novinarstvo s potpisom
Početkom travnja 2021. čovjek mojih godina, rođen sam 1966, mogao se cijepiti na tri načina. 1. Kao član vladajuće ili opozicijske političke elite pri višim razinama vlasti. 2. Tako što bi nazivao svoju obiteljsku liječnicu, molio ju da ga nazove ako joj na kraju dana ostane cjepivo viška. 3. Preko veze.
U Zagrebu postoji jedan vrlo lijep trg, kojemu bi vlasti rado promijenile ime, samo kad bi se to smjelo: Rooseveltov trg. Volim njime proći, ili se autom provesti Savskom cestom, pa pogledani niz njegovu ravnu površ, i osjetiti milinu zbog imena američkog predsjednika, koje je u naziv trga upisano.
Prizori s otvaranja tog nekog supermarketa u Zadru slika su hrvatskog kolovoza 2020. Kolone ljudi, uglavnom sredovječnih i starijih muškaraca i žena, u zbijenom borbenom postroju, karakterističnom za red ispred blagajne, u oznojenim sintetičkim bluzicama, suknjicama i čakširima, u tom jednokratnom haundem autfitu, karakterističnom za izbezumljena i besadržajna istočnoeuropska društva, potpuno izgube razum kada prekarna […]
Iz krivog sam razloga bio sretan kada je Rijeka izabrana za Europsku prijestolnicu kulture. Ali iz istoga tog krivog razloga je i izabrana. Taj razlog bit će simbolički potvrđen četiri godine kasnije, kada se na otvorenju priredbe začuje pjesma talijanskih partizana “Bella ciao”.
Čudne misli divljaju u glavama. Uvrnute ideje razbijaju namještaj, deru se, krevelje, pokazuju stražnjicu i mokre u mračnim kutovima svijesti.