Sustavno njegovanje falsifikata

Sustavnim njegovanjem kulture sjećanja i jasnom osudom zločina svih nedemokratskih sustava – tako je hrvatska Vlada, u dugom samohvalisavom priopćenju, nazvala svoje i hadezeovo svesrdno obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, tog olakog spomendana koji, umjesto da ”razotkrije istinu i osudi sustavna kršenja temeljnih ljudskih prava”, što bi željela hrvatska Vlada, samo unosi dodatnu zbrku u ionako nerazmrsivo klupko krvave i nasilne kupelji europskoga dvadesetog stoljeća.

A kako to samo gordo zvuči: ”sustavno njegovanje kulture sjećanja”!

”Jasna osuda zločina svih nedemokratskih sustava”! Lijepo, samo kako objasniti da se usprkos tom plemenitom naporu – ili ”plemenitom”, bilo bi preciznije – usred Jasenovca koči ustaški pozdrav?

”Jasna osuda zločina svih nedemokratskih sustava”! Lijepo, samo kako objasniti da se usprkos tom plemenitom naporu – ili ”plemenitom”, bilo bi preciznije – usred Jasenovca koči ustaški pozdrav?

Kako objasniti da usprkos toj Plenkovićevoj skrušenoj komemorativnoj pozi, usred sela koje je ustaški logor smrti pretvorilo u sinonim najbestijalnijega nasilja ustaških nacista u Drugome svjetskom ratu, danas, sedamdeset godina kasnije, pod Vladom koja tvrdi da ”sustavno njeguje kulturu sjećanja” i ”jasno osuđuje zločine svih nedemokratskih sustava” – kako dakle objasniti da ista ta Vlada navodno ne može ukloniti ustaški pozdrav, taj najkarakterističniji od svih mogućih simbola ”nedemokratskih sustava” koji su u proteklih stotinu godina poharali ovu zemlju?

Ali ustaški pozdrav u Jasenovcu nipošto nije sve.

Kako objasniti da baš pod Vladom koja tvrdi da ”sustavno njeguje kulturu sjećanja” i ”jasno osuđuje zločine svih nedemokratskih sustava” predstavnici žrtava jasenovačkoga logora – manjinske zajednice Židova, Srba i Roma – odbijaju komemorirati žrtve zajedno s tom Vladom, pa njezini predstavnici već nekoliko puta u Jasenovcu uprizoruju farsičnu komemoracijsku monodramu, što svakako jest presedan demokratske Europe?

Kako objasniti da je baš pod vladom koja tvrdi da ”sustavno njeguje kulturu sjećanja” i ”jasno osuđuje zločine svih nedemokratskih sustava” jedna zagrebačka židovska zajednica, Bet Israel, u svibnju ove godine učinila nešto što znamo tek iz Orbanove Mađarske, gdje se antisemitizam već godinama opasno valja ulicama – otvorenim pismom upozorila kako su ”manjine u Hrvatskoj sve zabrinutije za svoj položaj”, ali i istaknula da ”neće pognuti glavu pred ideologijom nepravde i promicanja nedemokratskih ideja”?

Kako objasniti da baš pod Vladom koja tvrdi da ”sustavno njeguje kulturu sjećanja” i ”jasno osuđuje zločine svih nedemokratskih sustava” predstavnici žrtava jasenovačkoga logora – manjinske zajednice Židova, Srba i Roma – odbijaju komemorirati žrtve zajedno s tom Vladom, pa njezini predstavnici već nekoliko puta u Jasenovcu uprizoruju farsičnu komemoracijsku monodramu, što svakako jest presedan demokratske Europe?

I kako objasniti da to otvoreno pismo, baš pod vladom koja tvrdi da ”sustavno njeguje kulturu sjećanja” i ”jasno osuđuje zločine svih nedemokratskih sustava”, nije dobilo ama baš nikakvu spomena vrijednu javnu pozornost, a kamoli da bi – što bi se u zdravome društvu odmah dogodilo – pokrenulo furioznu javnu operaciju društvene autoterapije?

Sva ta pitanja, premda mučna i naizgled neobjašnjiva, imaju jednostavan odgovor: Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima HDZ-u i njegovim desnim prirepcima ne služi za ”sustavno njegovanje kulture sjećanja” i ”jasnu osudu zločina svih nedemokratskih sustava”, nego za besramno falsificiranje povijesti, kriminaliziranje oslobodilačke Titove partizanske vojske i otvorenu rehabilitaciju ustaške Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

I nije to ništa novo: još od onoga Tuđmanova govora na Prvom saboru HDZ-a 1990, na kojemu je NDH proglasio ”ne samo kvislinškom tvorevinom i fašističkim zločinom”, nego i ”izrazom težnji hrvatskoga naroda za samostalnošću”, traje taj sramotni HDZ-ov pokušaj da partizane u Hrvatskoj izjednači s ustašama.

No proteklih nekoliko godina, otkada je Karamarko preuzeo HDZ, a naročito otkad Andrej Plenković ”normalizira” Hrvatsku, to je stranačko nastojanje poprimilo uistinu patološke razmjere: u Tuđmanovo, Račanovo i Sanaderovo vrijeme, naime, uvijek se znalo – ma koliko se ne željelo priznati – da su zemlju oslobodili Titovi partizani, Hrvatskoj vratili Jadran i udarili temelje njezine državnosti, a da su ustaše bili zločinci i izdajnici, i naprosto ništa drugo.

Obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima pokazalo je da ta neprijeporna povijesna istina u Hrvatskoj više ne vrijedi, kao što je pokazalo i da se odnos ove zemlje prema njezinoj novijoj povijesti sveo na dobrovoljno samozatočeništvo u obiteljskim traumama i infantilnim kompleksima politikanata iz Karamarkovoga političkog mraka.

”Za dom spremni”, brate, ”Za dom spremni” – to želite reći, zar ne, uvaženi zastupniče Škoriću? Samo, mislite li uistinu da bi Hrvatska bila slobodna da je Tuđman Hrvatsku vojsku ustrojio pod ustaškim znakovljem?

Evo zašto: pola Vlade, zajedno s premijerom, te gradonačelnik i pola HDZ-a drugoga grada u državi jučer su ”sustavno njegovali kulturu sjećanja” i ”jasno osuđivali zločine svih nedemokratskih sustava”, a da nitko od njih, baš nitko, ni riječi nije prozborio o uzrocima, kronologiji i posljedicama nasilja jednoga i drugoga ”nedemokratskog sustava”.

Štoviše: dok se Plenković zadovoljio mutnim patetiziranjem o ”jasnome otklonu prema svakom totalitarizmu, poštovanju njihovih žrtava i obrazovanju mlađih generacija”, prava istina jučerašnjeg stranačko-vladinog plesa nad grobovima izrečena je u Splitu, gradu čija se mladost, logikom jednostavne pravednosti, 1941. listom digla u partizane.

”Dok, nažalost, nema distanciranja od simbola pod kojim je razarana Hrvatska u Domovinskom ratu, pokušava nam se nametnuti distanciranje i zabrana simbola pod kojima su hrvatski branitelji branili Hrvatsku”, rekao je predsjednik splitskog HDZ-a i saborski zastupnik Petar Škorić.

Ta je rečenica bit cijele jučerašnje maskarade: HDZ želi zabraniti crvenu petokraku – premda je Hrvatska pod njom oslobođena, a razarana za volju četničke kokarde – te legitimirati ”simbole pod kojima su hrvatski branitelji branili Hrvatsku”.

A koji su to simboli?

”Za dom spremni”, brate, ”Za dom spremni” – to želite reći, zar ne, uvaženi zastupniče Škoriću? Samo, mislite li uistinu da bi Hrvatska bila slobodna da je Tuđman Hrvatsku vojsku ustrojio pod ustaškim znakovljem?

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  Metafizička Srebrenica patrijarha Porfirija
    •  Životinje iz džungle
    •  Kraus: Dok se ZDS ne zabrani, neće biti zajedničke komemoracije
    •  Šuljanje represije
    •  Protiv predsjednice KGK, ali za instituciju
    •  Mirna dezintegracija
    •  Godina je dana da je Duje na onome svijetu
    •  Stjepan Mesić: ''Plenković mora čim prije ovladati HDZ-om''
    •  Koalicija za REKOM: Važan link za dokumentiranje ratnih žrtava
    •  Franjo Tuđman bio je političar nasilništva i mržnje

> Svi tekstovi ovog autora