Sveta braća Ćiril i Metodije – spona Istoka i Zapada

U velikom djelu zapadnog kršćanstva se 14. veljače slavi Blagdan suzaštitnika Europe braće Ćirila i Metoda.

Slavlje je svake godine posebice svečano u bazilici sv. Klementa u Rimu, gdje je pokopan sv. Ćiril. Bazilika je nezaobilazno mjesto hodočašća brojnih vjernika iz slavenskih zemalja koje su braća i njihovi učenici evangelizirali.

Tu dolaze i brojni pravoslavni vjernici i izaslanstva na svom pohodu Rimu i afirmaciji ekumenske djelatnosti Grka iz Soluna koji su iz Carigrada poslani da postanu ”apostoli Slavena”.

U znak zahvalnosti su na raznim jezicima slavenskih naroda nad grobom sv. Ćirila postavljene spomen ploče te se tu već nekoliko desetljeća nalazi i hrvatska spomen ploča.

Zašto se Dan svete braće Ćirila i Metoda slavi 14. veljače? Zato što je tog dana Ćiril preminuo dok su nakon trogodišnjeg rada u Moravskoj braća bila pozvana na odgovornost u Rim.

Datumi variraju u nekim državama gdje je Dan Ćirila i Metoda državni blagdan.

Ćiril (svjetovno ime Konstantin, Solun, 826/827. – Rim, 14. veljače 869.) i Metod (Solun, 815. – Moravska, 6. travnja 885.) su rođeni u povlaštenoj obitelji u (grčkom) Solunu, kulturnom i ekonomskom središtu od kojeg je u Bizantskom Carstvu veći i značajniji bio samo Carigrad.

Otac im je bio visoki dužnosnik carske uprave. Stariji sin Metod je krenuo njegovim putem te je brzo postao predstojnikom carske provincije u kojoj su obitavali mnogi Slaveni. Iz duhovnih poriva se odrekao političke karijere i povukao iz javnog života u samostan na planini Olimp 840. godine.

Pismo koje je nazvano ćirilica u čast Ćirila Konstantina i koja se – danas u nešto promijenjenim oblicima koristi u Rusiji, Ukrajini, Bugarskoj, Srbiji i Makedoniji – je derivat glagoljice koji su izmislili njihovi sljedbenici, posebice Metodovi učenici u Bugarskoj, nakon što su bili poslije Metodove smrti protjerani iz Moravske

Konstantin, poznatiji pod religijskim imenom Ćiril, je bio čovjek iznimnih intelektualnih sposobnosti, što je bilo prepoznato već u početku njegovog studija, dovodeći ga već u ranoj dobi na položaj bibliotekara u arhivu crkve svete Sofije (Hagia Sophia) i tajnika carigradskog patrijarha.

Ali je i on slijedio duhovniji put kada se potajno povukao u samostan na obali Crnog mora. Otkriven šest mjeseci poslije, Ćiril je nagovoren da prihvati položaj profesora filozofije na učilištu koje bismo danas nazivali Carigradsko sveučilište. Ondje mu je zbog velika znanja i mudrosti uz ime dodana titula Filozof, kako se još i danas zove.

Obojica su bili upoznati sa slavenskim jezikom već u svom rodnom gradu, a također su tečno poznavali latinski, hebrejski i arapski.

Radi njegovih jezičnih i diplomatskih vještina, Ćiril je poslan u diplomatsku misiju Saracenima, nakon koje se opet povukao iz javnog života kako bi se pridružio svom bratu u njihovoj zajedničkoj predanosti samozatajnom monaškom životu.

Odatle su opet pozvani od cara i patrijarha Carigrada da kao misijski stručnjaci sudjeluju u carskoj delegaciji židovskim Hazarima u Krimu.

Za vrijeme svog boravka tamo oni su uspjeli povratiti relikvije prognanog i mučki ubijenog pape svetog Klementa, što im je kasnije otvorilo vrata Rima i čime su stekli odobrenje pape Hadrijana II.

Bizantski car Mihael III. je ponovno pozvao solunsku braću kada je Rastislav, knez Velike Moravske, tražio da mu se pošalju misionari (biskupi i učitelji) koji će ih moći poučiti u kršćanskoj vjeri na njihovom slavenskom jeziku.

Iskusni lingvisti i teolozi sa širokim interkulturalnim i diplomatskim iskustvom, Ćiril i Metod su bili idealni kandidati za evangelizaciju Slavena i predstavljanje bizantskih interesa u regiji gdje su se kao na raskršću susretali i sukobljavali utjecaji Istoka i Zapada.

Raniji pokušaji evangelizacije Slavena su bili neuspješni umnogome zato jer su njemački i drugi zapadni misionari inzistirali na ekskluzivnom korištenju latinskog jezika.

Na samom početku svoje misije Ćiril i Metod su odlučili da će koristiti slavenski u liturgiji i prijevodu Svetoga pisma. S tom namjerom Ćiril je još pred polazak u Moravsku izumio glagoljicu kao prvo pismo za slavenske narode.

Slavisti su jednoglasni u pohvali glagoljice zbog njezine originalnosti i zato što savršeno izražava sve zvukove staroslavenskog jezika. Stručnjaci raznih disciplina ističu kako je glagoljica vrhunski dokaz da je Konstantin bio izuzetno talentiran filolog i lingvist.

Pismo koje je nazvano ćirilica u čast Ćirila Konstantina i koja se – danas u nešto promijenjenim oblicima koristi u Rusiji, Ukrajini, Bugarskoj, Srbiji i Makedoniji – je derivat glagoljice koji su izmislili njihovi sljedbenici, posebice Metodovi učenici u Bugarskoj, nakon što su bili poslije Metodove smrti protjerani iz Moravske.

Uvođenje i korištenje slavenskog pisma od strane Ćirila i Metoda izazvalo je znatno protivljenje i bilo je popraćeno stalnim kontroverzama. Franački biskupi i svećenici su se oštro suprotstavljali toj praksi i silnom utjecaju ”slavenskih apostola” te su ih kao heretike tužili Rimu.

Papa Nikola I. je pozvao Ćirila i Metoda da podnesu izvještaj o svom djelovanju. Usprkos svim nepravdama, patnjama i lažnim optužbama braća su čvrstom vjerom i nepokolebljivom nadom krenula na tada opasan put, usput evangelizirajući u slavenskoj regiji Panoniji gdje ih je toplo dočekao knez Kocelj.

Na putu prema Veneciji oni su uspješno sudjelovali u mnogim javnim raspravama o njihovim inovativnim metodama evangelizacije. S njima su putovali i njihovi brojni slavenski sljedbenici koji su bili kandidati za ređenje.

Papa Nikola I. je preminuo prije njihovog dolaska u Rim, ali ih je srdačno primio novoustoličeni papa Hadrijan II. Hadrijan je odobrio zaređenje njihovih slavenskih pristupnika i, što je najvažnije, odobrio korištenje slavenskog pisma i jezika u Crkvi.

Na samom početku svoje misije Ćiril i Metod su odlučili da će koristiti slavenski u liturgiji i prijevodu Svetoga pisma. S tom namjerom Ćiril je još pred polazak u Moravsku izumio glagoljicu kao prvo pismo za slavenske narode

Mlađi brat Ćiril, inače boležljiv, u Rimu se razbolio i nakon pedesetak dana umro. Na samrti se oprašta od Metodija i dirljivo ga preklinje da ne odustane od daljnjeg misijskog rada među Slavenima.

”Evo, brate, obojica smo bili ujarmljeni i istu brazdu orali. Završivši svoj dan, ja na njivi padam. Ti silno voliš svoju Goru (samostan), ali te molim da zbog Gore ne napuštaš svoje naučavanje, jer upravo njime možeš biti bolje spašen.”

Metod je poslušao svog brata te se vratio službi u Velikoj Moravskoj, koja mu je bila znatno otežana stalnim intrigama i žestokim progonstvom od strane političkih i crkvenih takmaca koji su tvrdili da imaju nadležnost nad tim područjem. Pored svih drugih nevolja proveo je i dvije i pol godine u zatvoru.

Slijedila je i plodonosna služba na područjima današnje Madžarske, Hrvatske i Vojvodine, a putem Metodovih učenika i dalje na području šire Bugarske.

Ostala je i veza s Carigradom odakle su braća prvi puta poslani u misiju, pa možemo zaključiti kako su Ćiril i Metod kao slavenski apostoli stoljeće i pol prije velikog raskola (1054.) u vrlo turbulentnim vremenima crkvenih podjela i etničkih sukoba gradili mostove između Istoka i Zapada.

Šteta što njihovi Evanđeljem motivirani stavovi i metode nisu prevladali!

(Zainteresiranima preporučam moju nešto opširniju studiju Slavorum Apostoli. The enduring legacy of Cyril and Methodius koja je objavljena u međunarodnom zborniku The Legacy of John Paul II, koji je 2007. izdao američki InterVarsity Press.)

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora