnije, opakije biće.

Neubrojivost, koja ju je tjerala, već obnevidjelu od tuge, istrgla ju je iz vlastita propadanja i slutnji koje su je ubijale iznutra, jer iznutra je trunula, sve dok nije poludjela, iznutra je izjedala samu sebe.

Bila je to pometenost omamljena ratnika, teškim opijatima umrtvljen snop mišića koji je satima ponavljao jednu te istu radnju, ne osjećajući umor niti žegu sunca.

Da bi sve postalo moguće, trebalo se osloboditi tuge, tuge i očaja, nasmiješila je. Mržnju, niti želju za osvetom, nije željela pustiti.

……………………..

Nagnuta nad išaranom kartom, u mislima se prikradala njegovom selu, šuljajući se kroz šumu sve do prvih nastambi, i sve se brzo odvijalo, gusti su se oblaci razišli, sve se razvedrilo u njenoj glavi, metamorfiralo u najsloženiju sliku, u nepreglednu šahovsku ploču čija su se polja pomicala pred njom, izbavljujući je iz obruča vlastita straha.

Osjećala je da ga poznaje oduvijek, i da će ga uskoro, duboko i smjelo, osjetivši mekanu utrobu, rasjeći lako kao razapetu svinju.

Izgubivši pojam o vremenu batrgala se šumom već obavijenom prvim sumrakom. I onda se je na vrhu strmine, na samom rubu šume, pred njom ukazao poznati pejzaž pašnjaka i raštrkanih sela.

Čučala je skrivena iza žbunja i promatrala.

– To je morao biti u potpunosti izokrenut um – pomislila je na trenutak – umišljeni um, poput nakaradne božje providnosti koja oduzima ili oslobađa tuđe živote, sve se to moralo izroditi u njegovoj bolesnoj, izopačenoj glavi – zaključila je.

(Napomena autora: Tekst naslovljen ”Šuma”, ulomak je iz romana ”Zdravo, dragi ubojice!”, objavljenog 2017. godine u izdanju izdavačke kuće Sandorf, Zagreb).

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA
NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za
uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866
660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV
uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na
broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge:
Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE
INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.